Brzorastuća hrvatska borilačka promocija Golden Fight priredila je još jednu, osmu po redu, zanimljivu borilačku priredbu. U ispunjenom Košarkaškom centru Dražen Petrović (ne sjećamo se kad je zadnji put ovoliko ljudi bilo na košarci) gledatelji su vidjeli 14 borbi od kojih, što je i razumljivo, nisu sve bile atraktivne kao posljednje dvije koje su bile šlag na tortu.
A te dvije borbe završile su ekspresnim nokautima u prvim rundama. U sunaslovnoj borbi večeri, u stilu Cro Copa, kikboksač Ivan Bertić nokautirao je Bošnjaka Hasana Kačevića a u glavnoj borbi večeri Marko Martinjak je u ekstremnom boksu (s MMA rukavicama) nokautirao Tina Patrlja za samo 21 sekundu.
Nokauterski su svoje borbe završila i đakovačka braća Kedveš. Mlađi Karlo prisilio je protivnika Topića na predaju u drugoj rundi a stariji brat Andrej bio je brži te je "Princa od Afganistana" Rezu Jafarija onesposobio u prvoj rundi i to s dva udarca koljenom. Prvim u tijelo a drugim u glavu.
- Mislio sam da ću ga slomiti u drugoj no pogodio sam ga dvaput dobro i posao završio ranije - kazao je jedan od najboljih hrvatskih kikboksača vrlo uspješne međunarodne karijere kojem je pehar uručio legendarni "vatreni" Joe Šimunić.
A u tu galeriju se svrstava i Ivan Bertić, inače najbolji sportaš Zagreba, koji nije imao milosti prema protivniku koji je najavio da je došao razočarati "Lumberjackove" navijače.
- A na kraju je razočarao samog sebe. Kako je spuštao ruku tako sam ga pogodio desnim swingom a gdje prolazi taj udarac prolazi i high-kick. To mi je specijalka koju ne bacam ako ne vidim da može proći - izjavio je Bertić i pozdravio sve svoje navijače.
- Hvala najprije samom sebi što sam svaki dan na treninzima, što svaki dan idem spavati na vrijeme, što se kvalitetno hranim. Čujem da me proziva neka gerijatrija iz Rijeke (op.p. Mladen Kujundžić) i ako on doista želi izaći iz mirovine ja sam na to spreman. Branit ću ja pojas protiv bilo svakoga koga mi zada šef Golden Fighta Zlatko Bajić.
Za razliku od Bertića koji tek čeka ime, Splićanka Karmela Makelja odmah je saznala protiv koga će braniti tek stečeni pojas prvakinje ove organizacije. Netom nakon što je, jednoglasnom odlukom sudaca, pobijedila Austrijanku Helenu Wisciubiak, splitskoj "Crnoj Mambi" je u ring ušla atraktivna Srpkinja Milana Bjelogrlić koja je predložila meč s MMA rukavicama.
- Svoj jedini poraz doživjela sam od Milane i to na njenom teritoriju i sada ću valjda imati priliku za uzvrat u svojoj Dalmaciji - izjavila je Karmela.
Inače, koliko god je brutalan bio nokaut Ivana Bertića, još suroviji efekt imao je udarac (lijevi kroše) kojim je Marko Martinjak nokautirao Patrlja. A on se stropoštao koliko je dug i širok i trebalo mu je neko vrijeme, uz određenu intervenciju, da dođe k sebi. A dok se to događalo Martinjak je stišavao publiku ne želeći slaviti svoju ekspresnu pobjedu dok se ne uvjeri da je s njegovim nokautiranom protivnikom sve u redu.
A kad mu se protivnik Patrlj oporavio izjavio je:
- Zagreb je grad u kojem su mi se dogodile prve tučnjave, prve ljubavi. Nastupiti pred ovoliko ljudi u mom rodnom gradu ostvarenje je dječačkog sna. Doduše, i ja sam bio na rubu nokauta, skoro me čovjek ugasio jer je hrabro krenuo na mene no uspio sam ga pogoditi.
Nakon pobjede najavio je pet-šest dana odmora za koje vrijeme će, kaže, nastojati dovršiti tetovažu na desnoj ruci božice Atene.
- Moram dovršiti božicu ratne mudrosti i strategije. Cijela moja desna ruka bit će u grčkoj mitologiji. Nakon toga se moram početi spremati za obranu naslova svjetskog prvaka u boksu bez rukavica koja mi 31. svibnja predstoji u američkom Jacksonvilleu.
