Večernjakova ruža osnovana je sada već daleke 1994. godine, dakle u prošlom stoljeću. Bila je to prva medijska nagrada u Hrvatskoj, a počela se dodjeljivati samo godinu dana nakon svog starijeg 'brata', glazbene nagrade Porin. Do danas je Ruža, kroz cijelu svoju povijest, ostala najutjecajnija i najuglednija medijska nagrada u nas, a bez nje, njezine povijesti i uglednih laureata, koji i danas u svojim životopisima s ponosom ističu koliko Večernjakovih ruža već imaju, nemoguće je napisati povijest medija u našoj zemlji jer, kako su se tijekom desetljeća razvijali i mijenjali mediji, razvija se i mijenjala Ruža.
Korona razvija Ružu
O držanju koraka s vremenima u kojima živimo i radimo svjedoči i nova kategorija – digitalna Ruža, koja će prvi put biti dodijeljena za godinu od koje smo se nedavno oprostili, i to opet po glasovima čitatelja Večernjeg lista, koji od početka nagrade odlučuju o svim pobjednicima. Važno je posebno istaknuti da je digitalna Ruža posebna i po tome što je "rođena" u teškoj 2021. godini, drugoj godini koju je cijeli svijet proveo živeći s pandemijom koronavirusa. Digitalna Ruža namijenjena je onom kreativcu (ili kolektivu) koji je svojim djelovanjem na nekoj od digitalnih platformi obilježio 2021. godinu. Nominirane u ovoj, kao i svim ostalim kategorijama, izabrao je stručni žiri pod predsjedanjem producentice Ruže Mirjane Žižić, a koji čine istaknuti profesionalci medijske industrije: Miroslav Lilić, Dalibor Matanić, Ksenija Urličić, Vojo Šiljak, Ivica Propadalo i Nikša Bratoš te večernjakovci: Anamarija Kronast, Goran Gerovac, Maja Car, Ivana Carević i potpisnica ovih redaka.
I nije pandemija prvi put "krivac" za velik i važan tehnološki iskorak Večernjakove ruže. Prvi put nam je novi opasni virus koji je zaprijetio čovječanstvu pomrsio konce u proljeće 2020. godine, kada se doista činilo da se zaustavio cijeli svijet, a s njim i Oscari, Emmyji, Bafte, Zlatni globusi... Tada je postalo upitno kako, u totalnom lockdownu, održati svečanu dodjelu nagrada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ne samo da smo se odlično snašli već je Ruža opet bila prva te je uspjela prirediti pravi spektakl. Bilo je to 28. travnja 2020. godine, u izravnom prijenosu na Hrvatskoj televiziji. Nije to bila samo prva virtualna Ruža već i prva virtualna dodjela nagrada u našoj zemlji, koju je zatim, po receptu koji je promovirala upravo Ruža, slijedio i Porin.
Tada smo dokazali da Ružu ne može zaustaviti ni koronavirus, kao ni svakodnevni život obilježen izolacijama i socijalnom distancom. Te godine za svečanu dodjelu nagrada glazbene brojeve smo snimili unaprijed i time slijedili sve upute o ponašanju u pandemiji, a svi nominirani, baš kao i prezenteri, javili su se iz svojih domova. Na sceni HNK Zagreb te su godine bili samo voditelji Duško Ćurlić i Doris Pinčić, a u samom kazalištu nalazila se tek neophodna tehnička ekipa nagrade. Dobitnici Ruža te su godine, umjesto na raskošnom partyju, pobjede slavili sa svojim ukućanima, da bi se u konačnici svi složili kako je to bilo izuzetno vrijedno iskustvo, dašak nade, optimizma i kreativnosti u tim zaista teškim danima, koje pamtimo po strahu, neizvjesnosti i usamljenosti, danima u kojoj je svaki tračak normalnosti bio vredniji od zlata.
Počelo je s vrećama pošte
A baš ti teški počeci u zlim vremenima kao da su Ruži suđeni, kao da su joj zapisani u karmi, ili horoskopu (kako vam drago). Naime, ova ugledna nagrada na medijsku scenu zakoračila je u teškim godinama Domovinskog rata i zato se uvijek vrijedi osvrnuti na njezine početke. Ta je 1994. godina bila i predinternetsko doba u Hrvatskoj pa su čitatelji Večernjeg lista tada glasali na danas mnogima (naročito mladima) nezamisliv način. Morali su prvo izrezati glasačke kupone iz Ekrana, ispuniti ih glasajući za svoje favorite, zatim kupone zalijepiti na dopisnice te ih poslati poštom na adresu Večernjeg lista. Bio je to nemali trud brojnih naših čitatelja, koji je jasno svjedočio o načinu na koji su oni, ali i cjelokupna hrvatska javnost od prve prigrlili ovu nagradu. Odjek te prve Ruže bio je ogroman, toliki da je iznenadio i cijelu redakciju Ekrana koja je, uz podršku cijelog Večernjaka, pokrenula ovu nagradu. Kada je tada u Ekranu objavljen prvi glasački kupon, pošta je odjednom u redakciju počela stizati u vrećama, čemu se nisu nadali ni ni najoptimističniji ekranovci, oni koji su u Ružu najviše i vjerovali. Svaka od tih vreća bila je simbol žara s kojim su nagradu prigrlili čitatelji Večernjeg lista, ali i, još važnije, simbol njezine relevantnosti koja živi i danas.
Vrijedno je stoga podsjetiti i na prve laureate Ruže, a bili su to: Doris Vučković i Oliver Mlakar kao TV osobe godine, Filip Šovagović kao najbolji glumac te Maja Blagdan, Oliver Dragojević i grupa ET kao najbolji glazbenici. Već za 1997. godinu, potaknuta velikim i brzim stasanjem novih radijskih postaja, Ruža ima i dvije radijske kategorije, a prvi su dobitnici radijskih Ruža bili Karmela Vukov Colić i Trpimir Vicković Vicko, a dodjeljivali smo i Ružu za tada popularnu tamburašku glazbu, koju je osvojila grupa Gazde.
Veliki iskorak u Ruži bile su i Ruže 20. stoljeća, kojima smo, ponovno u suradnji s čitateljima, rezimirali dosege stoljeća od kojeg smo se tada opraštali. Te su Ruže osvojili: Helga Vlahović Brnabić i Oliver Mlakar kao TV osobe, Ana Karić i Boris Dvornik kao najbolji hrvatski glumci 20. stoljeća, Tereza, Oliver Dragojević i Prljavo kazalište kao najbolji glazbenici. Pjesma "Mojoj majci" izabrana je za najbolju pjesmu 20. stoljeća, "Tko pjeva zlo ne misli" za najbolji film i "Gruntovčani" za najbolju TV seriju 20. stoljeća.
A kada opet prođu godine, u nekom budućem rezimeu, od 2021. brojit će se i povijest digitalne Ruže, nagrade koja otvara novo poglavlje u povijesti Večernjakove ruže, ali i razvoja medija u Hrvatskoj.
VIDEO>>Počinje izbor za Večernjakovu ružu! Sve nominirane potražite sutra u Večernjem listu i na portalu
