Premda su odnosi ove vlade s vjerskim zajednicama, tj. Katoličkom crkvom, u ovome lošem gospodarskom i političkom trenutku zapravo efemerna i rubna stvar, svako malo u javnost izbije poneka iskra, koja je ponajviše posljedica ignorantskog odnosa trenutačnog premijera i njegovih ministara ne samo prema Crkvi nego i prema vjeri i religiji uopće.
Istini za volju, premijer sve češće javno zaziva ime Gospodnje, čak citira i psalme iz Biblije na sjednici Vlade, ali tek nakon ovotjedne objave s Kaptola o tajnim susretima kardinala Josipa Bozanića i premijera Zorana Milanovića, doznaje se da se nešto između Banskih dvora i Kaptola valja ispod površine.
Prvo da razjasnimo ovaj termin “tajni”. Nisu se kardinal i premijer susreli na nekom zamračenom mjestu, zakrabuljeni do neprepoznatljivosti, pa da su zbog toga ti susreti bili tajni. Tajni su naprosto zbog puke činjenice da javnost o ta dva susreta tih dviju tako istaknutih javnih figura nijednom nije bila obaviještena. Makar pukim i suhoparnim tzv. priopćenjem. I ono je izostalo. Pa nisu se valjda privatno sastajali kao jedan otočanin i jedan Briselac. I zacijelo nije riječ o ispovjednoj tajni, već o javnim poslima!
Prva se informacija pojavila tek kao kuloarska priča puštena iz dobro obaviještenih SDP-ovih izvora nakon što se premijer pokušavao opravdati zašto nije došao na misu za domovinu. A nije došao, čuje se u kuloarima, zato što se čuo s kardinalom Bozanićem, i to čak dvaput jer se oni, kako se tvrdilo u kuloarima, inače, redovito čuju telefonom. Kaptol je pak potvrdio da je kardinal telefonski premijeru dao “oprost” za nedolazak u crkvu sv. Marka, ali da navodne redovite i učestale komunikacije nema. Međutim, ono što bode u oči jest da ni Kaptol ni Vlada ne drže relevantnim objasniti zašto informacije o dva susreta između Bozanića i Milanovića nigdje nije bilo.
U nekim crkvenim krugovima odmah to budi sumnju na neki komplot. Čemu tajnovitost i neinformiranost, pitaju se?! Dogovaraju li kardinal i premijer nešto što i crkvenoj i najširoj javnosti zasad ne smije biti poznato, a kad postane poznato, bit će prekasno?! Ili pak izgrađuju samo međusobne dobre odnose usprkos općoj hajci i kontriranju Crkvi i crkvenim stavovima... Doista je teško spoznati. Ili je tek kardinal Bozanić ovoga puta u komunikaciji s “crvenima” oprezniji, pa nastoji izbjeći gnjev snažne crkvene desnice, koja ga je optužila da je on sintagmom “grijeha struktura” omogućio Račanu da dođe na vlast.
Sve su to pitanja na koja nema otvorenih odgovora, već oni dolaze kuloarski iz SDP-ovih izvora ili se Kaptol javno čudom čudi da onda takvim informacijama netko manipulira.
A očito je da ni episkopat nije bio upoznat sa sadržajem tih susreta (premda su na njima sudjelovali i predsjednik HBK-a mons. Marin Srakić i generalni tajnik Enco Rodinis i biskup Ivan Šaško), jer se ne bi, npr., premijeru (doduše s dva mjeseca zakašnjenja) prigovaralo za misu za domovinu i poručivalo da “nam ni na Božić ne treba doći na misu”.
To je, također, doista čudno, jer je baš kardinal Bozanić na svojim leđima iskusio što znači nedovoljno informirati episkopat, kao što je bilo u slučaju Dajla, gdje su informacije bile rezervirane za najuži krug, a kada su izašle u javnost izazvale su opću osudu i sablazan. Ne samo javnosti nego i najvećeg dijela hrvatskih biskupa.
Čemu, uostalom, sve to? Premijer Račan, kojega se, barem u Crkvi, držalo znatno crvenijim od sadašnjeg predsjednika SDP-a, na Kaptol je došao kao premijer gospodin i zadržao se triput dulje na susretu s kardinalom od protokolom predviđena vremena. Crkva i najviša vlast tada nisu samo tako formalno uspostavile dobre odnose, nego su oni kasnije potvrđivani nizom upravo za Crkvu dobrih stvari kojima im je država izlazila ususret. Danas ministri pljuju po vjeronauku, kršćanskim stavovima o početku života i o obitelji i seksualnosti, a istodobno premijer i kardinal uživaju u idili svojih, do jučer, zatajenih sastanaka i telefonskih razgovorčića.
