Gotovo četiri puna desetljeća adresa Slavonca Željka Čurčića bila je Cape Town, grad u zemlji kontrasta i ekstrema, u zemlji rajskih prizora i sjajnih prilika, ali i u zemlji izazova i visoke stope kriminala. Nije bilo lako naviknuti se na život u tom dalekom dijelu svijeta u kom doslovno nema zime, na 'repertoaru' su samo tri godišnja doba, ljeto počinje 21. prosinca, pa Božić nikada nije bijeli, gdje se u istom danu možeš i grudati i kupati u čak dva oceana, gdje se vozi lijevom stranom, gdje muškarci imaju više žena, aligatori s roštilja svakodnevno su na meniju, a hranu u restoranima možeš naručiti na čak 11 službenih jezika, zbog čega se Južnoafrička Republika našla i u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Iako mu je te prijeratne 1981. bilo tek 27 godina, 'prelomio je', spakirao život u nekoliko kofera i kupio dvije karte u jednom smjeru za Cape Town. „Tih 80-ih brat moje pokojne supruge već je neko vrijeme živio i radio u Južnoafričkoj Republici, a nakon što je oženio Južnoafrikanku, odlučio je tamo i ostati. Od njega smo, iz prve ruke, dobili sve informacije i doznali da su uvjeti života i rada iznimno dobri, a što više od toga mladom paru na početku života treba. Prepoznali smo sjajnu priliku za brzo rješavanje egzistencijalnog pitanja i nismo ju željeli propustiti. Odmah smo predali sve potrebne papire, a na odgovor nismo dugo čekali. Nakon dva-tri mjeseca stigao nam je i poziv iz ambasade Južnoafričke Republike u Beču te smo tada dobili rok od 6 mjeseci u kom smo morali donijeti i konačnu odluku želimo li doista preseliti u Afriku. Iako nije lako napustiti svoju domovinu, ponuda koju sam dobio bila je nešto što se ne odbija. U Cape Townu me odmah čekao dobro plaćen posao, a svi troškovi putovanja i avionske karte bili su nam plaćeni“, prisjeća se Željko trenutka nakon kojega više ništa nije bilo isto, jer sa suprugom je tada krenuo na put u nepoznato.
U Južnoafričkoj Republici tih 80-ih godina nije bilo mnogo sunarodnjaka iz Hrvatske, no, zemlja koja nije njihova, dočekala ih je raširenih ruku, a posla je bilo na izbor. Već u prvih mjesec dana života u Južnoafričkoj Republici i Željko i supruga našli su posao i uselili u svoj prvi stan. Zahvaljujuči iskustvu koje je stekao radeći kao strojobravar na održavanju postrojenja u hrvatskim tvornica, od Slavonije do Istre, gdje je u 'Digitronu' Buje odradio i svoj posljednji radni dan u Lijepoj Našoj, Željko je ubrzo postao tražen među poslodavcima te je jedan od rijetkih ljudi s ovih prostora koji je dobio izuzetno odgovornu poziciju - radio je na izgradnji i puštanju u rad prvog nuklearnog reaktora, na krajnjem jugu Afrike.
Instantno rješenje egzistencijalnog pitanja
„Supruga je odmah dobila posao u računovodstvu, a ja sam prve dvije godine radio na izgradnji nuklearke. Bio sam jedini Hrvat, ali i jedan od rijetkih stručnjaka, kojemu su povjerili posao na izgradnji prvog, nuklearnog reaktora u Južnoafričkoj Republici, a da smo posao obavili dobro potvrđuje i to što taj reaktor još i dan danas radi“, kaže Željko.
Zahvaljujući iskustvu iz Hrvatske uslijedio je brz napredak na poslu, unaprijedili su ga u inspektora radova na nuklearki, dobio je službeni auto, karticu za gorivo i niz drugih pogodnosti. Veća odgovornost značila je i mnogo bolju plaću koja je, u to vrijeme, bila čak pet puta veća od one koju je primao u Hrvatskoj.
„U vrijeme službene politike aparthejda standard života bio je doista nevjerojatan. Radilo se mnogo, od 7 ujutro, do 5 sati popodne, ali rad je bio cijenjen i adekvatno plaćen. U to vrijeme plaće su u Južnoafričkoj Republici bile dvostruko veće nego, primjerice, u Njemačkoj, dok su s druge strane troškovi života bili znatno manji. Bila je to dobitna kombinacija za brzo rješavanje egzistencijalnog pitanja. Krenuli smo doslovno od nule, a vrlo brzo smo stekli sve što nam je bilo potrebno za kvalitetan život. Od samo šest mjesečnih plaća mogao sam kupiti novi automobil, a za samo sedam godina otplatili smo i stambeni kredit za našu prvu kuću u Cape Townu. Nakon što sam ju gotovo potpuno sam adaptirao, na njoj sam zaradio deset puta više no što sam uložio, pa je sljedeća investicija bila velika kuća s bazenom, u kojoj smo supruga i ja živjeli sve do njene smrti“, priča Željko.
