Stadion u Kranjčevićevoj ulici u svom, prepoznatljivom gotovo polustoljetnom obliku odlazi u povijest. Ispratila ga je danas kao domaćin Lokomotiva, solidan, stabilan i gospodski gostoljubiv zagrebački domaćin u centru grada, nasljednik Trešnjevke, Zagreba, Hrvatskog dragovoljca, Lučkog, Croatije Sesvete, Rudeša i povremeno Dinama – klubova koji su također imali svoj domicil u Kranjčevićevoj.
Svaki Zagrepčanin s nostalgijom i dozom tuge gledat će kako u prah i pepeo – ususret nadolazećoj novoj, modernoj, luksuznoj stadionskoj konstrukciji – odlazi nekadašnji mali nogometni simbol glavnoga grada. Stadion čiju je drvenu tribinu u studenom 1977. godine progutao požar, pa je godinu i pol kasnije osvanuo u novome ruhu, zauvijek će ostati kultno mjesto zagrebačkog nogometa.
Pjesnikova ulica nekada je bila dom NK Zagreb, ponosnog i prkosnog Dinamovog susjeda; nikada zaboravljenoga kluba, danas člana 4. Nogometne lige Središte Zagreb – skupine A, kluba koji je Dinamu i Hajduku 2002. godine prvi bio preoteo šampionsko žezlo, kluba iz Kranjčevićeve ulice kojega su s klupe vodila čak šestorica izbornika (Jerković, Marković, Barić, Kranjčar, Blažević i Štimac) i jedna Zlatna kopačka (Skoblar), kluba za koga su igrali nacionalni nogometni heroji Prosinečki, Olić, Mandžukić, Livaković, ali i ljubimci zagrebačke publike šezdesetih i sedamdesetih godina, Wacha, Bubanj, Dračić, Antolić, Lipovac, Rukljač, Smolek, Močibob...
FOTO Evo kako će izgledati nova Kranjčevićeva Cijena? 44 milijuna eura, radovi uskoro kreću
Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici 1987. godine igrane su utakmice nogometnoga turnira na Univerzijadi, u svibnju 1991. godine – u predvečerje Domovinskog rata – on je bio poprište povijesnog, prvog postrojavanja Zbora narodne garde, jednom je ondje nastupila i hrvatska reprezentacija, u prijateljskoj utakmici 1996. godine protiv Južne Koreje, kada je Vlaović zabio hat-trick...
Nekada je NK Zagreb bio toliko jak, ugledan i moćan da je u prijateljskim utakmicama u svom hramu u Kranjčevićevoj ulici bio domaćin Marseilleu (i pobijedio ga s 2:0), u kolovozu 1992. na otvorenju sezone na kraju koje će Marseille postati europski prvak, te Portu predvođenim slavnim trenerom Ivićem (1:1) u ljeto 1993. godine.
Ta i takva "Kranjčevićeva" sa svim svojim junacima i uspomenama uskoro počinje sustavno nestajati s lica zemlje. Ovdje, u središtu metropole, na području između Tratinske ulice na jugu, stotinjak metara zapadnije od Cibonina tornja i podno bivšeg "Intercontija", počinje nova era zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Novi stadion u Kranjčevićevoj ulici bit će kapaciteta 11.163 mjesta, zadovoljavat će uvjete 4. kategorije Uefe (za Ligu prvaka, Europsku ligu i Konferencijsku ligu), i trebao bi niknuti u roku od 18 mjeseci. Najveći je to sportski infrastrukturni projekt u Zagrebu od izgradnje Arene Zagreb, ali i prva gradnja nogometnog stadiona u glavnom gradu još od 1987. godine kada su Velika Gorica, Samobor i Zaprešić – tada u sastavu Grada Zagreba – dobili stadione za Univerzijadu.
Povijesno značenje ove gradnje je i u tome što je ona uvertira u nešto što Zagreb čeka još od 1969. godine – kada je izgradnjom južne tribine stadion u Maksimiru bio zaokružen gledalištem sa sve četiri strane svijeta; naime, nova Kranjčevićeva nagovještava i novi Maksimir – što je ambicija koja čini se poprima sve ozbiljnije razmjere. No, kako kažu naši ljudi – živi bili pa vidjeli. A sumnjičavi kakvi jesmo, povjerovat ćemo tek kada cijela "Kranjča" doista postane gradilište.
Meni je stadion u Kranjčevićevoj povezan najviše s legendarnim klubom N.K. Zagreb. Šteta je, pače i sramota, strmoglav tog zagrebačkog mlađeg brata. Iz 1.lige u 4.