Svako veliko nogometno natjecanje ima pregršt uzbudljivih elemenata, a jedan od najzanimljivijih je onaj novih, do jučer anonimnih pojedinaca na sceni. Europska i svjetska prvenstva svaki put iznjedre neke nove zvijezde za koje je prije turnira znao ili neki veliki obožavatelj lige, odnosno kluba u kojem taj nogometaš igra, ili pak onaj tko religiozno i studiozno prati klupski nogomet. No za veliku većinu pratitelja sporta ti pojedinci su bili samo jedni od mnogih u sastavima solidnih momčadi, sve dok nisu eksplodirali na velikoj pozornici.
Mnogi su primjeri nogometaša kojima je karijera otišla prema samom vrhu nakon sjajnih izvedbi na Euru ili SP-u, kojima je pet-šest utakmica promijenilo život. Neobično je da se nekome tko se cijeli život trudio i radio karijera potpuno promijeni zbog nekoliko utakmica, ali to nam dovoljno govori o važnosti europskih i svjetskih prvenstava. U prijevodu, ako se dokažete na ovoj razini gdje je pritisak cijele nacije na vašim leđima, pretpostavka je da se možete nositi i s bilo kojim klupskim pritiskom.
Ništa drukčije nije bilo ni na ovom Euru. Zbog proširenja broja reprezentacija sa 16 na 24 posljednje dvije europske nogometne smotre dali su skautima, ali i gledateljima uvid u pojedince koji bi mogli imati najvažnije uloge u idućih pet-šest, možda i više godina. Međutim, treba uzeti u obzir da dobra izvedba na velikom natjecanju ne mora nužno biti ekvivalent vrhunske budućnosti. Dakako, ti igrači podignut će svoju tržišnu cijenu i vjerojatno prouzročiti ogroman transfer, ali postoje i primjeri u kojima je netko zablistao u reprezentativnom dresu, a nije uspio to prenijeti u nastavku karijere (npr. Aršavin, Allen, Charisteas, Ruiz...). Ta neizvjesnost u budućnosti je jedan od glavnih razloga zašto je ta pojava novih zvijezda u reprezentativnom dresu toliko i zanimljiva.
Pedri nije na popisu
Naravno, na ovom popisu neće biti već dokazanih imena poput Ronalda, Sterlinga, Chiese, Pogbe, Wijnalduma, Shaqirija ili Laportea koja su svoje probijanje na veliku scenu ili velike klubove već odradili. Neće čak biti ni imena poput Pedrija jer vam je činjenica da s 18 godina redovito nastupa u Barceloni već dovoljno govorila i prije turnira.
Krećemo od vjerojatno najočitijeg izbora u ovoj kategoriji, a to je češka prva strijela Patrik Schick (25). Čak i da nije zabio pet pogodaka na prvenstvu, samo zbog onog protiv Škotske s centra je već zapisao svoje ime u nogometnoj povijesti i napunio elektroničku poštu Bayer Leverkusena zahtjevima za transfere. Nakon ovakvih neočekivano dobrih izvedbi na Euru bilo bi pravo čudo da ne promijeni svoju sredinu, ali moramo istaknuti i rizik koji postoji kod Schicka. Tijekom dosadašnje profesionalne karijere nikad nije bio kontinuirano kvalitetan, ovisi o formi. Zbog toga se veliki klubovi prije vađenja silnih milijuna iz blagajne moraju zapitati je li ovaj Euro za njega bio samo jedan u nizu tih dobrih perioda ili je dugoročno podignuo svoju kvalitetu igre. Iz čeških redova definitivno valja izdvojiti i veznjaka Slavije Prag Tomaša Holeša (28) koji je turnir počeo kao nepoznata rezerva, a završio ga kao jedan od najpolivalentnijih veznjaka na turniru, igrajući toliko dobro da je zasjenio i zvijezdu reprezentacije, kolegu veznjaka Tomaša Součeka.