Nakon rada u nuklearci, nekoliko je godina radio u tvrtki koja je proizvodila dijelove za Mercedesova vozila, a potom kao menadžer u tvornici čiji je vlasnik bio poduzetnik iz istočne Njemačke. Svestrani hrvatski Južnoafrikanac sam je i patentirao neke od strojeva koji i danas još uvijek rade u pogonima u Cape Townu. Stoga mu, iako je sada u mirovini i tisućama kilometara daleko, kada zaškripi, telefon i sada nerijetko zazvoni, a on je za svoje nekadašnje kolege uvijek tu kada treba pomoći savjetom.
Za mirovinu koja mu iz daleke zemlje stiže jednom na godinu, tijekom čitavog je radnog vijeka izdvajao 12 posto plaće, od čega su 7 posto davali poslodavci. Što se tiče zdravstvenog osiguranja, u JAR-i ga svaki zaposlenik plaća sam, no za mjesečni iznos od 300-tinjak eura, pokrivene su apsolutno sve zdravstvene usluge. Čitav taj privatni, zdravstveni sustav, koji je dostupan samo onima s dubokim džepom ili kvalitetnim privatnim zdravstvenim osiguranjem, funkcionira besprijekorno, nema lista čekanja, medicinska skrb je vrhunsku, bolnice moderne, a na red za operaciju dolazi se za samo dan do dva. U tom privatnom sektoru radi čak 80 posto liječnika, ali na žalost on opslužuje tek oko 16 posto tamošnje populacije, pa je upravo pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi jedan od najvećih problema u zemlji. Druga strana medalje, su javne bolnice i klinike koje koristi većina stanovništva. Taj javni zdravstveni sustav nedovoljno je financiran, preopterećen, oprema je zastarjela, kvaliteta skrbi niska, a problem nedostatka osoblja u javnim bolnicama i klinikama je kroničan.
Prijelomna 1994. nakon koje ništa nije bilo isto
„Iako čine 90-postotnu većinu, crnci su na vlast u Južnoafričkoj Republici došli tek 1994. Od svojih su prethodnika zatekli i naslijedili, moderne tvornice, suvremene pogone i brojna mnoga napredna tehnološka rješenja, no, na žalost zatečeno nisu adekvatno održavali, što je imalo dalekosežne i ozbiljne posljedice. Upravo zbog neodržavanja, danas imaju problem i s opskrbom električnom energijom, te su svaki dan na snazi redukcije struje, iako imaju dvije nuklearke. Jedno je vrijeme i potrošnja vode po osobi bila ograničena na samo 25 litara dnevno, dok je cijena svake dodatne, potrošene litre bila deset puta veća“, priča Željko.
Iako je standard u Južnoafričkoj Republici i dalje visok, tamošnja valuta, Rand, koja je osamdesetih vrijedila gotovo isto kao i američki dolar, znatno je pala te danas, za jedan dolar, treba izdvojiti čak 16 Randa.
Od osamdesetih, do danas, znatno su se promijenili i uvjeti života, za doseljene bijelce kojima je sada, kaže naš sugovornik, mnogo teže, ako ne i nemoguće, dobiti posao, zbog čega su se druge ili treće generacije doseljenika, u velikoj većini, odselile iz JAR-e u Europu ili Ameriku, pa se tako i veliki dio potomaka Hrvata vratio u domovinu svojih predaka.
Život je danas 50 posto povoljniji nego u Njemačkoj, ali...
Prema analizama, troškovi života u Južnoafričkoj Republici, uključujući stanarinu, i do 50 su posto povoljniji nego u Njemačkoj, a čak 74 posto povoljniji nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Primjerice, mjesečni troškovi za četveročlanu obitelj u Johannesburgu, ne uključujući stanarinu, iznose oko 2.065 €, dok se najam trosobnog stana kreće između 580 € i 670 €. Za samca u istom gradu osnovni troškovi života iznose oko 600 € mjesečno, čemu treba dodati još 305 € do 365 €, koliko stoji najam jednosobnog stana. No, treba imati na umu da su plaće u JAR-i sada daleko od europskog prosjeka. Prema dostupnim podacima iz 2022. godine, prosječna mjesečna neto plaća iznosila je oko 1.240 €, ali to je daleko od plaće koju prima većina tamošnjeg stanovništva.
