Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 136
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Tihi simptomi

Mnogi godinama žive s dijabetesom, a da to ne znaju: Liječnica otkriva na što treba paziti

Dijabetes Prof. Canecki Varžić Native
Foto: Shutterstock
1/4
16.11.2026.
u 14:29
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Šećerna bolest može se razvijati bez jasnih simptoma, a rano otkrivanje i pravodobno liječenje ključni su za sprječavanje ozbiljnih komplikacija.

Umor nakon napornog radnog dana, povremeno zamućen vid ili žeđ koju pripisujemo vrućini i nedovoljnom unosu tekućine. Sve su to tegobe koje lako pronalaze objašnjenje u svakodnevnom životu. Rijetko će netko zbog njih odmah pomisliti na šećernu bolest, posebno ako se inače osjeća dobro i redovito obavlja sve svoje aktivnosti. Međutim, upravo se tako može razvijati dijabetes tipa 2, postupno i gotovo neprimjetno, dok povišena razina glukoze u krvi već počinje ostavljati posljedice na organizam.

U Hrvatskoj je tijekom 2025. godine, prema podacima registra CroDiab i Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava, bilo registrirano 404.996 osoba sa šećernom bolešću. No procjenjuje se da stvarni broj, uključujući one kojima bolest još nije dijagnosticirana, premašuje pola milijuna. Prema procjenama koje navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 28,5 posto osoba sa šećernom bolešću u dobi od 20 do 79 godina nema postavljenu dijagnozu. Razmjeri problema još su izraženiji na globalnoj razini. Međunarodna dijabetička federacija procjenjuje da je 2024. godine sa šećernom bolešću živjelo 589 milijuna odraslih osoba, odnosno približno svaka deveta odrasla osoba. Do 2050. taj bi broj mogao narasti na 853 milijuna.

Uoči Svjetskog dana šećerne bolesti, koji se obilježava 14. studenoga, o važnosti pravodobnog prepoznavanja bolesti, suvremenim mogućnostima liječenja i komplikacijama koje se mogu spriječiti razgovarali smo s prof. dr. sc. Silvijom Canecki Varžić, dr. med., predsjednicom Hrvatskog endokrinološkog društva.

Foto: Shutterstock

– Broj registriranih oboljelih samo je dio slike. Jednako je važno koliko rano postavljamo dijagnozu, koliko uspješno liječimo bolest i u kojoj mjeri uspijevamo spriječiti njezine komplikacije. Osoba može godinama imati dijagnozu i uzimati lijekove, a da njezin ukupni zdravstveni rizik nije dovoljno dobro zbrinut – upozorava liječnica.


Bolest koja ne mora imati prepoznatljive simptome

Jedan od razloga zbog kojih dijabetes tipa 2 često ostaje neotkriven jest način na koji se razvija. U početku organizam smanjenu osjetljivost na inzulin nastoji nadoknaditi njegovim pojačanim lučenjem. Tek kada gušterača više ne uspijeva zadovoljiti povećane potrebe, razina glukoze počinje rasti. Taj proces može trajati godinama, bez tegoba koje bi osobu potaknule da potraži liječničku pomoć.

– Umor, slabija koncentracija, žeđ, češće mokrenje ili prolazno zamućenje vida lako se pripisuju stresu, godinama ili drugim tegobama. Ponekad na bolest upozore ponavljane gljivične infekcije ili rana koja teško cijeli. Međutim, izostanak simptoma ne znači da povišena glukoza nema posljedica – objašnjava prof. Canecki Varžić.

Debljinu trebamo liječiti bez stigmatizacije. Biologija regulacije apetita i tjelesne mase složena je, a ponovno dobivanje kilograma često zahtijeva prilagodbu dugoročnog liječenja

Kod dijela pacijenata već u trenutku postavljanja dijagnoze postoje znakovi oštećenja živaca, mrežnice ili bubrega. Istodobno, šećerna bolest često je povezana s povišenim krvnim tlakom i poremećajem masnoća u krvi, što dodatno povećava rizik od bolesti srca i krvnih žila.


Tko ulazi u rizičnu skupinu?

