U pozadini borbe desetljeća između Stipe Miočića i Jona Jonesa, jedan će Hrvat raditi zapažen posao. Marin Škifić, 49-godišnjak kojem su roditelji iz Zverinca i Velog Rata, afirmirani je producent koji će na ovom "eventu" raditi kao "tape producer".
Što to točno podrazumijeva, Hrvat iz Chicaga ovako je pojasnio:
– Moramo imati snimljeno sve što se u borbi dogodi, pri čemu moram biti na raspolaganju i sucima ako oni žele nešto dodatno pregledati. Primjerice, neki udarac prstom u oko suparnika. Imat ću na raspolaganju 12 kamera i u roku od pet sekundi moram ponuditi najbolje kutove, recimo, nokauta.
MMA je u Americi jači od boksa
Na tim detaljima predsjednik UFC-a Dana White itekako inzistira.
– On traži maksimalnu brzinu i, ako nešto nije dobro, odmah zove.
Kakav je White kao šef prema Marinu kao vanjskom suradniku?
– Hoće najbolje od najboljeg i s njim nema zafrkancije. No, na kraju posla je pošten. Kada sam počeo raditi UFC-ove priredbe, bio sam s njim svaki četvrtak i petak u tjednu priredbe i morao sam mu pokazati sve što sam pripremio. Sada ima povjerenja u mene..
Vjerujemo da bi Marin volio da u prijenosu može pustiti snimku Miočićevih udaraca za pobjedu.
– Stipe i ja se znamo od njegove prve borbe u UFC-u pa sam mu i na svadbi bio. Ja bih doista volio da dobije Stipe bez obzira na to što i Jonesa dobro poznajem i s njim sam puno puta bio vani. I sve mi je ovo malo čudno jer obojica su mi prijatelji.
Kakav je Stipe kao čovjek?
– On je vrlo običan i ne želi ništa više od toga. Nije mu do slave. Još uvijek ima iste prijatelje, druži se s istim ljudima još od srednje škole. Čovjek je najbolji UFC-ov teškaš svih vremena, a i dalje radi kao vatrogasac.
A Jon Jones?
– Na prvi pogled izgleda da je arogantan i na neki način to i jest. Otkako ga smatraju najvećim MMA borcem svih vremena, to utječe na njegov ego. No, prijateljima je jako odan, voli biti u krugu odanih mu ljudi, a prema meni se odnosi s poštovanjem.
Zanimljivo je njegovo predviđanje o tome kakva bi to mogla biti borba.
– Meni se čini da bi mogla biti "dosadna", da će netko dobiti na bodove.
Marin je dosad odradio popriličan broj UFC-ovih priredbi.
– Počeo sam 2006. i dosad se nakupilo nekoliko stotina priredbi.
A zanimljiva je priča i kako je dospio u ovaj posao.
– Ja sam studirao računovodstvo i povijest, no jednog dana me Nancy Radovich, moja rođakinja, pitala bih li radio za njezina supruga Petea Radovicha koji je u to vrijeme trebao stažista. Javio sam se u ponedjeljak očekujući da ću u uredu kopirati materijale, no kažu oni meni da pripremim videomaterijale za prijenos utakmice Knicks – Pacers. S obzirom na to da sam bio bez ikakva iskustva, ostajao sam cijeli noć i dan i učio uz sjajne producente.
Kada je te 1999. nastupio NBA lockout, Marin se zaputio u Hrvatsku, na svoj Zverinac. No, uslijedio je urgentni poziv.
– Nazvao me Pete da bi mi kazao da je lockout završio i da moram hitno nazad jer se moramo pripremati za prijenos iz Bostona. Dojurio sam u srijedu popodne i u četvrtak ujutro bio na "editu" nakon čega mi je jedan iskusan producent kazao da se on kladio da neću stići. A nakon toga je rekao da se više nikad neće kladiti protiv Hrvata.
Radeći kao "freelancer", a taj status je njegov izbor, skupljao je znanja i i staž u različitim televizijskim kućama.
– Počeo sam s NBC-jem, nastavio na YES Networku prateći Netse za koje je tada igrao Planinić, a potom sam radio i za CBS, Fox i ESPN. Radio sam i za manje televizijske mreže poput MSG-a. Nakon što sam bio asistent producenta sada sam uglavnom ili glavni producent ili producent za snimanje.
Koliko je slobodna borba popularna u Americi?
– Ovog časa je možda i broj jedan borilački sport. Mislim da je MMA prešao profesionalni boks. Boksački promotori su postali odveć pohlepni i zaribali su stvar. Oni ne promoviraju mlade borce, nego što duže drže stare borce s imenom kao što je to, primjerice, bio Floyd Mayweather.
Za ovoga razgovora Marin nam je najavio da se vraća košarci.
– Meni je košarka prva ljubav, ja sam košarku igrao, a u svjetlu mog posla je dobra jer znaš kada će priredba, odnosno utakmica, početi i završiti. Već sam dvadesetak godina uz UFC, volio bih nešto promijeniti, nešto dodati, ali i ostati uz UFC.
Snimao Clintona i legende Knicksa
U međuvremenu, snimao je i dokumentarce, a nama posebno zvuči zanimljivim onaj o 50 najvećih događaja u povijesti Madison Square Gardena.
– U tom procesu razgovarao sam s legendama Knicksa Willisom Reedom, Philom Jacksonom, Waltom Frazierom, legendarnim hokejašem Markom Messierom, Billom Clintonom, ali i Billom Bradleyem koji je u to vrijeme bio guverner savezne države New Jersey. Razgovarao sam i s Bruceom Springsteenom, boksačem Joeom Frazierom.
Poput njegova mentora Petea Radovicha, i Marin je osvajao Emmyje, za televizijsko novinarstvo. Ne toliko koliko ih ima Pete, ali je i ovo respektabilna brojka.
– Ja ih imam sedam, a osvajao sam ih za produkcijski rad vezan iz Olimpijske igre, Superbowl, NBA. Imam i sedam Olimpijskih igara, počeo sam sa Sydneyem 2000. a zadnji mi je bio Soči 2014. Pitali su me da radim i pariške Igre, no odbio sam. Kada imate troje djece, Sabinu od 13, Renata od 11 i Luciju od 8 godina, onda vam je teško biti odsutan od kuće tri tjedna jer i supruga Daniella radi.
S obzirom na to da mu je osobni marketing slabija strana, morali smo ga moliti da nam isporuči svoju fotografiju s nekim poznatim sportašem, a sreo ih je toliko puno.
– Ja vam nikad ne pitam sportaše za sliku. U jednoj prilici htio sam se pozdraviti sa Zlatanom Ibrahimovićem koji me pitao čime se bavim. Rekao sam mu da sam televizijski producent pa smo počeli razgovarati. I baš u tom trenutku meni supruga Daniella pošalje sliku sina kako igra nogomet i kaže mi Zlatan da ga nazovem. Sin se nije javio, ali mu je Zlatan ostavio poruku inzistirajući na tome, a u poruci je stajalo nešto u stilu "moraš igrati kao mi Balkanci, ne daj se, igraj tvrdo". Nakon toga mi se požalila starija kći kazavši "pa tata, zašto mene nisi zvao".
