Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 2
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ISKRENA ISPOVIJEST

Simona Mijoković: Dvanaest godina čista sam od kokaina i nemorala. Supruga i sinove poslala bih da kleče i mole na Trgu

Foto: Pixsell/Slavko Midzor
1/10
02.03.2024.
u 08:47

Simona Mijoković, bivša Gotovac u velikom intervjuu za Večernji list iskreno govori o svojoj problematičnoj prošlosti i životu prije nego je upoznala Isusa Krista, kako je živjela raskalašeno, često pod utjecajem zabranjenih supstanci i u nemoralu. Danas je ona voljena žena i majka petero djece, a svojim svjedočenjem, nada se, mnogima može pomoći u pronalasku istinske sreće.

Izvolite, ovo je za vas! Mali znak pažnje od srca – odmah na ulazu u zagrebački kafić Simona Mijoković pruža mi ruku, zagrljaj i vrećicu u kojoj su blagoslovljena krunica, ulje i molitvenik. Doista lijepa gesta od Simone, koju sam već dulje vrijeme pokušavao uhvatiti za intervju. Upornost se isplatila, a nasuprot meni sjela je žena koja je bez uljepšavanja odgovorila na mnoga pitanja o svom životu i putu koji je prošla, a danas je ispunjena i sretna. Svjedočila je u mnogim crkvama, a samo u rijetkim intervjuima poput ovoga. Godinama je bila sinonim hrvatskog showbiza, sudjelovala u raznim reality programima, imala čak i vlastiti, vodila bludan i nemoralan život, ispunjen lažnim sjajem i samo prolaznom srećom. Sjećamo se reality showa “Gotovčevi” u kojem su Simona i njezin bivši suprug Ante Gotovac zabavljali mase svojim neobuzdanim načinom života. No sve je to za nju prošlost. Isus joj je pružio ruku i izbavio je od života u kojemu je bila zaslijepljena i nesretna. Danas je majka petero divne djece i voljena supruga Stanislava Mijokovića, s kojima živi u austrijskom Linzu. Iako mi je rekla kako se godinama nije profesionalno fotografirala, odlično se snašla i u toj ulozi ispred našeg objektiva, a nakon toga sjeli smo i uz šalicu kave započeli razgovor koji mnogima može poslužiti kao inspiracija da zaista nikada nije kasno da se pronađe istinska sreća.

 

Nakon duljeg vremena ponovno ste u Zagrebu. Kojim dobrom ste došli? 

U Zagreb sam došla zbog svog svjedočanstva u crkvi sv. Jeronima. Inače jako volim doći u Zagreb zato što je to moj grad, ovdje sam rođena i živjela. Ovdje sam živjela i onaj grešan način života, ali sam doživjela i preobrat te povratak Bogu. Zagreb je moj grad i gdje god išla, on je uvijek u mom srcu. 

Došli ste sa suprugom Stanislavom i četvero najmlađe djece. Kako izgleda vaše pakiranje za put i tko vodi glavnu riječ? 

Sve ja pakiram, sebe smatram najbržom i najučinkovitijom. Znam kako pakirati cure, dečke, supruga i sebe. Ja sam zapravo organizator, a Stanislav je zadužen za tehnički dio kao što je automobil i kupnja namirnica za put. 

Kako je bilo na vašem svjedočanstvu u crkvi sv. Jeronima? 

Bilo je predivno i došlo je jako puno ljudi. Imali smo križni put, svetu misu i svjedočanstvo. Vidjela sam Alku Vuicu, koja mi je došla pružiti podršku, a i fotografirale smo se zajedno. Ondje su bile i Nina Badrić, Ivana Kovač i Ava Karabatić. Mene jako veseli svaka duša koja dođe Kristu i svatko tko ima svoje svjedočanstvo. Inače, kažem da Bog ne radi nikakvu razliku među nama ljudima, a mi među sobom radimo. Bog gleda u srce, a čovjek ono što mu je vidljivo. 

Prošle godine kada ste dolazili u Zagreb krstili ste sina Mihaela koji će uskoro navršiti godinu dana. Kako je bilo na krštenju?

