Prije četrdeset godina, 27. srpnja 1986., s prijateljima iz Zagreba iz Splita našao sam se na Népstadionu u Budimpešti na koncertu grupe Queen. Četrdeset godina kasnije taj nastup, posljednji snimljen s Freddiejem Mercuryjem, uskoro očekuje luksuzno Blu-ray reizdanje krajem listopada, a nanovo pročišćen film s originalnih negativa 7. listopada bit će prikazivan u IMAX kinima. Ne znam još hoće li biti prikazan i u Zagrebu, ali dio Zagreba tada je zasigurno bio u Budimpešti, mada postoji još jedna veza.
Spomenuti nastup Queena, njihova zadnja turneja u originalnoj postavi s Freddiejem Mercuryjem, danas se reklamira kao prvi i najveći nastup nekog zapadnog rock benda s one strane "željezne zavjese". Sudeći po raspravama oko koncertnog filma na Redditu i društvenim mrežama, neki u svijetu misle da su Queen još 1979. nastupili iza "zavjese", u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova. Drugi im poručuju da Jugoslavija nije bila isto što i Mađarska, a to svakako misle izdavač i članovi grupe, pa koncert naveliko reklamiraju kao prvi veliki prodor zapadnog koncertnog spektakla na komunistički istok
Zanimljivo, ali nastupa Queena u Domu sportova 1979. sjećam se puno bolje, mada sam imao samo 14 godina, nego ovog u Budimpešti. Možda zato što su Queen krajem sedamdesetih bili puno bolji bend nego dekadu kasnije. Bila je to zadnja turneja "klasičnog" Queena, koji će već idućim, bljedunjavim albumima "The Game" i "Hot Space", a pogotovo s "Works" i sirupastim hitovima "Radio Ga-Ga", "I Want to Break Free" i sličnima, izgubiti puno toga i u osamdesetima postati estradni "kraljevski zabavljači" (uključujući i princezu Dianu). Ranija provokativnost i rock uzbudljivost iz sedamdesetih nestala je kao pometena u novoj estradnijoj stvarnosti, ali su uslijedili najveći uspjesi i neka sasvim nova publika na stadionskim mega-koncertima poput ovog na Népstadionu u Budimpešti.
Iako s obje turneje postoje dokumenti - dvostruki album "Queen Live Killers" iz 1979. i davni DVD "Budapest Rhapsody - Queen Live in Budapest" iz 1987. - s Népstadiona sjećam se samo da smo sjedili doslovno na vrhu tribina nasuprot pozornice, što je omogućavalo spektakularan pogled u "provaliju" s druge strane ogromnog stadiona - pravog primjera socrealističke monumentalnosti, koji je u međuvremenu srušen i zamijenjen novim stadionom - na kojem se tada nalazilo 80 tisuća ljudi. Budući da sam se do tada već nagledao velikih i malih koncerata, glavna impresija ostao mi je "mrak" svuda po stadionu osim na pozornici. I doista, to se može provjeriti na videosnimkama koncerta na kojima Queen na pozornici "sjaje u mraku" okolne tmine, u kojoj samo razaznajete desetke tisuće ljudi.
Unatoč impresijama s lica mjesta, uvijek mi se više sviđao koncert Queena iste godine snimljen na stadionu Wembley, gdje je i pozornica bila veća, raskošnija i, dakako, publika bolje osvijetljena. A bio je, čini mi se, i bolji koncert, mada ovaj u Budimpešti ima privlačnost spomenutog dolaska na politički istok Europe tik prije velikih promjena. Doduše. Springsteen je u istočnom Berlinu 1988. imao oko 300 tisuća posjetilaca - tu nisam bio, ali sam ga gledao u Münchenu na hipodromu koji tjedan ranije na turneji "Tunnel of Love" - ali Queen u Budimpešti ostaje važan nastup koji sada doživljava "drugi dolazak" u IMAX dvorane i kasnije na Blu-ray diskove.
Pažnja kojom je popraćeno ovo reizdanje i tehnička ekspertiza koja je učinjena, napravljene su po već uhodanim pravilima. Pod novim nazivom "Queen Budapest", reizdanje obilježava 40. obljetnicu prvog stadionskog rock koncerta nekog zapadnog izvođača u "istočnom bloku". Film je restauriran iz izvornog 35-milimetarskog filmskog materijala; negativi su za novu svjetsku distribuciju digitalizirani u Budimpešti i restaurirani u suradnji s Park Road studijima Petera Jacksona na Novom Zelandu, a zvuk je ponovno miksan s izvornih višekanalnih snimki. Koncert je održan u sklopu turneje "The Magic Tour", kako se zvao tada aktualan album, ali su, naravno, uključeni i hitovi poput "We Will Rock You", "We Are The Champions", nove pjesme "A Kind Of Magic", "Who Wants To Live Forever" i "Hammer To Fall", "Crazy Little Thing Called Love", "Under Pressure" i "Bohemian Rhapsody". Redatelj koncertnog filma je bio Mađar János Zsombolyai, a film u novoj 4K rezoluciji tada je snimalo 17 mađarskih kamera.
