Uhićenje Ive Sanadera trebalo bi biti krajnja potvrda funkcioniranja pravne države, da je zaista svatko jednak pred zakonom, bez obzira na položaj i moć. Ali to nije tako! U nas još uvijek ima nekih koji su iznad zakona, politički su zaštićeni i nedodirljivi. Ako je dugogodišnja vladavina HDZ-a na nacionalnoj razini generirala i toliki kriminal i korupciju, što je onda s vladavinom SDP-a u Zagrebu, ili još više u Rijeci, ili vladavinom IDS-a u Istri?
Kosorova je svoje hadezeovce stavila sve na vjetrometinu te više nitko među njima nije siguran tko je sljedeći nakon Sanadera, Polančeca i Rončevića. Bajić, koji je osam godina hrpe spisa često prevrtao po ladicama, tek je počeo raditi svoj posao kad je Kosorova digla rampu.
Dakako, uz Karamarka, koji je sve i prvi pokrenuo. Čudno je, međutim, da Bajić, kojega malo i prenapadno podržava Josipović, hametice čisti hadezeovce, dakako zasluženo, a da je druga strana nekako još uvijek pošteđena. Stječe se dojam da je kod Bajića možda u pitanju određena selektivnost. Ideološka, politička? Ili su svi tamo čisti, pošteni? Znamo da nisu. Trasira li tako Bajić put SDP-u do vlasti, koji je prema njemu ublažio ton napada? Bilo bi dobro da nije tako, jer bi sve drugo bio dokaz daljnje politizacije pravosuđa.
Još je bolnija činjenica da su komunistički zločinci i ubojice iznad zakona, za njih ne vrijede isti zakoni, pa čak ni europske vrijednosti, niti civilizacijske stečevine! U ovih 20 godina u Hrvatskoj se sustavno ne ekshumiraju i ne označavaju stotine masovnih grobišta komunističkih zločina. Dok se u Sloveniji i Srbiji to radi pod patronatom države, u nas je o tome grobna tišina. To je civilizacijska sramota za hrvatsku državu i njezine vlasti! I ne samo to.
U proteklih 20 godina demokracije nije procesuiran ni jedan komunistički zločin, niti jedan egzekutor, nalogodavac nije odgovarao, iako postoje evidentni dokazi za mnoštvo takvih zločina, kako onih iz Drugog svjetskog rata i poraća, tako i kasnijih, sve gotovo do 1990., kad su Hrvati mučki ubijani po svijetu. Danas su mnogi jugokomunistički zločinci još uvijek živi te se čak i javno hvale svojom prošlošću, a trebali su davno biti iza brave. Mesić je za svoje vladavine stopirao sve takve pokušaje procesuiranja, čovjek koji se inače volio hvaliti kako je njegova zadaća uspostava pravne države i bdijenje nad funkcioniranjem državnog aparata. Očito je to radio selektivno.
Kada će se Josipović konačno o tome odrediti, on koji je i kaznenopravni stručnjak i predsjednik? Njegova “nova pravednost” ne bi smjela biti ideološki ograničena. Ako se već toliko busamo u prsa s EU i njezinim vrijednostima, osim što se nikoga kazneno ne goni, kako je moguće da naša politička elita dobrim dijelom prešućuje prošlogodišnju Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, koja traži dostojno obilježavanje i uspostavu 23. kolovoza kao Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, te da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću?!
Umjesto osude komunističkog bezumlja, u Hrvatskoj su na djelu pokušaji neoboljševizacije kojoj je posebno jak ton davao i daje Mesić, a Josipović, koji kapu petokraku drži “lijepom” te “simbolom ljubavi i demokracije”, zacijelo misli da je pohodom na Bleiburg za njega problem riješen.
I kad će profunkcionirati Bajić, koji sve to godinama drži u ladicama? Sve zločine s naše strane danas promptno sankcioniramo kako bi Domovinski rat bio čist, a i generale smo zbog zapovjedne odgovornosti predali Haagu. Zašto se onda ti isti kriteriji ne primjenjuju i za komunističke zločine kako bi se sprala ljaga s antifašizma? A riječ je o desecima tisuća smaknutih! Ili Mesić, Bajić, Josipović, Perković, Lončar, Manolić, Boljkovac i drugi i danas primjenjuju staru Titovu direktivu, da se ne treba držati zakona k’o pijan plota?
Zvonimir Despot, Hvala što imaš muda razotkrivati sav ološ koji je antihrvatski nastrojen. Samo tako nastavi. Hrvati su ti zahvalni.