Krstili smo ga u župi Uznesenja u Stenjevcu, u kojoj smo se suprug Stanislav i ja vjenčali te smo ondje krstili i svu svoju djecu kod velečasnog Vjekoslava. U toj crkvi osjećamo se kao u svom domu, a na krštenju je bilo doista predivno i jako puno ljudi. Slavili smo Gospodina i bili jako zahvalni.

Vjerujem da je kod vas u kući jako bučno s obzirom na to da imate petero djece… Tko vodi glavnu riječ? 

Mihael je moja bebica koja će za mjesec dana proslaviti prvi rođendan, a on se ponaša kao i svaka beba. Budi se noću i traži hranu, tek je počeo hodati uz pomoć nas i traži veliku pažnju. Trogodišnja kći Zvjezdana je najživahnija, tu je i Amalija koja je dvije godine starija te sin Joshua koji ima šest godina. On je baš nedavno krenuo u malu školu u Linzu, dvije kćeri idu u vrtić, a ja sam većinu vremena s Mihaelom kod kuće. Ujutro idemo na svetu misu, djecu Stanislav prije posla odvede u vrtić i tako sve u krug. Kod nas je jako zanimljivo i nikada nije dosadno, s djecom se igram, čistim, provjeravam što su dobili za zadaću, slušamo pjesme, a molitva je dio naših života. Nakon cijelog dana sva se djeca idu okupati i na kraju imamo zajedničku molitvu. Kada svi zaspu, suprug i ja imamo vrijeme za sebe i posvetimo se jedno drugom. Naš cijeli dan je organiziran.

Vaša starija kći Gabrijela uskoro će postati punoljetna. Pomaže li vam i ona s mlađom djecom? 

Moja Gabrijela je sada u potrazi za poslom, škola joj je glavna obaveza, a dok se školuje, paralelno će i raditi. Pomaže mi, ali ona je sada već odrasla djevojka, u travnju će navršiti osamnaest godina. 

Ona je onda Bik u horoskopu…

Ona je Božje dijete i mi vam ne vjerujemo u horoskop, toga smo se oslobodili. 

 

1/8

 

Idete li baš svaki dan u crkvu? 

Trudim se ići svaki dan, ali nažalost ne mogu svih sedam dana u tjednu. Obavezno idemo petkom, subotom i nedjeljom. Nedjeljom idemo svi zajedno, a trudim se i da djeca još koji dan u tjednu odu na svetu misu. Joshua ima srijedom u školi misu i on pohađa privatnu školu Srce Isusovo.

Bude li vam katkada teško ići u crkvu ili vam se ne da?

Nikada. Svjedočila sam i vjernicima da je pričest moja snaga, radost i moj izvor života. Sve što mogu, mogu zato što imam živoga Boga u svetoj hostiji. Uvijek kažem: “Možete mi uzeti ovozemaljsku hranu i sve, ali mi ne dirajte Isusa u svetoj pričesti.”

Gdje ste upoznali supruga Stanislava?

Upoznali smo se na Facebooku, gdje smo bili prijatelji. Imala sam želju poslati mu svoje svjedočanstvo, a on mi se nije javljao nekoliko dana i nisam bila sigurna zašto. On je tada bio u gužvi i radio je pa mi se i ispričao što mi nije odmah odgovorio na poruku. Tada mi je rekao da je ostao zadivljen mojim svjedočanstvom, a još se i rasplakao. On je vjernik oduvijek, od malih nogu. Odmalena su ga vodili u crkvu, bio je ministrant, mama mu je pjevala u crkvenom zboru i tako je odgajan. Imao je četiri brata, jedan se preselio u nebo te je bio s posebnim potrebama. Moj Stanislav se o njemu jako brinuo, mijenjao mu je pelene i već je imao to iskustvo kako se brinuti o bližnjem. Isto tako, uvijek se brinuo i o svoje dvoje djece koje je dobio s prvom suprugom, a vjerujte, on baš ima dar očinstva u sebi. Ima dar služenja obitelji, djeci i supruzi, a to je veliki talent koji je dobio od Gospodina. 

Suprug Stanislav dolazi iz Tovarnika, a u Linzu živi više od 25 godina. Je li vam teško palo preseljenje u Linz? 

Osam godina živim u Linzu i nije mi teško pala selidba. U životu sam se puno puta selila, iz Slovenije u Zagreb, a u Zagrebu sam često išla s jedne adrese na drugu. U životu se trudim ne biti vezana ni za što osim za Boga. Ne volim biti vezana za prostor, za materijalne stvari, za hranu, a ni za ljude… 

Kada se prisjetite svog prijašnjeg dijela života u kojemu ste bili nemoralni, što ste sve ponijeli u svoj novi i čisti život s Bogom? 

Ostalo je to što se kao žena volim dotjerati i srediti. Kada sam krenula putem Isusa Krista i prvi put mu se obratila, mislila sam da ću biti bolja vjernica ako se prestanem šminkati, prestanem trenirati i zapustim se. Nekoliko gospođa mi je reklo da kada idem u crkvu, trebam skinuti šminku i da sređivanje nije po pravilima Gospodina. Mislila sam da je to istina i htjela sam biti poslušna do kraja kako bih mogla služiti Isusu. Nakon toga srela sam fra Željka u Samoboru koji mi je rekao da se ne trebam zapustiti i da mi je Bog dao talent za ljepotu i njegovan izgled. Rekao mi je da to ne znači da svoju ljepotu trebam iskoristiti kroz nemoralnu odjeću i nemoralno ponašanje, već da je dovoljno da imam dostojanstvenu i čednu odjeću te da se mogu pristojno srediti i našminkati. Moram biti primjer mladim djevojkama koje žele služiti Gospodinu da nije potrebno zapustiti se, prestati se šminkati, udebljati se deset ili petnaest kilograma. Objasnio mi je da Bog od mene traži dostojanstvo, ali da se ne trebam odijevati kao da sam u samostanu i biti zapuštena bez šminke koja ističe svu žensku ljepotu. Kada sam imala životnu ispovijed na Taboru, pater Zvjezdan me odriješio svih grijeha i rekao da idem i da ne griješim više. Dvanaest godina sam čista od kokaina, nemorala, a Gospodin me ozdravio. Imala sam bulimiju, od koje sam bolovala četrnaest godina, pušila sam cigarete i bila poročna. Ostaviti to iza sebe nije bila moja snaga, već Božja milost. Petnaest godina, od svoje dvanaeste, živjela sam u teškom grijehu, svaki dan sam pušila travu, tražila sam kokain, heroin, ekstazi... Od malih nogu konstantno sam se drogirala, djetinjstvo mi je prošlo, a u moj život ušli su muškarci. Sve je to bio začarani krug nemorala u kojemu mi nitko nije pružio ruku, već sam sve dublje i dublje tonula u crnu rupu. Sve što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. 


Kakvo mišljenje imate o moliteljima, muškarcima koji svake prve subote u mjesecu na Trgu bana Jelačića, ali i brojnim drugim gradovima diljem Hrvatske, mole krunicu za čednost žena, domovinu, prestanak obavljanja pobačaja, za duše u čistilištu, osobne nakane i život u predbračnoj čistoći?

Oni imaju svu moju podršku! Njihove nakane nisu apsolutno ništa što se kosi s katoličkom vjerom. Imaju nakanu za obitelj te da je otac autoritet u obitelji, a što to znači? Znači da je Bog prvo stvorio Adama, a tek onda Evu. Ja koja sam odrasla bez oca znam kako je to kada fali otac. Otac je taj koji je autoritet, a žene su popustljivije i mlake. Sveti Pavao to najljepše govori u hvalospjevu o ljubavi i u Poslanicama Efežanima: “Muževi, ljubite svoj žene kao što je Krist ljubio crkvu, žene pokoravajte se svojim muževima.” To naravno ne znači da će žena dobivati batine i trpjeti psihičko ili fizičko nasilje, ali znači da je muškarac glava obitelji. Ako pogledamo natrag u prošlost, muškarac je uvijek bio taj koji je išao u lov i donosio hranu, a žena je držala sva četiri kuta u domu, brinula se o djeci, kuhala, čistila… Vidim da danas žene žele biti ravnopravne s muškarcima i imati autoritet. Sklad crkvenog braka je to da muž i žena postaju jedno tijelo, kao što je riječ tijelom postala i prebivala među nama. Molitelji zbilja imaju moju podršku zato što ne čine ništa loše. Mole za svetost braka i otvorenost života, a tome sam i sama svjedok.

