Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 160
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
koji su najčešći razlozi

Sukobi među psima nastaju i zbog loše komunikacije i nesporazuma

Foto: Dusko Jaramaz/Pixsell
1/3
10.08.2026.
u 15:10
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Dobar dio sukoba ne proizlazi iz "zločestoće", nego iz straha, kada pas osjeća da nema izbora, prostora za uzmak, stjeran je u kut ili ugrožen

Psi se, baš kao i ljudi, sukobljavaju iz različitih razloga. Iako nama njihovo režanje i pokazivanje zuba može izgledati strašno, u psećem svijetu to je način komunikacije. Prilično intenzivan i često nije prvi izbor.

Koji su glavni ili najčešći razlozi koji pse dovode do sukoba? Sukobi mogu nastati iz straha i nesigurnosti. Dobar dio sukoba ne proizlazi iz "zločestoće", nego iz straha, kada pas osjeća da nema izbora, prostora za uzmak, stjeran je u kut ili ugrožen. Psi koji su imali loša iskustva znaju pribjegavati taktici "napad je najbolja obrana" zato što se upravo ta strategija u prošlosti pokazala uspješnom. Također, do sukoba iz nesigurnosti dolazi kada jedan pas ne zna protumačiti ponašanje drugog psa. Ovi problemi javljaju se zbog nedostatka ispravne socijalizacije, ali postoje i psi čiju je komunikaciju teže pročitati

Sukobi nastaju zbog loše komunikacije i nesporazuma. Psi komuniciraju cijelim tijelom (ušima, očima, repom, pozama, stavom, načinom držanja, kretanjem...).

Šumovi u komunikaciji nastaju često kod pasa na povodniku. Pas koji je pušten ima izbor. Može stati, može se udaljiti, može prići, ali može i izbjeći ono što mu je neugodno ili čega se boji. Za razliku od psa na povodniku. Psi na povodniku taj izbor često nemaju, ne mogu se udaljiti ako im je neugodno. Ne mogu se ni kretati na psima prirodan način (prilaženje u luku, ne direktno). To pak stvara napetost koja može eskalirati u sukob. Kada ugledaju drugog psa ili čovjeka u čije namjere nisu sigurni ili su sigurni i doživljavaju ih kao prijetnju, a ne mogu se maknuti ili povećati udaljenost, mnogi psi reagiraju burno: laju, reže, lansiraju se prema naprijed. To nije nužno znak da žele napasti, vrlo često to je njihov način da poruče: "Preblizu si mi! Odmakni se! Ne osjećam se sigurno." Ovakve reakcije na povodniku često su posljedica osjećaja zarobljenosti i stresa, a ne "lošeg ponašanja". Prvo pitanje koje si trebamo postaviti jest zašto je psu nelagodno i čega se boji. Odgovor ćemo najčešće naći u lošoj socijalizaciji, nedostatku pravovremene socijalizacije ili lošim iskustvima koje je pas s vremenom stekao.

Foto: Tomislav Miletić/Pixsell

Šumovi u komunikaciji javljaju se i kod pasa koji su kao štenci naučili da se moraju pozdraviti sa svakim psom kojeg sretnu, što proizlazi iz pogrešnog shvaćanja socijalizacije – sa što više pasa štene dođe u izravan kontakt, to će odrasti u boljeg psa. Kada vide psa koji dolazi, njihovo veselje/uzbuđenje počinje rasti, nastoje što prije doći do njega i pokazati mu svoju naklonost. Pri čemu zbog uzbuđenja i prethodno naučenog načina ne poštuju osnovna pravila pseće komunikacije i susreta – ne izravno, ne direktno, ne ravno u glavu, ne fizički kontakt, plus čitaj signale drugog psa i uzmi ih u obzir.

Psi ponekad pogrešno protumače igru – pregruba igra može prijeći granicu pa jedan pas reagira korektivno, što drugi pas može shvatiti kao napad. Preveliko uzbuđenje u igri također često dovodi do sukoba, a ono je često povezano s tim da psi ne znaju i ne poštuju tuđe granice. Brahiocefalične pasmine, kao i kupirani psi, česti su kandidati čiju komunikaciju, zbog njihova specifičnog izgleda, drugi psi ne znaju odmah i jasno pročitati.

Sukobi mogu nastati i zbog čuvanja resursa, kada pas procijeni da mu drugi pas (ili čovjek) ugrožava ono što on smatra izuzetno vrijednim. To može biti hrana, igračke (pogotovo ako je riječ o omiljenoj igrački), mjesto za odmor i spavanje, naša pažnja – nekim psima neće se svidjeti usmjerite li u njihovoj prisutnosti svoju pažnju na drugog psa.

Psi su po prirodi zaštitnički nastrojeni prema prostoru u kojem borave, svojem domu (stanu, kući, cijelom stubištu), dvorištu, automobilu. Tu spada i pseći park. Kada drugi pas (ne uvijek nužno nepoznat) zakorači na njihov teritorij, "domaćin" (koji sebe valjda smatra vlasnikom) može reagirati kako bi uljezu dao do znanja da nije poželjan.

Iako više ne žive u čoporima, psi i dalje uspostavljaju određene društvene odnose. Nije riječ uvijek o psima koji žive zajedno. To mogu biti i psi koji se samo povremeno ili često druže – i tada uspostavljaju određena pravila. Što smije jedan, ne smije drugi. Npr., jedan odlučuje o vrstama aktivnosti, početku i kraju, drugi slijede. Posjetitelji psećih parkova također često imaju postavljenu hijerarhiju. Lokalnog šerifa. I njegove (podređene) sljedbenike. Lokalni šerif odlučuje tko je dobrodošao u park, a tko nije. Iako na vratima parka ne piše njegovo ime i park nije plaćen njegovim novcem.

Najmanje se govori o narušenom zdravlju i boli. Kada se inače miran pas odjednom počne sukobljavati ili reagirati nesnošljivo, uzrok može biti fizička nelagoda. Psi vješto skrivaju bol, ali kada ih drugi pas dotakne na bolno mjesto ili "natjera" u pokret koji izaziva neugodu ili bol, reakcija može biti žestoka.

Ključne riječi
pas

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata