Kad biste išli u potragu za Dalmacijom kakva je nekada bila, put bi vas sigurno doveo do Pirovca i predjela Slakovac, u kojem se nalaze Marcelovi dvori s kamenom kućom, konobom za vino i ulje, starinskom kuhinjom s ognjištem te velikim stablom fafarinke čija stoljetna krošnja daje prirodan hlad. Koze, kokoši i kunići u dvorištu su iza kuće, gdje je i povrtnjak i gdje se na suncu suše smokve. Izuzetak od one nekadašnje Dalmacije u Marcelovim dvorima jest vanjski bazen, ali s obzirom na to da se obitelj Barić okrenula agroturizmu, u današnje vrijeme nekako se podrazumijeva da se gosti uz smještaj i domaću hranu žele odmarati uz vodu, pogotovo ako je svuda oko njih mir.
'Fondovi' obitelji Barić
Voditeljica gospodarstva je 41-godišnja Linda Barić, koja je s roditeljima Jasminkom i Goranom nastavila tradiciju predaka u obradi zemlje i držanju stoke, nastojeći praviti što više domaćih proizvoda po starim receptima, da ih očuvaju od zaborava te da ih prezentiraju gostima pred koje iznose kozji sir i pršut, domaća jaja, svoje marmelade od višanja, marelica i smokava, bademe, orahe... Barići imaju oko 120 stabala maslina, šestotinjak loza staroga i oko stotine mladoga vinograda. U vrtu su posadili raznovrsno povrće – rajčice, krastavce...
Lindino gospodarstvo jedinstveno je na području Pirovca, gdje se turizam svodi na apartmane i gdje jedini hotel, za razliku od Marcelovih dvora, tijekom zime ne radi. No da bi se ovakvome poslu i načinu života mogla u cijelosti i posvetiti, Linda je dala otkaz na šibenskom sudu, zbog čega, kaže, nikada nije zažalila.
– Bilo je malo skepticizma oko nas, ljudi su govorili da radimo nešto drukčije, a ja stvarno nisam htjela da imamo samo apartmane i da se i naš turizam svede na dođi, lezi, plati i idi. Meni ova interakcija s gostima savršeno odgovara, to baš volim, volim biti s njima pa sam im dostupna cijeli dan. Ovako kako nam je danas, tako sam i zamišljala da će biti – govori Linda Barić, ne krijući koliko je zadovoljna što se odlučila krenuti upravo ovim smjerom i što nije puno vagala oko svoje odluke pa je tek naknadno osvijestila kako je zapravo imala hrabrosti upustiti se u nešto što se na ovome području nije imalo s kime usporediti jer je bilo novo. U konačnici, sve je na gospodarstvu renovirano i uređeno bez pomoći europskih, samo iz "fondova" obitelji Barić.
Osim u poslovima koji iziskuju što više ruku, gdje je cijela obitelj uvijek složna, Linda se s roditeljima podijelila oko svakodnevnih zaduženja. Njezini su briga o posjetiteljima i prezentacija imanja nazvanog po djedu (a tako joj se zove i brat). Pravi i mirisne vrećice s lavandom i smiljem. Mama muze koze, pravi sir i kuha za goste. Otac je majstor za peku, a brine se i o životinjama i polju, u koje, kad su berba maslina i grožđa, skupa odlaze.
Gdje su stali baba i dida
– Nije nama ovakav način života stran, baba i dida imali su još i ovce i svinje, mi smo sada, doduše, u nešto drukčijem obliku, nastavili gdje su oni stali. U ratu smo tu u staru kuću primili izbjeglice, a prije nekih 15 godina, dok sam ja studirala, otac je počeo pomalo obnavljati imanje, da imamo za sebe. Zatim su nas poznanici i prijatelji počeli ispitivati da tu proslave rođendane pa je nekako tako sve i krenulo. Počela sam razmišljati kako bih voljela da imamo nešto slično onome što sam vidjela u Italiji, da su na jednom mjestu smještaj, domaća hrana i životinje. I tako smo prije šest godina i otvorili dvore – kaže Linda.
U ljetnim mjesecima najbrojniji posjetitelji Marcelovih dvora su Nizozemci, slijede ih Belgijci, znatan je broj i gostiju iz Njemačke i Austrije, ima i Talijana i domaćih. I svi odlaze zadovoljni, najmlađi su često tu imali prvi put priliku vidjeti domaće životinje, stariji su gledali kako Goran "tuče" bademe i pravi peku, a skupa su uživali u Jasminkinu siru.
– Za sve ovo vrijeme samo nam je jedan gost ostavio recenziju da je došao usred ničega – govori Linda Barić, čiji su u tišini smješteni dvori od mora i šušura pirovačke plaže Lolić udaljeni tek nekoliko kilometara.
Na nešto više od hektara imaju zasađene masline i proizvode maslinovo ulje, a od grožđa iz svoga vinograda godišnje dobiju oko 600 litara vina. Trenutačno imaju četiri koze, kokoši i kuniće. Na imanju se može smjestiti dvanaest gostiju. Gospodarstvo je nositelj certifikata "Rural experience" te dobitnik priznanja za svoj rad.
I onda strepiš da ti ministarstvo poljoprivrede pokolje sve životinje radi prevencije ili da ti ministarstvo zaštite okoliša blagoslovi teške metale, mikroplastiku i ostale kancerogene spojeve u vodi!