Kanađanin Michael Bublé stigao je u Arenu Zagreb kao provjereni, visoko estetizirani zagovornik rat-pack ere koju su iza sebe ostavili Dean Martin, Frank Sinatra, Sammy Davies Jr. i drugi.
Bublé je stigao s orkestrom od 38 članova, 16 gudača bilo je iz Hrvatske - s okruglim visećim video HD “tanjurom” poput Pink Floyda ispred, i ogromnim video ekranom iza luksuzne pozornice. Pozornica je bila poput tv-studija na nekoliko “katova”, a došao je i sa svojim baritonom, naoružan obradama pop klasika i šest vlastitih pjesama od 21. izvedene.
Bublé ima imidž pristojnog dečka iz susjedstva koji, to je razlika, ima nepristojno dobar glas. Tromjesečnu europsku turneju otvorio je zagrebačkim nastupom. Od početka koncerta s “Feeling Good” bilo je jasno da su glas, raskošni aranžmani i svirka najjači adut u retro-priči koju su odavno mnogi pokušavali, ali je baš Bublé zadnjih dekada postao velika zvijezda. Zašto je tako pokazao je sam; bezgrešno, elegantno nizanje pjesama sa skupom, ali estetiziranom i ukusnom produkcijom scene, ali i čestim konferansama sjajnog šoumena koji je od početka rekao da je “doma” i obilazio publiku na dvije pozornice.
Uostalom, rekao je i da mu je djed iz Hrvatske, pa je istraživao korijene i čudio se vlastitom prezimenu, a djed ga je svojim pločama, kaže pjevač, ‘navukao’ na ovakvu glazbu. Svima poznate “My Funny Valentine”, “I Only Have Eyes for You”, “Sway” Deana Martina, “Such a Night” Driftersa, “When I Fall in Love” i druge, Bublé je u Areni Zagreb donio ne samo s lakoćom, nego i vrhunskim razumijevanjem tradicije.
Od kad se spustio stepenicama iz “gornje etaže” pozornice, ispresijecao je repertoar duhovitim najavama i razgovorom s oduševljenom publikom, što je “obaveza” ovakvih nastupa. Nedostajao je samo šampanjac kao u nekom klubu, ali ipak smo bili u velikoj dvorani koju je Buble učinio “malom” upravo zbog iskustva i znalačkog tretmana sa scene.
Bublé se vratio na koncerte promovirajući album “Love”, nastao nakon dvogodišnjeg prekida karijere koji je proveo s danas petogodišnjim sinom oboljelim od raka. Stoga su i njegove pjesme “Forever Now” i “Home” bile emocionalne posvete obitelji, borbi i sreći, kao što su klasici Louisa Prime “Buona Sera Signorina”, “Just a Gigolo”, te “You Never Can Tell” Chucka Berryja, izvedene na drugoj, okrugloj pozornici usred publike, bile izravan susret s rasplesanom publikom.
Dok drugi brane fotografiranje, Bublé je opalio nekoliko selfija na mobitelima posjetilaca, da im ostane za uspomenu. Nakon bisa s tri pjesme, među njima i vlastitim hitom “Everything” i gospel verzijom “You Were Always on My Mind”, uz ovacije otišao je s pozornice, nakon tečaja o povijesti glazbe izvedenom po svim zahtjevima današnjih scenskih spektakala. Ali i sa starinskom “dušom” i fenomenalnom svirkom.
Vrhunski koncert, vrhunski šoumen. Dobro došao kući!