Martinjak je zacijelo zanimljiva osobnost a to bi, na borilačkoj sceni, mogao biti i mlađi brat našeg poznatog MMA borca Patrika Čelića. Nakon što je tri runde dominirao protiv Uzbekistanca Saidesaksonova, Antonio Čelić dugo nije mogao doći k sebi jer ovo mu je bio prvi meč u karijeri od tri runde sa po pet minuta pa je neposredno nakon pobjede bacio mikrofon i odjurio u svlačionicu.
A ondje nam je otkrio da je dio svog zanimljivog "personalityja".
- Igrao sam nogomet ali sam shvatio na vrijeme da tu za mene budućnosti nema. Kako sam kao klinac gledao Cro Copa i borilačke filmove počeo sam trenirati kikboks. Dakako, za moje bavljenje borilačkim sportovima zaslužan je i moj stariji brat.
S obzirom na to da je praktički tek započeo borilačku karijeru, talentirani Antonio je još uvijek poznatiji po jednom hranidbenom rekordu. Naime, upravo je on u izazovu jedne karlovačke pizzerije uspio pojesti pizzu dugu jedan metar za manje od jednog sata.
- Oduvijek sam volio puno jesti i, kako moj trener kaže, bio sam "alav". I na koncu sam to uspio i izvesti.
Najzanimljiviji glazbeni ulazak dogodio se u kickboksačkom meču između Luke Rukavine i Roberta Reze. Bio je to njihov četvrti međusobni meč i treća pobjeda Rukavine koji je u svom kutu imao i velikog kickboksačkog asa Mladena Brestovca ali i svog temeljnog trenera Aleksandra Pupca iz Spartan Gyma.
- Rezo je naročito srčan borac i da on nije takav niti ja ne bih mogao pokazati koliko vrijedim. Ja u takvom rivalstvu rastem.
I dok je Rezo izašao na pjesmu Mila Hrnića "Kome bi šumilo more moje sinje", Rukavina je za "entrance music" izabrao "Pamtim još" od Hanke Paldum. To je vrlo nježna pjesma u kojoj ova zvijezda folk glazbe pjeva "ali pamtim još, one livade, one rijeke, one šume i puteljke, staru majku dok se smije i ognjište dok me grije...".
I dok se nama činilo da je ta pjesma odveć nježna da bi se "nabrijavao" netko tko ide upravo u boj, Luka nam je govorio upravo suprotno.
- Svako malo se moram podsjetiti od kuda sam, što sam i to mi ova pjesma sugerira. To jest nježna pjesma ali me dirne gdje treba. Ja sam iz Hrvatske Dubice i kada dođu moji ljudi to mi ispuni srce i da mi motiva više nego išta.
Već u prvoj borbi večeri publiku su jako dobro zagrijali Liam Šabić i Matej Mikulić koji je pobijedio podijeljenom odlukom sudaca i zahvaljujući podršci Bad Blue Boysa.
Uz onu Martinjakovu gestu stišavanja publike dok mu protivnik gotovo pa nepomičan leži usred ringa, gestu za pohvaliti izveo je i Požežanin Karlo Miškić koji je u boksu bez rukavica (bare knuckle) pobijedio vrlo otpornog suparnika iz Srbije Mihajla Rajića. Naime, kad je domaća publika počela skandirati "Ubij, ubij Srbina" on je zatražio da to ne čine.
I dok je Rajić pokazao da može puno pretrpjeti, njegov sunarodnjak Stefan Cvetanović, kojem je ovo bio MMA debi, izgledao je prilično uplašeno pa je njegova borba sa Zagrepčaninom Filipom Majićem završila skoro i prije no što je počela.
Kažimo još i da Blaž Krušelj pobijedio Slovenca Matiju Koščaka, a Petar Čovrtanović nadvisio Leona Mušnjaka. U borbi u tajlandskom boksu Kristijan Vrban se namučio s Željkom Milkovićem koji je uskočio u program ove priredbe u posljednji čas.
Prvi meč nakon teške ozljede imao je Splićanin Roko Doždor koji je pobijedio protivnika nogometnog prezimena (Salahudin Šuker) i koji je svoje pobjedničke trenutke u ringu iskoristio da se zahvali ortopedu koji ga je operirao (Saša Janković) i fizijatru Josipu Bekavcu.
Ovaj sport je jako popularan i u Dagistanu, Waziristanu, Čečeniji i Tadžikistanu, ali za razliku od nas oni ne vole košarku.