Na Ultrinom partyju otvorenja glazbu nastupa libanonsko-nigerijska producentica i DJ-ica Nicole Moudaber.
Riječ je o jedinstvenoj osobi electronic dance music scene čija karijera ima doista zanimljive početke, a koja je danas omiljen glazbeni partner jednog Carla Coxa. Za Večernji je pronašla vremena da odgovori na nekoliko pitanja.
Slušali smo vas na Exitu u Novom Sadu, sada ćemo vas čuti i u Hrvatskoj, no to nije i prvi puta.
Nastupila sam na Ultri prije par godina, 2015. Tada je vibra bila upravo nevjerojatna pa sam vrlo uzbuđena što imam ponovo priliku nastupiti. Pogotovo jer nastupam i na partyju otvorenja a zatvaram i Resistance stage s B2B-jem i Dubfireom. Bit će to nešto fantastično.
Hoćemo li ovaj puta onda vidjeti nešto posebno?
Na eventima koji su brendirani pod mojom etiketom MOOD uvijek je fokus na glazbi, glazba je uvijek prva. Visokokvalitetan glazbeni program mi je uvijek najvažniji. Ako imate pravu glazbu, programiranu na pravi način, ne trebate nešto više kako biste publiku zainteresirali i stvorili posebne trenutke koje vam ona neće zaboraviti. Sa sobom sam dovela Hita i Cristopha koji su oba fantastični pa sam sigurna da će svi biti u odgovarajućem MOOD-u ostatak vikenda.
Imali ste ponešto teži početak karijere, nastupali ste u Beirutu koji je tada bio pod nadzorom sirijske vlade. Možete li nam više o tome reći?
Počela sam kao promotor a prvi tulum koji sam napravila bio je u Beirutu koji je bio jako pogođen ratom. S prijateljem sam pronašla zajedničku želju da dovedemo kulturu koju toliko volimo na Bliski Istok. Odabrali smo za događaj srušene džamiju i katedralu, doveli smo DJ-e iz Londona a od svega je ispao povijesni party. Ljudi iz najrazličitijih sfera pojavili su se tamo, muslimani, kršćani, židovi, hetero, homoseksualni, svi smo bili ujedinjeni u istom zvuku a to je iskustvo ostalo u meni cijelo ovo vrijeme.
Ipak, nema neke političke poruke u vašoj glazbi. Mislite li bi možda za to bilo vrijeme s obzirom na sve što se događa u svijetu? S druge strane, je li elektronska glazba baš medij za to?
Da, doista nema političkih poruka u mojoj glazbi. Mislim da ljudi ponekad trebaju glazbu kako bi se odmaknuli od svega i zaboravili na probleme u svijetu. Ipak, volim iskoristiti vlastiti utjecaj koliko god je moguće kako bi privukla pozornost na neke teme koje nalazim važnima. Nedavno sam postala ambasadoricom Udruge za elektronsku glazbu a želim to iskoristiti kako bi potaknula veće zanimanje za društvene probleme. Uključujem se u kampanju protiv ženskog obrezivanja, to je jedna užasna pojava koja mora biti zaustavljena. Još ćete od mene čuti o tome, ali svakako potražite više informacija.
Pročitao sam kako ste predavali newyorškoj siromašnoj djeci kulturu i umjetnost. Mislite li da bi svjetski umjetnici morali više djelovati u tom smislu? Jeste li i dalje aktivni u tome?
Još uvijek sam uključena. Lower East Side Girls Club humanitarna je udruga koja se nalazi u Lower East Side New Yorka koja je tradicionalna jedna od težih dijelova grada za odrastanje. Organizatori su shvatili kako postoji manjak ženskih klubova za mlade, ali puno za mladiće. A onda smo stvorili programe u znanost, tehnologiji i glazbi kako bismo djevojkama pomogle u karijerama kao i da steknu jođ znanja. New York mi je blizak srcu jer tamo sam napravila veliki napredak u karijeri. Vrlo sam ponosna da sam dio tog programa pa da na taj način nešto mogu i vratiti.
Nakon Beiruta proveli ste i nekoliko godina u Londonu kao uspješni promotor u poznatom Turnmillsu, no zaista ste postali poznati kada vas je Carl Cox proglasio najpotcjenjenijim DJ-em 2009. godine. Nastupali ste i u njegovom programu na Ibizi. Možete li nam reći više o toj suradnji?
Moj odnos s Carlom Coxom jako je dug. On je jedan od prvih ljudi koji je promovirao moju glazbu i koji je zaista vjerovao u mene te me podupirao od početka. Nastupamo zajedno svugdje u svijetu- Nastupam na njegovim zabavama, on nastupa na mojima u Americi, nadopunjujemo svoje programe po cijelom svijetu. Imamo jedan jako poseban re-release kasnije ove godine kojim ćemo obilježiti 50. izdanje moje etikete Mood Records. Vrijedi pričekati da izađe.
Someone like You with Skin jedna je od vaših najpoznatijih pjesama. Hoćemo li vidjeti još sličnih suradnji?
EP The Breed na kojem je i Someone Like You bio je izazovan projekt jer smo Skin i ja iz vrlo različitih glazbenih područja. No ispalo je jako dobro, na kraju je rezultat bio nevjerojatan. Skin i ja postale smo zaista dobre prijateljice i zaista namjeravam još raditi s njom, samo moramo pronaći za to vremena.
Kakvo je ovo vrijeđanje manjina? U gornjem tekstu od svih vjera i orijentacija baš ste boldali riječ homoseksualci. Što niste boldali kršćane i ovako njih najviše volite. Osjećam se prozvanim/prozvanom (nisam još odlučio/la svoj spol). Hoćemo biti ravnopravni a ne izdvojeni iz društva. ... Nabijem vas večernji list. Šta nastupila gay sublimirana propaganda. Oči me bole od vaših članaka i očito trovanje naroda.