U ovoj rubrici igrača najviše su za budućnost na Euru dali Danci. Cijena svakog njihova igrača znatno će biti podebljana, a najsvjetliji primjer definitivno je Joakim Maehle (24), ozbiljan kandidat za najboljeg lijevog beka prvenstva. Prije ovog turnira nikad u životu nije igrao na toj poziciji, bio je isključivo desni bek i Danci su pobješnjeli na trenera Kaspera Hjulmanda kad ga je u ključnoj utakmici skupine protiv Rusije stavio na “krivu stranu”. Zapravo je napravio genijalan posao, Maehle je na lijevoj strani bio gotovo besprijekoran i u napadu i u obrani i sad ga traže klubovi koji su deficitarni prije svega na lijevoj strani. Atalanta ga je od Genka kupila u siječnju ove godine i sigurno ga neće pustiti za malen novac, isto kao što ni Sampdoria neće olako pustiti njegova sunarodnjaka Mikkela Damsgaarda (21). Talijanska momčad otkupila ga je za sedam milijuna eura, a njihov direktor izjavio je da ga neće pustiti za ispod 40 milijuna. Mladi polivalentni napadački veznjak pokazao je da može biti neugodan i za najveće protivnike, a njegova odlučnost i hrabrost u završnici zapala je za oko i onim najvećima. Moramo pričati o vjerojatno i najboljem danskom igraču, Pierre-Emileu Højbjergu (25) koji je potiho u lošoj Tottenhamovoj sezoni bio jedna od rijetkih svijetlih točaka, a na ovom Euru je nastavio sa svojom formom i dokazao da spada u samu svjetsku elitu “box-to-box” veznjaka.
Još jedan veznjak koji bi mogao spadati u to kategoriju je i Manuel Locatelli (23) kojemu je jedna sjajna partija protiv Švicarske bila dovoljna da postane jedan od najtraženijih igrača na tržištu ovog ljeta. Ako ste gledali njegove igre u Sassuolu, znate da je riječ o borbenom pojedincu koji na terenu sve može raditi jednako dobro, i u fizičkom i u tehničkom smislu.
Možda i najpodcjenjenije ime s Eura u ovoj kategoriji je Steven Zuber (29), lijevi vezni Eintrachta. Najbolji je asistent turnira i jedan od najboljih dodavača u završnoj trećini, a ima dovoljno energije obaviti i sve obrambene zadaće. Kao igrač nije razvikan, vjerojatno zbog svojih godina, ali ako neki klub treba igrača na lijevoj strani, Zuber će biti sigurna, kvalitetna i, najvažnije, jeftina opcija za pružanje dvije-tri vrlo dobre sezone.
Dumfies kao treći napadač
S druge strane najriskantnijom opcijom na istoj poziciji se čini Jérémy Doku (19), belgijski klinac iz Rennesa koji je oduševio za Belgiju u nokaut-fazi. Teško je sjetiti se igrača koji je na velikom natjecanju s tolikom lakoćom, ali opet snagom i brzinom driblao suparničke igrače. Međutim, njegova završnica (dva gola iz 50 udaraca u 30 utakmica) strašno zabrinjava, a Rennes ga se neće htjeti riješiti za malen novac. Rizik bi se mogao višestruko isplatiti, ali bi isto tako mogao jako puno koštati.
Zaključit ćemo ovu priču o novim zvijezdama čovjekom koji je začetnik pojma “bočni igrač kao treća špica”, a to je Denzel Dumfries (25).
Nevjerojatno je vidjeti igrača koji u svojoj momčadi ima najviše prilika za pogodak, a u istoj utakmici napravi najviše zadnjih, spasonosnih startova kod protivničkih prilika. Količina trke i energije je kod njega stvarno fascinantna, a doima se možda i najboljom opcijom u prijelaznim rokovima za bilo koji klub jer imati tako modernog igrača u svojim redovima je i luksuz i rijetkost.
A v0d0n0sa Gvardiol???