Sjećate li se kada je posljednji put vama, vašim roditeljima, baki, djedu, bolesnom susjedu netko ponudio neku besplatnu uslugu ili pomoć? Sjećate li se kada ste vi nekome pomogli, a da to niste naplatili ili tražili nešto za uzvrat? Nažalost, takav je humani svijet za mnoge danas daleka prošlost, no za Alena Mišića, iz Borova kod Vukovara, upravo su takav svijet, takav način razmišljanja, ali i djelovanja, i sadašnjost i budućnost.
Naime taj 38-godišnjak, koji godinama daruje krv, a više od 15 godina je i dobrovoljni vatrogasac, s dolaskom proljeća, odlučio je darovati i svoje vrijeme i svoj rad te potpuno besplatno urediti travnjake i okućnice starim i bolesnim ljudima, ali i egzistencijalno ugroženim obiteljima u njegovu okruženju. Na taj ga je humani čin potakla konkretna životna priča njegove susjede, umirovljenice, a odluku da ustraje u svojoj ideji ojačala je sudbina jedne samohrane majke petero djece, koja mu se prva javila zamolivši za pomoć oko košnje travnjaka.
- Iako možda zvuči trivijalno, u mom vukovarskom kraju mnogi si ne mogu priuštiti košnju travnjaka oko kuće. Ovdje u Slavoniji mnogi ljudi jedva preživljavaju s malim mirovinama, socijalnom pomoći ili s minimalcem. To su ljudi koji su doista virtuozi preživljavanja, jer svaki dan njihova života borba je za goli opstanak. Mnogi od njih radili su u nekada pravom gigantu, tvornici Borovo, a onda je došao rat, pa minimalac, pa mjeseci bez ikakvih primanja, pa siromaštvo... Konkretna priča koja me je potaknula da ljudima počnem besplatno kositi travnjake je životna priča moje susjede, koja mjesečno prima mirovinu od 250 eura. Kada plati režije - 40-ak eura za struju, oko 15 za odvoz smeća, približno isto toliko za vodu te oko 25 eura za telefon, koji je mnogim ljudima ovdje još jedina preostala spona s djecom razasutom po svijetu, ostaje joj oko 150 eura. Ako od toga još plati i košenje, a trava sada brzo raste pa ju treba pokositi bar dva puta mjesečno, to je izdatak od najmanje još 60 eura. Za samo dvije košnje, tijekom četiri mjeseca dođemo do troška od 240 eura, što je primjerice tri metra drva za ljude koji se griju na drva - konkretan je u računanju Alen, koji se nakon završene osnovne i srednje škole u Njemačkoj 2007. godine vratio u Hrvatsku, kako bi u Udruzi osoba s invaliditetom odradio civilni vojni rok. Iz prve ruke zato zna da niti život vani više nije što je bio. Sve teže se i tamo veže kraj s krajem. Upravo stoga, kaže nam Alen, mnogi stari ljudi ne žele svojim financijskim problemima opterećivati svoju djecu koja se, daleko od Hrvatske, bore za vlastitu egzistenciju.
„Nemam milijune, ali imam trimer!“
- Nakon povratka u Hrvatsku radio sam na našoj obali u ugostiteljstvu, dogurao sam do voditelja za hranu i piće u jednom velikom hotelskom lancu, no kako bih pomogao svojoj staroj baki prije četiri sam se godine vratio u rodnu Slavoniju. Kada je baki bila potrebna 24-satna skrb, tražio sam i našao posao koji mogu raditi od kuće te i danas, nakon bakine smrti, radim kao tehničar za dijabetičarske uređaje za njemačko govorno područje. Niti moja plaća nije velika, nemam milijune da ih mogu podijeliti kako bih pomogao, ali imam bar trimer i stoga sam odlučio da ću bar pokositi travu besplatno onima kojima je to stvarno potrebno - kaže nam Alen.
Na stranici „Sharing is Caring Vukovar“ napisao je jednostavnu i kratku, ali u ljudskom smislu itekako veliku objavu. „Kosim besplatno onima koji si, zbog malih ili nikakvih primanja, to ne mogu priuštiti!“. Ta je njegova objava na društvenim mrežama ganula mnoge, a poneke je i potakla da i sami krenu putem humanosti. Za pomoć su mu se odmah javila dva mlada dečka iz Vukovara, ponudivši da će i oni uskočiti, ako Alen ne bude stigao sve travnjake pokositi sam. Javio mu se, kaže nam, i serviser kosilica i trimera, ponudivši da će sav Alenov alat, u slučaju kvara, besplatno popraviti. Jedan follower inzistirao je pak na donaciji koju mu je poslao kako bi nabavio motorni puhač lišća. Pomoć je, kaže nam Alen, pristigla i od svih onih koji su se besplatno pretplatili na njegov YouTube kanal koji je pokrenuo isključivo kako bi mogao financijski pokriti svoju ideju, jer svjestan je da sam ipak ne može sve. Svaki cent koji pristigne putem društvenih mreža, bit će, kaže nam Alen, utrošen za gorivo za trimer i prijevoz, jer javljaju mu se i ljudi iz udaljenijih mjesta, on bi do svih njih želio stići, a već sada ima ugovoreno najmanje dva hektara travnjaka za besplatnu košnju.
„Najveće siromaštvo je nedostatak humanosti!“
- Nakon objave na društvenoj mreži prva mi se javila Matea, samohrana majka troje školaraca i dvoje mališana koji idu u vrtić. Živi od minimalca i 120 eura dječjeg doplatka, a njezina je teška životna priča, koju sam objavio na svom YouTube kanalu, dirnula mnoge. Ljudi su mi se počeli spontano javljati u želji da pomognu mladoj majci i mogu samo reći da mi je srce doista puno - kaže nam Alen.
Tijekom više od 15 godina, koliko je aktivan kao dobrovoljni vatrogasac, nagledao se, prisjeća se, svakakvih tragedija, od požara, pa do teških prometnih nesreća. - U svom sam privatnom aranžmanu pomagao i kada su bile poplave u Gunji te poplave u susjednoj Srbiji, no vjerujte mi nije ništa manje bolno gledati tragediju ljudi koji žive na rubu egzistencije. Ipak, najveće siromaštvo je nedostatak humanosti, što je danas, na žalost, sve prisutnije. Zavukli smo se u virtualni svijet, zezamo se na TikToku, igramo mečeve, pratimo rijalitije, virimo u tuđe živote, a ne vidimo pri tom kako nam živi prvi susjed, u kakvim su nam problemima prijatelji i ljudi iz okruženja. Krajnje je vrijeme da se svi skupa 'resetiramo' i vratimo pravim vrijednostima, a za taj je korak ljudima ponekad dovoljan i mali, ali konkretan poticaj“, poručuje Alen – „Zeleni Brat Acko“, kako se je nazvao na društvenim mrežama. Njegov je humanitarni projekt tek u začetku no, nada da će ta mala gruda pokrenuti lavinu humanosti te poprimi i neke šire aspekte. Za sada ima dva pouzdana i vjerna asistenta, osmogodišnje blizanke Nedu i Dunju, kćerke njegove supruge koju je upravo ljubav dovela s Kosova u ravnu Slavoniju, a Alen nam s ponosom kaže - djevojčice su sada i moje kćeri, iako ne po krvi, ali po srcu u potpunosti.
Ma lik je car i možda potakne puno dobrih, a neodlučnih na neku malu privatnu akciju. Uključujući i mene.