Svjetska premijera koncertnog filma održana je 15. rujna na festivalu Budapest Classics Film Marathon, nakon čega 7. listopada počinje ograničena svjetska kino-distribucija. Restauracija je objedinila izvorni materijal koji čuva Mađarski nacionalni filmski institut, pa zatim stručnost budimpeštanskog NFI FilmLaba u području digitalizacije i restauratorski rad studija Petera Jacksona na Novom Zelandu. Sony Music Vision naručio je projekt kao svoje prvo službeno izdanje grupe Queen u sklopu partnerstva s katalogom benda, a krajem kolovoza Sony Music Vision objavio je nanovo restauriranu izvedbu pjesme "Who Wants to Live Forever".
Kada su članovi grupe izašli na pozornicu Népstadiona, bend se približavao kraju iznimno uspješne turneje Magic Tour. Danas se tvrdi da je prodano oko 80000 ulaznica, te da se još 45000 ljudi okupilo izvan stadiona, što prema sjećanju na situaciju oko stadiona ne bih rekao. Poklonici su u Budimpeštu putovali iz cijele srednje i istočne Europe, uključujući Poljsku i Sovjetski Savez. U posljednjim godinama mađarskog socijalističkog razdoblja dovođenje benda veličine Queena u Budimpeštu zahtijevalo je više od uobičajenih pregovora koji prate veliku međunarodnu turneju. Bio je to projekt iznimnog kulturnog i političkog značaja, koji se dogodio u trenutku kada je zapadnu popularnu glazbu vladama u regiji bilo sve teže držati pod kontrolom.
Iako su njihove ploče i pjesme prešle granice, često putem kopiranih ili neslužbeno distribuiranih kazeta, budimpeštanski koncert bio je mnogima nešto posebno. Iako je nama iz Zagreba to bilo normalno, jer putovali smo u Bač i Milano na mnoge koncerte, omogućio je tamošnjoj publici koja je bend dotad uglavnom poznavala preko snimki da uživo doživi spektakl velikog stadionskog nastupa. Prema današnjim izjavama za promociju nove verzije koncertne snimke, za Briana Maya i Rogera Taylora emocionalna snaga tog nastupa postala je jedna od najvažnijih uspomena s turneje, a May je kasnije govorio kako je energija publike učinila da ta večer bude posve drukčija od uobičajenog nastupa. Tijekom akustičnog dijela koncerta Mercury i May izveli su tradicionalnu mađarsku narodnu pjesmu "Tavaszi szél vizet áraszt" koji je jedna od posebnosti nastupa. Mercury je mađarski tekst fonetski zapisao na svojoj ruci, ali čim je počeo pjevati pridružio mu se cijeli stadion. Queen su nakon Budimpešte održali još samo pet koncerata, a turneju završili 9. kolovoza 1986. nastupom na britanskom Knebworthu. Taj zadnji koncert ujedno je postao i posljednji ikad s Mercuryjem, zbog čega je budimpeštanska produkcija njihov posljednji profesionalno snimljeni zapis s omiljenim frontmenom.
Podaci navode da su razmjeri izvornog snimanja sami su po sebi bili iznimni. U režiji mađarskog filmaša Jánosa Zsombolyaija, koncert i boravak članova grupe u Mađarskoj snimljen je na pravoj 35-milimetarskoj filmskoj vrpci. Prema produkcijskim informacijama Sony Music Visiona, ekipa je okupila 17 kamera i približno 25 milja filmske vrpce, što je u praksi značilo mobiliziranje svih dostupnih filmskih resursa za jednu jedinu večer. Projekt je dobio odobrenje vlade u vrijeme kada je snimanje tako velikog zapadnog rock spektakla bilo dotad nezabilježeno unutar komunističkog bloka.
Takav pristup dao je filmu "Queen Budapest" vizualni karakter bliži dugometražnom filmu nego klasičnoj televizijskoj snimci, pogotovo zbog kvalitete slike, jer nije bila snimljena video, nego filmskim kamerama. Brojne pozicije kamera zabilježile su i solo dionice pojedinih članova benda i fizičke reakcije publike: desetke tisuća podignutih ruku, te Mercuryja kako uobičajeno suvereno vlada prostorom i publikom. Zsombolyai se nije ograničio samo na pozornicu, nego je pratio članove grupe i tijekom boravka u Mađarskoj, dokumentirajući njegov dolazak u Budimpeštu hidrogliserom, šetnje Budimpeštom, te vožnju kartinga na Hungaroringu. Te sekvence danas predstavljaju mnogo više od običnog pogleda iza kulisa, jer pokazuju prizore Mađarske u kasnom socijalizmu, zajedno s "gradskim" snimkama benda koji se približavao kraju svoje posljednje turneje s Mercuryjem. Rezultat je istodobno koncertni film, portret grada i kulturna vremenska kapsula.
Otvori KEKS Pay
