Naravno da ne možemo reći da se razina demokracije kod nas smanjila, jer se povećala. Ali, jer uvijek posroji to fatalno "ali", rapidno je pala kvaliteta prosvjeda, razina razmišljanja ljudi i javnih osoba koje ne da bi trebale znati bolje, nego namjerno rade - krivo. Vrlo se to lako može usporediti, gotovo plastično. Naime, skoro točno 25 godina nakon velikih demonstracija 21. studenog 1996. za opstanak Radija 101, dan prije, 20. studenog, ali 25 godina kasnije, na zagrebački Trg bana Jelačića došli su "ativakseri". Ako tako uopće možemo nazvati ljude koje ne nose maske, ali su zamaskirani tolikim naslagama maskerada da to postaje logička pogreška. Stigli su s punim demokratskim pravom, ali i praznim, krivim parolama.
Pred 25 godina stanje je kod nas bilo puno lošije. Nakon što je pobjednički izašao iz domovinskog rata, Franjo Tuđman ušao je u gubitničku bitku s medijima među kojima je( tada) subverzivni, a zapravo samo otvoreni Radio 101 bio najveći trn u oku, tj. uhu. Radio 101 čekao je produljenje koncesije za emitiranje, a njegova politička jezičavost dovela je do toga da su mu namjestili "pušku" s prijetnjom prestanka rada, zbog čega se stotinjak i više tisuća ljudi okupilo na Trgu.
Sjećam se toga jer sam te večeri za Vjesnik radio intervju s Jasenkom Hourom koji je u tadašnjem studiju CBS, smještenom na istom katu sa Stojedinicom, završavao album "S vremena na vrijeme", a s nama je bila i Aleksandra Kolarić, ako se ne varam tada novinarka. Kasnije sam se prošetao preko Trga i čuo huk mase, zadnji puta na tom mjestu doživljen 1989., upravo na koncertu Hourinog Prljavog kazališta. Koji sam gledao udobno siguran pokraj pozornice, pa sam barem sve jasno vidio i čuo izbliza, uključujući i Hourinu poruku s mikrofona "nemojte mi sruštiti Trg, tu dolazi konj", koja je kasnije na putu televizijskog kombija prema HTV-u izrezana sa video snimke.
O kojem konju se radilo nisu znali samo konji, ali su svejedno članovi grupe idući dan privedeni na informativne razgovore u Đorđićevu. Danas više nitko nije priveden na nikakve razgovore, što je dobro, svi govore što hoće, a i to je bome dobro. Ali, samo dok ne čujete što to zapravo govore, zbog čega bi se mnogi mogli zamisliti nad svojim porukama izrečenim na tom važnom trgu.
Kad se te dvije uspomene iz 1996. i 1989. usporede s onim što su nam prikazali ovi neki dan, buneći se protiv Covid-putovnica, jasno je da je opako pala kultura i sadržaj prosvjeda. Franjo Tuđman te 1996. vratio se s liječenja u washingtonskoj bonici Walter Reed i bio "zelen" i "crven" od bijesa zbog Stojedince baš kao vragovi koje je spominjao u tadašnjem govoru na Plesu kad je sletio. No, Stojedinica je ipak preživjela, tri i pol godine kasnije prvi se put promijenila i vlast u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima, a Radio 101 nastavio raditi sve do ove godine kad je "pao", prije svega zbog loših poteza sadašnjeg vlasnika, a potom i upitne odluke Vijeća za elektroničke medije koji su koncesiju dodijelili medijski dobro umreženoj novoj ekipi.
Spram tadašnjih prosvjeda, ovi današnji nazadni djeluju poput loše smišljenog i izvedenog cirkusa u kojem su mnogi pali s trapeza, ali to više nikome nije bitno. S političkim protagonistima poput Velimira Bujaneca i sličnih, za koje smo mislili da ih nakon 1996. više nećemo gledati u javnosti, ali smo se grdno prevarili, i s porukama "za dom spremni" - mada ne i za cjepivo, a kamoli za ostati doma u lockdownu s "pravom na svoj virus" - pali smo najniže u zadnjih 25 godine. Cijena je to demokracije u kojoj svaka opasna kreatura ima pravo reći što hoće.
I dok se tada prosvjedovalo za opstanak omiljenog gradskog radija, pred par dana glavni problem bile su Covid-potvrde. Dakako, i cijepljenje i testovi, ali prvenstveno obične administrativne potvrde, dokazi da si "prebolio" ili posjeduješ negativan test. Sve to u trenutku dok zdravstveni radnici grcaju pred navalom na bolničke krevete - koje ovi koji niječu Covid obilato koriste kad obole - i dok države poput Austrije ulaze u strogi lockdown, a i liberalni Danci usprkos uspješne borbe s pandemijom, opet uvode te iste potvrde za ulaske u zatvorene prostore. Kad je Tito 1972. rekao da se svi moraju cijepiti protiv variole vere, cijepilo se dva milijuna ljudi dnevno i nitko nije pisnuo, postoje novinske naslovnice o tome. No, danas smo u demokraciji i na društvenim mrežama, što nije loše, zaraženi svime i svačime.
VIDEO>>Nakon voditeljskog gafa u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" HRT se ispričao gledateljima
Svatko danas piše kolumne i naziva se novinarom. Ovo je nečitljivo.