Iako je osnovni cilj svake reprezentacije na Svjetskom prvenstvu pobjeđivati, završnica grupne faze turnira donijela je nekoliko scenarija u kojima poraz ne mora nužno biti najgori mogući ishod. Kako se približavaju posljednje utakmice po skupinama, sve je više kombinacija koje otvaraju zanimljive kalkulacije oko plasmana u nokaut-fazu.
Svjetsko prvenstvo 2026. prvo je izdanje turnira s čak 48 reprezentacija. Momčadi su raspoređene u 12 skupina, a zbog proširenog formata čak 32 reprezentacije nastavljaju natjecanje nakon grupne faze. Takav sustav znatno je zakomplicirao borbu za prolazak dalje, a dodatnu neizvjesnost donijela je i FIFA-ina odluka da u slučaju jednakog broja bodova prednost daje međusobnom omjeru, a ne gol-razlici.
Posebnu pozornost privlači dvoboj Austrije i Alžira. Obje reprezentacije u posljednje kolo ulaze s po tri boda, a njihov susret bit će posljednja utakmica kompletne grupne faze turnira. Upravo zbog toga obje momčadi prije početka utakmice znat će točno kakav im rezultat treba za prolazak među 32 najbolje reprezentacije.
Postoji mogućnost da bi remi odgovarao objema stranama, pri čemu bi Austrija prošla kao drugoplasirana, a Alžir kao jedna od najboljih trećeplasiranih reprezentacija. No moguće je i da će već prije početka utakmice biti jasno kako bi čak i poražena momčad osigurala mjesto u nokaut-fazi zahvaljujući poretku trećeplasiranih.
U tom slučaju otvara se pitanje isplati li se više završiti na drugom ili trećem mjestu. Naime, druga pozicija u skupini vrlo vjerojatno vodi na pobjednika skupine H, gdje je glavni kandidat za prvo mjesto moćna Španjolska, jedna od najvećih favoritkinja za naslov. S druge strane, trećeplasirana reprezentacija mogla bi dobiti znatno povoljnijeg protivnika iz skupina D, B, G, K ili L.
Takve kalkulacije mnoge su podsjetile na jednu od najpoznatijih kontroverzi u povijesti svjetskih prvenstava – takozvanu "Sramotu iz Gijóna" iz 1982. godine. Zanimljivo, i tada su u središtu priče bili upravo Austrija i Alžir.
Alžir je tada svoju posljednju utakmicu skupine odigrao prije Austrije i Zapadne Njemačke te pobjedom nad Čileom došao u vrlo dobru poziciju za prolazak. Međutim, rasplet je ovisio o posljednjem susretu skupine. Bilo je jasno da pobjeda Zapadne Njemačke s jednim ili dva gola razlike odgovara objema europskim reprezentacijama.
Njemačka je rano stigla do vodstva od 1:0, nakon čega je tempo utakmice drastično pao. Napadi su gotovo nestali, a igrači su većinu vremena provodili dodajući loptu u obrani bez stvarne želje za promjenom rezultata. Reakcije javnosti bile su žestoke. Brojni komentatori otvoreno su kritizirali ono što gledaju, a pojedini su čak pozivali gledatelje da ugase televizore.
Kontroverza je na kraju dovela do važne promjene pravila. FIFA je nakon tog slučaja odlučila da se posljednje utakmice svake skupine na budućim svjetskim prvenstvima moraju igrati istovremeno kako bi se spriječile slične situacije i eventualne kalkulacije temeljene na već poznatim rezultatima.
Ipak, novi format natjecanja ponovno je otvorio prostor za neobične matematičke kombinacije. Iako je teško zamisliti da će neka reprezentacija svjesno birati poraz, završnica grupne faze pokazuje da put do uspjeha na Svjetskom prvenstvu ponekad nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini.
Otvori KEKS Pay
