Lani je, na portalu Večernjeg lista, jedan od čitanijih znanstvenih tekstova, dakako uz pandemijske, bio onaj o tome kako je pas došao u naša područja. U toj se studiji, u kojoj su sudjelovali i naši znanstvenici, tumači kako je tijekom davne povijesti tekao suživot čovjeka i psa, koji su se u nekom trenutku razvijali i odvojeno. Navedeno je tako da se pas uz čovjeka udomaćio na Dalekom istoku.
DNK drevnih ljudi i pasa
Sada je u utjecajnom Scienceu izašao tekst o novom istraživanju kojem je cilj utvrditi gdje je pas točno udomaćen i prije koliko vremena. Autor teksta opisuje prizor u kojemu lovci s kraja posljednjeg ledenog doba, naoružani kopljima s kamenim šiljcima, vrebaju svoj plijen negdje u sjeveroistočnom Sibiru, a uz njih čekaju vukolike životinje, ipak bitno pitomije od samih vukova.
Upravo su to bili prvi psi, a prizor se mogao dogoditi prije oko 23.000 godina. Njihovi su potomci preplavili i zapad i istok, naselili Euroaziju, ali i ispratili pretke indijanskih domorodaca na američke kontinente. Zaključak je to studije objavljene u također utjecajnom PNAS-u, Proceedings od the National Academy of Sciences, službenom glasilu američke akademije znanosti. Do njega se došlo istraživanjem podataka o DNK drevnih ljudi i pasa zato da se jednom zauvijek završi debata o tome kako je nastao pas.
Od Amerike se zapravo i krenulo jer je znanstvenike koji potpisuju studiju zanimalo kako su psi dospjeli na ta dva kontinenta gdje su obitavali najmanje deset tisuća godina. Krenulo se od pitanja: je li se pas svijetom širio na isti način kao i drevni čovjek, je li se razdvojio u grupe nakon što se pojavio u Sibiru da bi onda jedna od tih grupa stigla i do Amerike.
Analiza mitohondrijske DNK pokazala je da su svi drevni američki psi nosili isti genetski potpis te su se razdvojili u četiri grupe prije otprilike 15.000 kako su naseljavali različite dijelove Sjeverne Amerike. Te se putanje poklapaju s onima drevnih Indijanaca, koji su izravni potomci ljudi koji su prije 21.000 godina naseljavali Sibir.
Oni su, prema zaključku ove studije, morali sa sobom u Ameriku dovesti i pse prije otprilike 16.000 godina. Ti drevni psi u Americi s vremenom su nestali, a psi koji ondje postoje danas došli su s europskim doseljenicima. Moguće je da su oni i istisnuli posljednje primjerke toga drevnog američkog psa. Znanstvenici su prokopali i malo dublje, pa su otkrili kako su psi istog genetskog potpisa potekli od psećeg pretka koji je u Sibiru živio prije 23.000 godina, a taj je pas, pak, živio s ljudima koji su pripadali genetskog skupini sjevernih Sibiraca, tako, barem, nagađa ova grupa znanstvenika. Tvrde kako se ova skupina drevnih ljudi pojavila prije 31.000 godina u klimatski umjerenom području Sibira, ali iz kojega nisu mogli ni na istok ni na zapad zbog oštrijih klimatskih prilika u tim područjima.
Prostor dijelili sa sivim vukom
Oni su prostor dijelili sa sivim vukom za kojega se u ovoj studiji tvrdi kako je izravnim pretkom današnjeg psa.
– Ti ljudi su vjerojatno spavali na tlu u krznu, pekući meso netom ulovljene životinje na vatri. Ako ste gladan mesojed i namirišete roštilj s mesom mamuta, sigurno ćete prići i provjeriti o čemu se radi – rekao je arheolog David Meltzer, jedan od znanstvenika koji je sudjelovao u studiji.
Prevladavajuća teorija o pojavi domaćeg psa, naime, govori o tome kako se sivi vuk malo-pomalo približavao ljudskim naseobinama te pokušavao doći do hrane, pri čemu je najmanje jedna trećina evoluirala tijekom stotina i tisuća godina u pse kakve mi poznajemo danas.