Zato je važno na vrijeme prepoznati osobe s povećanim rizikom. Među njima su osobe s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, osobito kada se masno tkivo nakuplja u području trbuha, zatim oni koji imaju bliske srodnike sa šećernom bolešću te osobe s povišenim tlakom, poremećajem masnoća ili srčanožilnim bolestima. Posebnu pozornost trebaju obratiti i žene koje su tijekom trudnoće imale gestacijski dijabetes te žene sa sindromom policističnih jajnika. Liječnica ističe da i granično povišene vrijednosti glukoze, odnosno predijabetes, zahtijevaju ozbiljan pristup. Pravodobnim prepoznavanjem rizika otvara se mogućnost ranije intervencije i sprječavanja razvoja bolesti.

Pritom je važno, ističe Canecki Varžić, razlikovati dijabetes tipa 1 i tipa 2. Kod tipa 1 imunološki sustav uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin, zbog čega je njegovo svakodnevno nadomještanje nužno za život. Kod tipa 2 organizam postupno postaje manje osjetljiv na inzulin, a gušterača s vremenom ne uspijeva proizvesti dovoljne količine. Iako se dijabetes tipa 1 najčešće povezuje s djecom i mladima, može se pojaviti i u odrasloj dobi, kada ga je ponekad teže prepoznati.

Foto: Shutterstock


Važno je s liječenjem početi na vrijeme

– Organizam pamti dugotrajnu izloženost povišenoj glukozi. Dugoročna istraživanja pokazala su da dobra regulacija glikemije u ranoj fazi bolesti može ostaviti povoljan učinak na smanjenje rizika za razvitak komplikacija i godinama poslije. Taj fenomen nazivamo metaboličkim pamćenjem – objašnjava liječnica.

Liječnica upozorava na važnost sprječavanja oštećenja malih krvnih žila, primjerice onih u očima i bubrezima. Godine tijekom kojih bolest nije bila dovoljno dobro liječena mogu ostaviti posljedice koje se kasnijim poboljšanjem regulacije glukoze ne mogu uvijek potpuno ukloniti. No pravodobno djelovanje podrazumijeva mnogo više od početka uzimanja lijekova.

Broj registriranih oboljelih samo je dio slike. Jednako je važno koliko rano postavljamo dijagnozu, koliko uspješno liječimo bolest i u kojoj mjeri uspijevamo spriječiti njezine komplikacije.

– Cilj je dobra regulacija uz što manje nuspojava i opterećenja liječenjem. Kod mlađe osobe bez težih pridruženih bolesti možemo težiti strožim ciljevima regulacije ako ih postiže sigurno. Kod krhke starije osobe, osobito s više bolesti i visokim rizikom hipoglikemije, prioritet može biti jednostavniji i sigurniji režim – ističe prof. Canecki Varžić i dodaje kako je potrebno i redovito pratiti učinkovitost terapije. Naime, dijabetes tipa 2 može napredovati, a liječenje koje je godinama bilo uspješno s vremenom može postati nedovoljno. Ako se ne postižu željeni rezultati, liječnik treba utvrditi razlog, bilo da je riječ o učinkovitosti lijeka, nuspojavama ili teškoćama u provođenju terapije. Ovisno o potrebama pacijenta, liječenje se tada prilagođava promjenom lijeka, doze ili pojednostavnjenjem terapije.


Zaštita srca i bubrega postala je važan cilj liječenja

Dugotrajno povišena glukoza, osobito uz povišen krvni tlak i poremećaj masnoća, može oštetiti krvne žile te povećati rizik od srčanog i moždanog udara, bolesti bubrega i oštećenja vida. Kako objašnjava prof. Canecki Varžić, suvremeno liječenje danas omogućuje bolju regulaciju glukoze, ali i primjenu lijekova koji kod određenih bolesnika mogu smanjiti rizik od srčanožilnih i bubrežnih komplikacija.

To ipak, upozorava stručnjakinja, ne umanjuje važnost regulacije krvnog tlaka i masnoća, prestanka pušenja te redovitog praćenja zdravstvenog stanja. Kontinuirana skrb uključuje i provjere bubrežne funkcije, očiju i stopala te procjenu mogućih nuspojava liječenja. Prof. Canecki Varžić pritom naglašava da se uspješnost liječenja ne može procjenjivati isključivo prema jednom laboratorijskom nalazu. Važno je razumjeti i kako pacijent živi s bolešću, može li provoditi preporučenu terapiju te s kakvim se svakodnevnim poteškoćama susreće.

Foto: Shutterstock


Dijagnoza je početak dugoročne skrbi

Unatoč napretku medicine, rano otkrivanje bolesti i dostupnost kontinuirane skrbi i dalje su veliki javnozdravstveni izazovi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 59 posto odraslih osoba sa šećernom bolešću u svijetu 2022. godine nije uzimalo lijekove za tu bolest. Takav podatak pokazuje koliko su pravodobna dijagnoza, dostupnost liječenja i dugoročno praćenje važni za zdravstvene ishode. Prof. Canecki Varžić osobama s čimbenicima rizika savjetuje da se jave liječniku i kada nemaju nikakve tegobe. Provjera glukoze u krvi, krvnog tlaka, masnoća i tjelesne mase može pomoći u procjeni rizika i određivanju daljnjih koraka.

Organizam pamti dugotrajnu izloženost povišenoj glukozi. Dugoročna istraživanja pokazala su da dobra regulacija glikemije u ranoj fazi bolesti može ostaviti povoljan učinak na smanjenje rizika za razvitak komplikacija i godinama poslije.

Onima koji već imaju dijagnozu preporučuje da poznaju svoje ciljeve liječenja, razumiju zašto uzimaju pojedine lijekove i na kontrolama razgovaraju o zdravlju srca, bubrega, očiju i stopala. Jednako je važno liječniku reći ako imaju nuspojave, epizode preniske glukoze ili teškoće s provođenjem terapije.

– Kao predsjednica Hrvatskoga endokrinološkog društva, smatram da uz poruke pojedincima moramo govoriti i o odgovornosti sustava. Očekujemo aktivno sudjelovanje bolesnika, a za to mu moramo osigurati razumljive informacije, dostupnu edukaciju i kontinuitet skrbi – poručuje liječnica.

Svjetski dan šećerne bolesti zato je prilika da se pozornost usmjeri i na osobe koje još nemaju dijagnozu i na one koje se već godinama liječe. Pravodobno prepoznavanje bolesti, odgovarajuća terapija i redovito praćenje zdravstvenog stanja mogu bitno utjecati na njezin dugoročni tijek.

Debljina je kronična bolest i jedan od važnih čimbenika rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Posebno je značajno nakupljanje masnog tkiva u području trbuha i unutarnjih organa jer je povezano s inzulinskom rezistencijom, odnosno smanjenom osjetljivošću stanica na inzulin. Kako objašnjava prof. dr. sc. Silvija Canecki Varžić, masno tkivo aktivno sudjeluje u regulaciji metabolizma, a njegovo prekomjerno nakupljanje može pridonijeti kroničnoj upali i povećanom opterećenju gušterače. Kod osoba s odgovarajućom nasljednom sklonošću to može potaknuti razvoj šećerne bolesti tipa 2.

Liječenje debljine stoga je važan dio skrbi za osobe koje imaju obje bolesti. Ovisno o zdravstvenom stanju i individualnim potrebama, može obuhvaćati promjene životnih navika, farmakološko liječenje i, kod određenih pacijenata, metaboličku kirurgiju. Kod nekih osoba s dijabetesom tipa 2 značajno i održivo smanjenje tjelesne mase može pridonijeti remisiji bolesti, posebno ako je dijabetes dijagnosticiran relativno nedavno. Remisija pritom ne znači da je bolest trajno nestala, pa su redovite kontrole i dalje potrebne.

Liječnica posebno naglašava da liječenje treba prilagoditi svakom pacijentu te pratiti i očuvanje mišićne mase, kvalitetu prehrane, funkcionalnost i dugoročnu održivost rezultata.

– Debljinu trebamo liječiti bez stigmatizacije. Biologija regulacije apetita i tjelesne mase složena je, a ponovno dobivanje kilograma često zahtijeva prilagodbu dugoročnog liječenja. Bolesniku trebamo pomoći razumjeti bolest i omogućiti dostupnu stručnu podršku – ističe prof. Canecki Varžić.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Eli Lilly.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata