Španjolska nogometna reprezentacija drugi put je u svojoj povijesti u finalu Svjetskog prvenstva. Europski prvak pobijedio je finalista prošlog svjetskog prvenstva, Francusku, rezultatom 2:0 i tako onemogućio Francuzima plasman u treći uzastopni finale svjetskih prvenstava. Tako Njemačka (1982., 1986. i 1990.) i Brazil (1994., 1998. i 2002.) ostaju jedine dvije reprezentacije koje su se triput u nizu plasirale u finalni dvoboj najvažnijeg nogometnog natjecanja na svijetu.
Momčad Luisa de la Fuentea je apsolutno zasluženo slavila u ovom dvoboju. S jedne strane, Furija je u posjedu bila dominantna te suvereno kombinirala protiv Francuza, posebice u sredini terena gdje su Rodri, Fabian Ruiz i Dani Olmo naizgled bez ikakvih poteškoća nadjačali Aureliena Tchouaménija i Adriena Rabiota (kasnije Manua Konea) u srcu igrališta. S druge strane, Španjolska je nastavila sa svojim impresivnim izvedbama u posljednjoj liniji, a tu se prvenstveno misli na stopere Aymerica Laportea i Paua Cubarsíja koji su dobili bitku protiv čudesnih ofenzivaca Francuske, Kyliana Mbappéa, Michaela Olisea, Ousmanea Dembelea, Bradleyja Barcole i Desirea Douea. Španjolci su bili agresivni u duelima, pravovremeni u presijecanjima i istrčavanja, ali i fantastični u držanju visoke zadnje linije, pri kojem su u mnogim situacijama uhvatili Francuze, posebice Mbappéa, u zaleđu.
Prvi prijelomni trenutak utakmice dogodio se u 20. minuti, kada je lijevi bek Francuza Lucas Digne prilično nesmotreno u vlastitom kaznenom prostoru po nogama udario Laminea Yamala kada je pokušao ispucati loptu koja mu nije bila ni blizu. Bio je to čisti kazneni udarac, a tako je i sudac iz El Salvadora, Ivan Barton, bez ikakve zadrške pokazao na bijelu točku. Napadač Mikel Oyarzabal je dvije minute kasnije pucao u svoju desnu stranu, koju je Mike Maignan pogodio, ali udarac je bio toliko precizan i snažan da francuski vratar nije imao šanse. Bio je to peti pogodak Oyarzabala (koji je visok 181 centimetar, a nosi broj kopačke od čak 47) na ovom SP-u, najboljeg španjolskog strijelca na turniru, a zanimljivo je da mu je ovo dvostruki jubilej, 30. pogodak u 60. nastupu za nacionalnu selekciju.
Čak i s tim pogotkom, nismo vidjeli puno više od Francuza. Španjolska je bila ta koja je bila bliže drugom pogotku nego što je Francuska bila izjednačenju. Fenomenalnu utakmicu je odigrao bivši veznjak Dinama Olmo, koji je bio ključan u akciji za udvostručenje vodstva Španjolske u 58. minuti. Odigrao je sjajan dupli pas s Pedrom Porrom, taj manevar je izbacio cijelu zadnju liniju Francuza, a desni bek Tottenhama je izašao u jedan na jedan situaciju s Maignanom te ga lagano matirao za 2:0 Španjolaca. Čak ni nakon toga Francuzi nisu imali neke izrazite zicere, a Španjolskoj je poništen još i pogodak Yamala u 61. minuti zbog minimalnog zaleđa.
Španjolska će tako, nakon 2010. u Južnoafričkoj Republici, loviti svoj drugi naslov svjetskog prvaka 19. srpnja od 21 sat u New Yorku protiv pobjednika drugog polufinala između Argentine i Engleske koje je na rasporedu danas u 21 sat u Atlanti.
Otvori KEKS Pay
Pred utakmicu svi su favorizirali Francuze, koji u stvari jedino što imaju je nekoliko napadača. u čitavoj momčadi nema ozbiljnog veznog igrača. Igra se zasnivala na dubokim loptama i brzini ovih troje četvero u napadu. Kada su naišli na momčad,ad, ponoviti ću momčad koja je disciplinirana, ujednačena i u kojoj u stvari od 20 igrača je sasvim svejedno koji će igrati raspali su se tako da je to bilo smiješno gledati. Deschamp kojemu su svi dizali hvalospjeve nije drugo poluvrijeme ustao sa klupe, jer znao je da su Španjolci za njih sa druge planete. M bape ? reći ću samo jedno kada je PSG postao prvak Evrope ? Kada je otišao Mbape i to je sve što imam reći o njemu. A naši stručnjaci i komentatori su šaka jada koja se odmah po završetku takmice nije mogla načuditi i oporaviti od ška što su napravili Španjolci. Toliko o stručnjacima. Bezveznjaci koji naplaćuju svoje neznanje. No nisu jedini