Mršave kućne budžete dodatno opterećuju visoke porezne stope, a porez na dohodak za više platne razrede može doseći i do 45 posto. Prema podacima portala Numbeo, cijene namirnica u Južnoj Africi u prosjeku su 52 posto niže nego u Njemačkoj. Primjerice, štruca kruha stoji oko 0.85 €, kilogram pilećih fileta oko 4.15 €, a deset jaja oko 2 €. Za obrok u povoljnijem restoranu treba izdvojiti oko 8.50 €, a za večeru za dvoje u osrednjem restoranu oko 35 €. Litra benzina stoji oko 1.10 €, a karta za javni prijevoz u jednom smjeru oko 1.50 €. No, iako je potrošačka košarica znatno povoljnija nego u Njemačkoj, postoje i brojni izazovi s kojima se nije lako nositi.
Naime, upravo se Južnoafrička Republika suočava s jednom od najviših stopa kriminala na svijetu, Provale, pljačke i otmice automobila vrlo su česta pojava, zbog čega je život u osiguranim stambenim kompleksima postao nužnost, a ne luksuz. Troškovi života u takvim zajednicama znatno su viši, a mjesečni najam može varirati od 450 € pa sve do preko 4.000 €, za luksuznije objekte.Takvi kompleksi pod 24-satnim nadzorom, imaju naoružane čuvare, okruženi su visokim zidovima i električnom ogradom, no iako pružaju osjećaj sigurnosti, oni istovremeno stvaraju mučnu atmosferu izolacije i straha.
Nostalgija i nesigurnost
Nakon smrti supruge, u velikoj kući prepunoj uspomena, Željko je ostao sam, te je sve češće bio u društvu nostalgije, koja je iz dana u dan postajala sve glasnija. Daleko od domovine, rodnog grada i ostatka obitelji, samotan je život izdržao još nepunih pet godina, a onda je, usred pandemije, po drugi put u životu kupio kartu u jednom smjeru, bila je to karta iz Južnoafričke Republike za Hrvatsku.
„Osim samoće, na moju konačnu odluku da se vratim u Hrvatsku utjecala je svakako i činjenica da u Južnoafričkoj Republici sloboda, kakvu poznajemo mi ovdje u Hrvatskoj, jednostavno ne postoji. Sigurnosti nema niti na ulici, ali niti u vlastitom domu, jer su kriminal i razbojstva u toj zemlji sastavni i neizbježan dio života. U ta gotovo četiri desetljeća koliko sam proveo u Cape Townu niti jednu noć nisam spavao bez dva pištolja pored kreveta, koja sam, naravno, legalno posjedovao“, otkriva nam Željko i onu drugu, mračniju stranu života na jugu afričkog kontinenta.
Impresivna turistička ponuda
No, usprkos sigurnosnim izazovima, zemlja sa samo tri godišnja doba, u kojoj nema zime i temperatura nikada ne pada ispod 5 stupnjeva Celzijusa, omiljena je turistička destinacija. Najbrojniji turisti su Englezi, a turistička je ponuda vrlo maštovita i bogata. U jednom se danu, tako, možete i grudati na planinama i kupati u čak dva oceana, različitih nijansi - Indijskom i Atlantskom, koji se sastaju kod rta Agulhas, koji je ujedno i najjužnija točka Afrike, iako mu je slavu ukrao Rt dobre nade. Na kupače, zbog morskih pasa, čitavo vrijeme budno motre brojni čuvari i spasioci. Uoče li opasnost, odmah uključuju sustav za uzbunjivanje koji ih upozorava da izađu iz mora. Oni hrabriji se pak mogu, zaštićeni u specijalnim kavezima, naći oči u oči s bijelim morskim psinama te ih promatrati iz neposredne blizine.
„Iako su vina proslavila Francuze i Talijane, najbolja crna i bijela vina proizvode se u obiteljskim vinarijama u okolini Cape Towna, koji je okružen stotinama hektara starih, vrhunskih vinograda. Južnoafrička Republika je doista prekrasna zemlja nevjerojatnih prirodnih ljepota i bogate kulture. Ni u 40 godina, koliko sam tamo živio, nisam ju stigao cijelu obići, jer jedan je život prekratak da posjetiš sve njene obale, raskošne parkove, upoznaš sve tajne bogate flore i faune“, kaže nam Željko.
Budući da danas ima dvojno državljanstvo, ako ju još koji put poželi posjetiti, vrata njegove druge domovine širom su mu otvorena, no put do tamo, kaže, predugo traje. Direktnih avionskih linija nema, presjeda se u Dubaiju, Istanbulu ili Amsterdamu, u avionu se provede i više od 15 sati, a čitavo putovanje, zbog presjedanja i čekanja, traje cijeli dan, stoga je, po svemu sudeći, karta za povratak u Hrvatsku ipak bila karta u jednom smjeru.
Otvori KEKS Pay
E sad da je pameti pa covjeku dati da vodi neki sustav. Dobro dosao nazad