I dalje ne razumijem njihovo uvjerenje da ako je mlada žena izazovno odjevena, a pri tome je napadnuta ili silovana – onda je ona kriva?! 

Rekla sam vam što je svećenik kazao o mojem odijevanju. Kada sam se pomaknula i odrekla svoje nemoralne, nečedne i bludne odjeće, osjećala sam se mirno. Žena kada se oskudno odijeva, pokazuje grudi ili stražnjicu, u muškarcu odmah pobuđuje maštu, a ako neki muškarac ima problem s bludnošću, ona ga može uvesti u grijeh. 

Zašto je onda u tom slučaju žena kriva? Što je s tim muškarcem koji ima poriv za bludnošću?

Još nigdje nisam čula da je muškarac koji je vjernik i koji sakramentalno živi, nekog zlostavljao ili silovao. Pravi vjernik nikome neće učiniti ništa nažao; crna kronika puna je ljudi koji žive bez vjere, a ne s njom. Ja kao žena mogu proći negdje pokraj muškaraca, imati dugu i široku haljinu koja apsolutno ništa ne ističe pa opet biti napadnuta. Odjeća nije garancija hoće li netko biti napadnut ili ne. 

 

VEZANI ČLANCI: 

 

Nedavno ste na društvenoj mreži Facebook savjetovali mlade žene kako da mole za nakanu da pronađu dobrog supruga...

To sam se nadovezala na molitelje i htjela sam njima dati svu svoju podršku. Nisam uopće za to da se molitelje napada, evo čak ih neke osobe iz javnog života odrješito napadaju, što nije u redu. Bole me uvrede na račun molitelja, a na Trgu bana Jelačića je jako puno muževa mojih prijateljica koji kleče i ne rade nikome štetu. Oni kleče i mole za bližnjeg svog, za duhovnu izgradnju muževa, žena i djece. Da sa suprugom i djecom živim u Zagrebu, supruga i sinove poslala bih klečati na Trg i da mole. Molitelji imaju svu moju podršku. Sve je više takvih ljudi koji mole, Hrvatska se budi u molitvenom smislu. Uviđam i to da je na svetim misama sve više mladih i s velikim zanimanjem slušaju svjedočanstva. 

Javljaju li vam se pratitelji na Facebooku i kakva vam pitanja postavljaju? 

Da, javljaju mi se. Javljaju mi se žene čija djeca žive u bludu, nemoralu i bave se prostitucijom. Neki dan mi se javila prijateljica iz Splita koja mi je rekla da trebam doći i tamo svjedočiti. Rekla sam joj da moje svjedočenje nije nastup. Svjedočenje je za mene molitva, tada dajem Gospodinu svu slavu i hvalu u molitvi. Rekla mi je da u Splitu ima puno djevojaka koje se bave prostitucijom kako bi sebi platile fakultet. Javljaju mi se i neke mame koje mi kažu da molim za njihove kćeri koje su krenule putem koji sam ja nekada živjela. Kažem im da je najveća molitva i dar Gospodinu biti na svetoj misi i moliti za bližnjeg svog. 


Imate petero predivne djece, a što ako neko od njih kada odraste ne odluči nastaviti njegovati vjeru i ljubiti Krista? 

Bog je svima nama dao slobodu izbora. Moja kći Gabrijela trenutačno je u kušnji vjere, a ja sam joj dala slobodu i molim za nju. Mene nitko nikada nije vukao za rukav i govorio mi da trebam ići Isusu. Moj bivši suprug Ante posvjedočio mi je svoje iskustvo i moje srce je to čulo. Tada sam i sama žudjela za promjenom života i shvatila da je Bog živ te da će iscijeliti moje rane. Mogu dati svoj primjer djeci i pokazati im život koji sada živim. Hoće li oni nastaviti njegovati vjeru do kraja života, ne znam i ništa nema garanciju. Vjerujem da je sjeme posijano, a ono treba kad-tad niknuti. Pisano je da je plaća vinogradarima ista, jedan dođe prije Gospodinu, a drugi poslije. 

Je li vaša kći Gabrijela svjesna vaše prošlosti i života koji ste živjeli?

