Ne kaže se uzalud da jedna nesreća ne dolazi sama. Dolaze u nizu. Upravo se to događa s hrvatskom rukometnom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu koje se trenutačno igra u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj. Naime, prvo je otpao vratar Matej Mandić čije se lice nije oporavilo od teških tjelesnih ozljeda koje mu je nanio sad već bivši suigrač Miloš Kos. Potom je zbog ozlijede otpao David Mandić, jedan od ključnih igrača obrane. No, ni tu nije stalo s nedaćama. U utakmici protiv Argentine otpada i Domagoj Duvnjak, kapetan, lider, motivator, onaj koji će zagalamiti na ostale u svlačionici kada je to bili potrebno. Ali, ni tu nije kraj. Najnovija ozljeda je ona Luke Cindrića. Nakon samo dvije doigrane utakmice ostali smo bez prva dva srednja vanjska igrača. To je nešto što ne bi mogla nadoknaditi nijedna reprezentacija, čak ni Danska i Francuska.
Daguru Sigurdssonu, izborniku Hrvatske, sigurno nije lako. Igrači mu otpadaju kao ratkape u zavoju. Dolazak Igora Karačića samo će zakrpati malu rupu. Kara dolazi iz jakog kluba, Kielcea, ali nije prošao s reprezentacijom pripreme, on je stigao iz bazičnih priprema u Kielcu. Kao takav može odigrati nešto na svježinu, no u susretima s fizički jačim suparnicima nema što tražiti. Hoće li Dagur povući još jedan, očajnički potez i pozvati za drugi krug Filipa Vistoropa, još jedinog ostalog na popisu od 35 igrača a da igra na mjestu srednjeg vanjskog pucača? Vistorop iza sebe ima sjajnu sezonu u njemačkom Eisenachu, bio je na prvim pripremama u Poreču, odigrao prijateljsku utakmicu protiv Italije... Ili će se Dagur kockati pa igrati s Ivanom Martinovićem na srednjem vanjskom. U tom slučaju bi Maraš ili Klarica morali nadomjestiti njegovih pet, šest, sedam pogodaka s mjesta desnog vanjskog pucača.
Domagoj Duvnjak je najveći tragičar od ove četvorice ozlijeđenih. Ovaj turnir mu je oproštaj od dresa reprezentacije. Još bi bila ljepša priča da se oprostio s medaljom, ali na parketu a ne pored njega. Sigurno je ako osvojimo medalju da će je dobiti i Duvnjak. Tu nije ništa sporno. On ide po terapijama, tu je uz dečke, ali nije to isto kada je na parketu. Sad, postaje oni optimisti koji vjeruju da će se Duvnjak vratiti, barem za polufinale ako do tamo Hrvatska uopće dođe ovako oslabljena i nemoćna u sredini napada. Duvnjaka je već jednom zahvatila ista situacija. Bili smo domaćini europskom prvenstvu 2018. godine, a ozljeda se dogodila u posljednjoj minuti susreta prvog kola protiv Srbije. Imali smo uvjerljivu prednost ali je Duvnjak želio igrati do kraja. Da ga je Lino Červar, tadašnji izbornik, poštedio, možda bi se ozljeda dogodila u prvoj sljedećoj utakmici. Zanimljivo je da je i tada problem bio s listom. Ostao je Duvnjak s ekipom, čak se oporavio i razmišljao da igra u polufinalu. Ali, do polufinala nismo došli.
Duvnjak je u dresu Hrvatske odigrao 265 utakmica i postigao 788 pogodaka. Daleko najviše od igrača koji su u sada rosteru. Luka Cindrić je treći na listi onih koji su sakupili najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju – 121, dok se između njih ugurao Igor Karačić koji je jučer protiv Egipata upisao 125 nastup. Duvnjak je igrač koji ima najveći broj nastupa za Hrvatsku u povijesti i igrač s najviše postignutih pogodaka u reprezentaciji. Drugi po broju nastupa ostao je Igor Vori, a drugi najbolji strijelac svih vremena je Mirza Džomba. Duvnjak je debitirao na velikim natjecanjima 2007. godine kada ga je Lino Červar poveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Tamo je Dule upisao prvi nastup, u utakmici za peto mjesto protiv Španjolske i na toj utakmici postigao je prvi pogodak. Od tada do danas nastupio je na deset svjetskih i devet europskih prvenstava, te na olimpijskim igrama u Pekingu (2008.), Londonu (2012), Rio de Janeiro (2016) i Parisu (2024). U 18 godina reprezentativne karijere nikad nije osvojio zlatnu medalju. Ima tri srebra i dvije bronce s europskih prvenstava, jedno srebro i broncu sa svjetskog prvenstva, te broncu s Igara u Londonu.
Od četvorice igrača izvan stroja nekako najviše šanse da se ipak vrati na parket ima Luka Cindrić, potom Domagoj Duvnjak, dok su Mandići, Matej i David, zauvijek završili svoj nastup na Svjetskom prvenstvu, Uostalom, Mandići ga nisu ni započeli...
Koliko god se trudio ne mogu shvatiti zašto bi bio "očajnički potez" pozvati još jednog igrača ako na to ima pravo. Stvarno očajno. Ne od izbornika!