Bivši slovenski skijaš Bojan Križaj (68) bio je sjajan sportaš, a osobito se isticao svojim izvedbama u slalomu. Ostvario je i prvu pobjedu jugoslavenskog sportaša u Svjetskom skijaškom kupu. Bilo je to 1980. godine u Wengenu, a njegov je trijumf izazvao euforiju diljem bivše države.
Slovenac je profesionalno skijao čak 12 godina, a tijekom tog vremena ostvario je brojne uspjehe. Okitio ih je 1987. godine kada je uzeo mali kristalni globus u slalomu. Imao je čast položiti zastavu na otvaranju Zimski olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
Ipak, svemu dobrom brzo dođe kraj, a osobito je to slučaj kada su u pitanju karijere profesionalnih sportaša. Križaj se nakon sportskih, odlučio baciti u poslovne vode. Za razliku od prvog poziva, u svom narednom poduhvatu nije imao sreće.
Uskoro je grcao u financijskim problemima, a kolale su priče o bankrotu. Slovenski sud je potvrdio da Križajeva dugovanja nakon niza propalih poslovnih pothvata dosežu ukupni iznos od 1.7 milijuna eura.
Ovakav razvoj događaja značio je veliku promjenu za nekad slavnog skijaša. Njegova raskošna kuća u Austriji završila je na prodaji. Također, zbog tog zdanja završio je na sudu obzirom na sumnju da je kuću unajmljivala kriminalna skupina. Slovenski Reporter pisao je o trgovini ljudima koja se tamo odvijala, a Križaj nije ponudio objašnjenje.
No, zato je jednom govorio o raspadu bivše države.
- Nitko nije vjerovao da će eskalacija tog sukoba imati takve posljedice. Mi smo bili stvarno prvi u redu svih tih sukoba. I nekako smo prošli kroz taj kaos dosta brzo i bez nekih velikih ozljeda. Ja sam bio dosta u inozemstvu, u ona doba baš sam se vratio iz Japana s posljednjim avionom, koji je sletio u Ljubljanu. Onda se zatvorio aerodrom i počela je pucnjava tamo. Svi smo se malo smijali tome, to je možda neki vis, nitko nije vjerovao da može nešto ovakvo da se desi. Ja sam plakao poslije rata kada sam prvi put obilazio prostore gdje su se održavale Zimske olimpijske igre 1984. godine u Sarajevu. Ja sam stvarno plakao i bio sam neizmjerno tužan... Toliko poznatih ljudi jednostavno su postali izbjeglice, imam i danas kontakte s ljudima širom svijeta. Prosto nevjerojatno kakav je to bio harakiri za državljane Juge, ne samo za Bosance. Koliko su ljudi u drugim zemljama imali empatije prema nama i prihvatili su nas. Ali sve je nekako nestalo vrlo brzo. Od toga da ste u centru svjetske pažnje po nečemu najljepšem kao što su olimpijske igre, do toga da se vodi krvavi sukob. Nevjerojatno – rekao je Križaj i dodao:
- Ja se prije svega pitam, kome smo mi smetali? Pitamo se kome to treba? Prvo sve da uništiš, onda radiš, radiš sve da popraviš. A što je s ljudskim odnosom, tko će to popraviti? Ne znam, evo ja kada sam prvi put došao nakon rata na Jahorinu, i taj hotel "Vučko" koji je bio izgrađen za svrhe Olimpijskih igara, bio je potpuno devastiran. Ništa od hotela nije ostalo. Mi smo kupili ruševinu i počeli, zajedno sa Provićima, projekta obnove "Vučka". Mi smo vjerovali da će taj dio naše povijesti biti zaboravljen, taj tamni rat, i htjeli smo napraviti nešto da vratimo planini olimpijski sjaj. To je u jednu ruku bio i naš doprinos vraćanja tog olimpijskog sjaja planini ili tom vremenu kada smo svi živjeli za olimpijadu.
Sportaše od samih početaka treba naučiti da planiraju svoj život i nakon sporta, da misle na svoju starost, posao a ne da ostaju doživotni paraziti sa nekoliko pehara.