Apsolutno je svjesna. Gabrijela je bila na svim mojim svjedočanstvima, a moja ostala djeca jako su mala i još su zbilja djeca pa ne razumiju neke stvari. Moj suprug Stanislav djeci je znao pustiti pjesmu i spot “Lova” i objasniti im da sam to bila ja prije nego što sam upoznala Gospodina. Djeca su rekla da me ne prepoznaju zato što nisam bila nasmijana i sretna, a i da sam im sada ljepša. Rekla sam im da ću im kada odrastu ispričati svoju priču i put koji sam prošla i da je Isus njihovu mamu spasio. Nakon toga pustio im je jedno moje svjedočanstvo s Laudato televizije i odmah su prepoznali moj radosni duh u Kristu. Kada odrastu, pričat ću im o svojim lutanjima kroz život, grijesima i bezakonjima. Ništa ne skrivam niti želim sakriti, a Bog mi je sve otkrio i sama tomu svjedočim.

 

Novinar Zvonimir Milaković sa sugovornicom Simonom Mijoković
Foto: Pixsell/Slavko Midzor

 

Mislite li da je vaša najstarija kći ponosna na vas? 

Mislim da je, evo nedavno mi je rekla kako mi je silno zahvalna na svemu. Kada je imala petnaest godina, malo se ljutila na mene zato što nisam dopuštala da kasno noću ide van s prijateljicama, željela sam je zaštititi od svijeta u kojemu sam živjela i to sam joj objašnjavala. Čovjeku se svaki dan na putu nalazi neka kušnja, a Gabrijela mi je rekla da je zahvalna što sam je posljednjih dvanaest godina odgajala strože. Nikada nisam voljela da nosi usku odjeću i onu koja ističe njezine obline. Malo-pomalo shvaćala je da je samo želim zaštititi i prihvatila je to. 

U kakvim ste odnosima s bivšim suprugom Antom Gotovcem i gdje je on danas? 

Ostali smo u korektnim odnosima, a on danas živi u Beogradu. Čuje se s Gabrijelom, ide na svetu misu, katkada objavi neku fotografiju na Facebooku pa i to vidim. Između nas je sve u redu. 

Kako je izgledao vaš prvi susret s crkvom i Kristom?

Moj život u grijehu počeo je kada sam imala samo dvanaest godina, a do tada sam se igrala s barbikama. Bila sam odlična učenica i izuzetno poslušno dijete. S dvanaest godina jedan me dečko prevario, rekao je da se idemo prošetati Brežicama, gdje sam tada živjela. Prevario me i uzeo mi nevinost. Danas njega ne krivim, već me vrag prevario kroz njega. Nakon mnogih godina života u nemoralu i bludu u moj život ušao je muškarac koji je imao želju da odemo u Crnu Goru, u manastir Ostrog, kod svetog Vasilija. U to vrijeme to mi apsolutno ništa nije značilo, čak me i bivši suprug Ante znao odvesti do Kamenitih vrata, a tamo kad bih došla, počela bih se smijuljiti i to nisam shvaćala nimalo ozbiljno. Tada kada sam prvi put otišla u Ostrog, taj muškarac mi je rekao da na ceduljicu zapišem svoju nakanu kraj groba svetog Vasilija. Uvijek sam imala nakanu da me netko spasi od života kakav sam živjela u grijehu. Poklonio mi je sliku pravoslavne Gospe i nakon nekog vremena počela sam se moliti nad njom. Vjerovala sam da mi treba samo pravi muškarac da me spasi od poroka, nemorala i bulimije. Mene je bulimija toliko mučila, znala sam povraćati po petnaest puta na dan, nakon svakog obroka išla bih povratiti. To je teška psihička bolest i teško ropstvo. Nakon što sam se iz Crne Gore vratila u Zagreb, Ante mi je pokucao na vrata i rekao: “Isus je živ.” Upitala sam ga o kakvom Isusu govori, znala sam samo za Isusa kao lik u filmu za Božić ili Uskrs. Mene je u to vrijeme vrag toliko otupio da sam bila slijepa, nisam čula i nisam znala normalno odgovarati na pitanja. Ante je dodao da se pričestio, gledala sam ga u čudu i čudila se što je ta pričest. Što je čovjek dulje u grijehu, to ga vrag više oglupljuje, želi umrtviti čovjekov razum, savjest, svijest i podsvijest. 

I nakon toga ste otišli u crkvu? 

Otišla sam kod patera Zvjezdana na Tabor na razgovor 7. veljače 2012., a tri dana poslije bila je moja prva životna ispovijed i tada je počelo sve novo za mene. Čvrsto sam primila Isusa za ruku i ne puštam ga. 

S bivšim suprugom čak ste imali i reality show “Gotovčevi”, a oboje ste tada bili jako popularni.

Ante je to radio iz zabave, a ja sam bila dio toga zato što sam potpisala ugovor s njim i sve što je on tražio sam prihvatila. I u reality show “Farma” trebala sam ići samo jedan tjedan, a na kraju sam ondje ostala ukupno jedanaest tjedana. Mene se ništa nije pitalo, bila sam kao igračka na baterije.

Jesu li se upoznali vaš suprug Stanislav i bivši suprug Ante? 

Jesu, naravno. Ante je došao na Joshuino krštenje u Stenjevcu, a čak sam i u kontaktu s Antinom mamom. Svi smo ostali u dobrim odnosima. 

 

1/18


Na vama se doista vidi da ste sretni i ispunjeni, a imate i razlog za to, petero divne djece. Biste li ih voljeli imati još?

Svi me to pitaju, a ja kažem da je kraj samo onda kada to Gospodin kaže. On je darivatelj, stvoritelj i gospodar života. 

Niste umorni s toliko djece? 

Duhovno nikada nisam umorna, a fizički umor se jedino može pokazati na mom licu. 

Kakav je život u Linzu? 

Naš život u Austriji je doista jako miran, a kada dođem ovdje u Zagreb, uvijek su neke gužve i ubrzanost života osjeti se puno više nego u Linzu. Ovdje su gužve velike, a kada moj muž dođe ovdje, kaže da se jedva čeka vratiti kući. Linz je miran grad koji možete cijeli prijeći u samo pola sata. 

Jeste li dobro naučili njemački jezik? 

Njemački odlično razumijem, ali ga slabije govorim. Svakako, dobro se sporazumijevam, a od djece najbolje učim. Oni su kao spužvice, sve upijaju i znaju. 

Biste li se voljeli vratiti u Zagreb? 

Joj, svi me nagovaraju da se vratim, ali kažem da vodim tako miran i sretan život u Linzu i tamo sam jako sretna. Kada se zaželim svog Zagreba, onda dođem i podružim se sa svima. 

Godinama ste bili sinonim za showbiz, a danas ste sinonim za majku koja živi u čistoći i vjeri. Što vas danas čini najsretnijom ženom?

Isus, suprug i djeca. Imam hijerarhiju, odnosno redoslijed koji poštujem i to će uvijek biti tako. 

Osim vjere, supruga i djece, kako provodite dane? Kuhate li i kako se opuštate? 

Naravno, svaki dan kuham, obožavam kuhati, a moja djeca i suprug stvarno nisu izbirljivi. Svaki dan čistim, ipak imam petero djece i volim da je sve uvijek čisto. Jako sam pedantna, a suprug mi kaže da ne trebam baš toliko čistiti. Osim toga, jednom sam pročitala komentar na društvenim mrežama koji me malo i nasmijao. Netko je prokomentirao da sam se udala za milijunaša i da imam poslugu u kući. Moj suprug je veliki radnik, on je voditelj odjela u firmi koja se bavi čišćenjem. Tako da kod nas ne postoje nikakvi milijuni i bogatstvo o kojem ljudi govore. Moram naglasiti i to da živimo u unajmljenom stanu, nemamo vlastiti stan, a kamoli vilu o kakvoj ljudi maštaju da je imamo. Ja sam, naravno, zahvalna na svemu! 

 

VIDEO: Goran Višnjić zahvalio za Zlatnu Večernjakovu ružu

Komentara 25

SS
Sapienti.sat
09:24 02.03.2024.

Bog te blagoslovio!

DA
darko122
17:46 02.03.2024.

Nije dobro kad zastraniš ni tam ni sim, normalno je samo normalno.

Avatar krcedolac
krcedolac
11:57 02.03.2024.

Valjda si božjom milošću i završila na kokainu.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije