Kada netko, kao izbornik, potpiše tri olimpijske medalje, 11 svjetskih odličja, 28 kolajni sa prvenstava Europe te 28 postolja na Grand Prix turnirima i četiri na Europskim igrama, logično je da se za njega zainteresiraju i oni koji nemaju takva znalca a imaju novca.
Tako je bilo i s Tonijem Tomasom, hrvatskim tekvondaškim izbornikom, za kojeg su se zainteresirali Nijemci i ne samo oni jer su bili već peti interesanti za jednog od najboljih svjetskih stručnjaka.
Kada je Tomas sve to priopćio čelnicima Hrvatskog te-kvon-do saveza, kazavši da razmišlja o tome da unovči svoje ekspertno znanje, oni nisu bili zatečeni. Štoviše, kako kazuje predsjednik HTS-a Toni Nobilo, oni su znali da će se takvo što kao tema, prije ili kasnije, pojaviti i pred njima.
U tim neugodnim trenucima prvi se pokrenuo sportski direktor reprezentacije Pero Josipović, a na njega su se nadovezali Nobilo i predstavnik HTS-a u Skupštini HOO-a prof. dr. Dragan Primorac i pokrenuta je sveobuhvatna akcija zadržavanja hrvatske pameti u Lijepoj Našoj.
- Kada nam je Toni kazao da ima ozbiljnu ponudu iz Njemačke dogovorili smo sastanak u Zagrebu na kojem smo sportski direktor Josipović, profesor Primorac i ja zauzeli čvrst stav da pokušamo napraviti sve što je u našoj moći da naš izbornik ne ode iz Hrvatske. Mi smo predugo gradili naša nastojanja da dosegnemo najviši svjetski rang da bismo dozvolili da nam stručnjaka koji je zamašnjak te priče ode kod onih koji imaju više novca. Mi smo bili odlučni da mu stvorimo bolje materijalne uvjete, a po njemu smo vidjeli da bi on bio spreman činiti kompromis što je i učinio. Jer, znali smo da on u zemljama u kojima bi bio bolje plaćen nema takve borce a vjerojatno je na njih i emotivno vezan jer je dobar dio njih upravo on i stvorio - kazao je Toni Nobilo prije no što su on i Toni Tomas potpisali ugovor koji će izbornika zadržati u Hrvatskoj još barem do Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine.
Da bi misija uspjela potrebna je bila i suradnja Hrvatskog olimpijskog odbora čijim se čelnicima Nobilo zahvalio a na koje je, zacijelo, svojom elokvencijom utjecao i prof. dr. Dragan Primorac, bivši tekvondaš ali i negdašnji ministar sporta.
- Hvala HOO-u što nam je omogućio da zajedno napravimo model koji može biti rješenje i za sve druge sportove. Još 2004., kada sam bio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, govorio sam o modelu povratka hrvatskih mozgova iz cijelog svijeta i tako smo vratili 140 doktora znanosti iz cijelog svijeta. A ovo je prvi model za jednog sportskog eksperta. No, s obzirom da je ponuda od Nijemaca bila ekstremno fleksibilna, koja mu je davala za pravo da može živjeti između Hrvatske i Njemačke, logično je damo smo strahovali da li ćemo uspjeti realizirati ovaj projekt. Jer, naša ponuda je i dlaje ispod onoga što su nudili Nijemci no njegova ljubav prema njegovim učenicima je pobijedila.
A jedna od onih koja mu je iznimno zahvalna što ju je učinio sportašicom najvišeg svjetskog ranga jest najnovija olimpijska pobjednica Matea Jelić koja je kazala:
- Kada sam saznala da Toni ima ponude od drugih zemalja jako teško mi je to palo. Koliko god mu želim najbolje, a financijski bi to za njega bilo bolje, ja sam ipak željela da ne ode jer znam da mi je on pružio mogućnost da osvojim olimpijsko zlato i da bez njega ne mogu napredovati. I zato sam zahvalna Hrvatskom te-kvon-do savez što ga je uspio zadržati i što ću uz njega imati priliku ostvariti još ponešto od svojih sportskih snova. Ne samo ja nego i drugi hrvatski tekvondaši.
Netko je Mateu pitao je li razmišljala otići za trenerom u Njemačku, gdje bi ju objeručke prigrlili:
- Je se ne mogu odvojiti od Hrvatske, naprosto ne mogu. I zato sam nagovarala Tonija da ostane što je bilo malo sebično od mene no duboko u sebi sam znala da neće otići tek tako.
Na koncu je HTS-u zahvalio i sam Toni Tomas:
- Meni je drago da je Savez, zajedno sa HOO-om, prepoznao mene kao jednog od pokretača trenda uspješnosti hrvatskog te-kvon-doa. Istina, ovo je bila već peta ponuda iz inozemstva, ovaj put najozbiljnija i najprimamljivija, no i ja sam nisam htio da se to realizira, da ostanem zbog svih onih emocija koje sam ugradio svih ovih godina. Ono što ja sebi sada stavljam za cilj jest da mi u Parizu budemo bolji nego u Tokiju gdje smo osvojili žensko zlato i prvu mušku olimpijsku medalju. Hrvatska je moja zemlja, a emocije su najjače kada se borite za svoju zemlju.
“Ljubitelji@ bivše države na aparatima. Zna se i zašto.