Da za četrnaesti rođendan blizancima Marku i Mihaelu nisu stigli Boža i Bono, pitanje je bi li obitelj Lucić u Šmriki ponad Kraljevice uopće imala farmu zaštićene sorte primorsko-dinarskih magaraca, prodavala magareće mlijeko i organizirala brojne edukativne radionice na svome gospodarstvu, otvorenom za posjetitelje. Jer do toga rođendana o magarcima i nisu razmišljali. Petnaestak godina poslije imaju ih 24. S obzirom na to da njihov hrvatski ovčar rado pozira s magarećim ušima, moglo bi se reći i da je jedan više, no u svakom slučaju uskoro će biti brojniji za četrnaest magarčića jer se toliko ženki u skorašnje vrijeme treba opuliti.
Bolji život u Hrvatskoj
No priče o ovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, čija je formalna vlasnica Sussane Lucić pa se OPG po njoj i zove Suzi, sigurno ne bi bilo da nije bilo – Njemačke. Sussanini roditelji, Dalmatinka i Zagrepčanin, ondje su se i upoznali, ona je tamo odrasla i školovala se, a kada je počeo Domovinski rat, uključila se u organiziranje humanitarne pomoći za Hrvatsku te tako i upoznala Slavonca Zvonka.
– Moji su bolji život tražili u Njemačkoj, a ja sam htjela ići u Hrvatsku. Doduše, imala sam jedan uvjet, da smo na moru. Dali smo oglas da tražimo zemljište i završili u Šmriki – kaže 57-godišnja Sussane.
Da će sve izgledati ovako kao što izgleda danas, njoj je u početku bilo teško i povjerovati jer je imanje bilo zaraslo u šipražje, no prosudba građevinara Zvonka, kojeg je oduševio pogled na Krčki most, bila je nepogrešiva. Sada su tu uz farmu prostrtu na 5,5 hektara krških pašnjaka i njihov dom te apartmani za smještaj u domaćinstvu gostiju, koji na raspolaganju imaju i bazen. Kada su započinjali svoje "magareće poslove", kako ih Sussane naziva, dobar povjetarac u leđa dao im je prolazak prvog projekta pa su na mjeri za poljoprivrednike bespovratno dobili 15 tisuća eura, kupili sedam magarica, dva kontejnera, ogradu... Sada su na OPG-u zaposleni Sussane i blizanci, čija mlađa sestra Iva Mari uskače kad god može i majka kaže kako bi ona, ako bude htjela, mogla preuzeti administrativni dio brige o imanju. Pomaže i najmlađi član obitelji, Ilija, po struci slastičar. Tata Zvonko nije više pretjerano aktivan. Uživa u zasluženoj mirovini.
– Povezali smo poljoprivredu, edukaciju i ruralni turizam pa u neposrednom kontaktu sa životinjama posjetitelji upoznaju život na selu, važnost očuvanja tradicije i održivog načina života, dok edukativnim aktivnostima skrećemo pozornost na važnost očuvanja ugroženih autohtonih životinja i ruralne baštine – objašnjava Sussane Lucić.
Poslove je sa sinovima podijelila tako da se Mihael, po struci kuhar, prije svega brine o mužnji, koja je ručna. Magarice daju do tri decilitra dnevno, mlijeko se pije svježe ili iz zamrzivača, bez kuhanja, a zbog njegovih ljekovitih svojstava u Šmriku dolaze kupci s Kvarnera, iz Gorskog kotara, Karlovca... Mihael se brine i o kokošima hrvaticama, hrvatskim ovčarima, i on je taj koji će goste provozati u kočiji za magarce.
Sjemenište, Njemačka i tovari
Mama Suzi je pozadinski radnik, onaj koji sve drži pod kontrolom, odgovara na brojne upite, a u posljednje vrijeme dosta je onih koji žele magarčiće unajmiti za vjenčanje, da ukrašeni poziraju s gostima. Takav je angažman moguć ako je odredište blizu Šmrike, zbog transporta životinja. Interakcija s ljudima magarcima nije strana, a dvije su magarice s ove farme, Ines i Mila, bile zvijezde Netflixa "glumeći" u seriji "The Ipcress File". Ipak, glavni promotor farme kroz koju vodi posjetitelje, pričajući im o magarcima, o kojima je naučio sve što se moglo, jest Marko.
– Jedu šesnaest sati dnevno, po ušima možete prepoznati kakvog su raspoloženja... – nabraja vodeći nas po pašnjacima. Marko na gospodarstvu održava i povrtnjak, ima i košnice pa je upravo napravio svoju prvu turu meda.– Završio sam agroturizam i time se sada i bavim. Planirao sam biti svećenik, bio sam u sjemeništu, ali upoznao sam djevojku... Nije išlo pa sam na dvije godine otišao raditi u Njemačku. I na kraju završio s magarcima – smije se dodajući kako se ni s kim ne bi mijenjao niti bi više htio živjeti u nekom gradu.
Na 5,5 hektara pašnjaka imaju 24 primorsko-dinarska magarca. Njihova je farma otvorena za posjetitelje, djeca tu mogu jahati životinje i voziti se u kočiji. Vrtićke i školske grupe ovamo dolaze na edukacije i škole u prirodi, uče kako se pravi domaći kruh, crtaju... Gospodarstvo proizvodi i magareće mlijeko, koje prodaju na kućnom pragu, u pakiranju od jednog decilitra.