Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 48
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Intervju

Goran Navojec: 'Moj sin nije fasciniran mojim poslom, ne zanimaju ga serije i filmovi'

Goran Navojec danas slavi 53. rođendan
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
1/25
10.12.2023.
u 14:41

U velikom intervjuu za Večernji list, maestralan glumac Goran Navojec govori o novoj HRT-ovoj seriji "Mrkomir I.", nepravednom sustavu koji ne izlazi u susret glumcima, kolegama i glumačkim ulogama, koliko mu posao utječe na zdravlje, glazbi kao životnoj inspiraciji, novijim generacijama i 13-godišnjem sinu Grguru kojeg ne fasciniraju tatine glumačke uloge, već breakdance i hip-hop.

Dovoljno je reći - Goran Navojec - i nema čovjeka u regiji koji neće znati bar poneki film ili seriju u kojoj je igrao! Maestralan glumac sa zaraznom pozitivnom energijom u telefonskom razgovoru ogolio je dušu, a vjerovali ili ne, popustio je i u pitanjima o privatnom životu. Jedan od najzaposlenijih domaćih glumaca koji svake godine radi punom parom, govori nam o novoj sezoni HRT-ove hit serije "Mrkomir I.", glumačkim ulogama i daskama koje život znače, nepravednom sustavu koji ne izlazi u susret glumcima, kolegama i tome koliko posao utječe na njegovo zdravlje, glazbi, novim generacijama i 13-godišnjem sinu Grguru kojeg ne fasciniraju njegove glumačke uloge, već breakdance i hip-hop.

Izašla je nova, treća sezona humoristične HRT-ove serije "Mrkomir I." u kojoj igrate glavnu ulogu. S obzirom na to da imate utakmica u nogama, budete li bar malo uzbuđeni kada izađe nešto novo?

Svaki novi projekt u meni izaziva uzbuđenje, bez obzira na to radi li se o seriji, filmu ili kazalištu. Svaka nova rečenica, svaka nova damska situacija je putovanje u neistražene predjele na koje me vode likovi koje pokušavam oživjeti. Kad je u pitanju "Mrkomir", bez obzira na broj sezona, taj osebujni knez u meni izaziva ne samo uzbuđenje, već i strahopoštovanje.

Vrijeme radnje smješteno je u srednjem vijeku. Možete li se lako poistovjetiti s likom koji igrate?

Pokušamo li sagledati geopolitički kontekst u koji je radnja serije smještena, a uzevši u obzir informativne programe na televiziji i u novinama, zlobnici bi pomislili da po pitanju sudstva, školstva, zdravstva, javne uprave i javne nabave te ostalih tema kojima se "Mrkomir" bavi, nismo odmakli daleko od vremena radnje u koje je serija smještena. Od Markovog trga pa do provincijalnih lokalnih vlastelina današnjice inspiracije ne nedostaje. Dakle, sve što je 'mrkomirijansko' nije mi strano.

Tko vas je od kolega najviše nasmijavao na snimanju serije?

Definitivno prof. Grabarić koji igra Slavomira, a predaje i scenski govor na našoj akademiji. Duhovit, iskren, šarmantan, a također i veliki radnik i profesionalac. Velika je šteta što se to na ekranu ne vidi.

12.10.2020., Zagreb - Glumac Goran Navojec. "nPhoto: Luka Stanzl/PIXSELL
Foto: Ilustracija/Luka Stanzl/PIXSELL

Što je s kostimima? Imate i periku, sigurno je bilo vruće...

Bilo je muke i bilo je vruće. Serija nastaje u uvjetima kakve otprilike ima grupa TNT iz Alan Forda. Čitavo ljeto, dvanaest sati dnevno u najdevastiranijem studiju, ionako odavno devastiranog Jadran filma. Budući da je budžet HRT-a za seriju već treću sezonu nepromijenjen i kad se tome dodaju poskupljenja i inflacija, produkcija vjerojatno niti nema drugog izbora. Dakle, po pitanjima uvjeta rada, kao i po pitanjima izvođačkih prava hrvatskih glumaca, pa čak i po pitanjima naknada za reprize - nismo daleko od srednjeg vijeka.

Osim toga, tu je i vaš novi film, drama "Smrt djevojčice sa žigicama"...

Točno. Tu je. On je tu i osim što rad na njemu utjelovljuje još jednu bolnu suradnju s prof. Grabarićem, bilo ga je divno raditi. Vrlo mi je inspirativno hrvatske romane pretvarati u filmove, a uloga inspektora Mungosa za mene je bila velik izazov, osobito po pitanju rapskog govora.

Pa stignete li se vi ikako odmoriti?

Stignem, kako ne. Ali samo ako zaslužim. Čak sam i glumio u uspješnici "Odmori se, zaslužio si".

Goran Navojec danas slavi 53. rođendan
1/18

A kako to onda izgleda kada zaslužite odmor?

Ranije sam imao socijalu ovisnost, a danas je to drugačije. Ipak, uvijek uhvatim vremena za svoje prijatelje, a najdraže mi je kada se ljudi sastanu i pjevaju.

Igrali ste i u filmu "Nemoguća misija" uz rame s Tomom Cruiseom pa sve do skandinavskih i britanskih serija, a kazalište i da ne spominjem. Kako to da vam slava nije udarila o glavu?

Ma udarila je ona još prije tridesetak godina, samo se trudim to vješto skriti, pri čemu mi najviše pomaže stid te osjećaj za mjeru i kajanje.

Kako birate uloge koje ćete igrati i na što nikada ne biste pristali?

Uloge uglavnom biraju mene, a kad bih mogao, nikada ne bih pristao na honorare na koje pristajem.

Što vas na snimanjima lako izbaci iz takta?

Zanimljivo jest da su glumci ti koji su proglašeni kao ljudi s puno taštine i da su osjetljiviji. Međutim, primijetio sam da velik broj redatelja ima puno veću taštinu. Mi glumci smo odgajani da po nama netko "čačka", a to sve kreće već od akademije. Neki redatelji jednostavno ne priznaju da projekte radimo zajedno - mi glumci i oni, već sve zasluge pripisuju sebi. Čak i kada se kreativno idem umiješati, nekima od njih to smeta. Da ne spominjem mlade scenariste koji su stravično osjetljivi. U takvim situacijama zna doći do sukoba mišljenja. Ima puno filmova i predstava u kojima sam glumio, a nekada bih dao sve novce koje sam zaradio da ne izađu i da to nitko ne vidi. Naravno, nekad sam i ja imao lošu procjenu kad sam mislio da će nešto biti super, a na kraju nije.

S obzirom na to da ste zatrpani obvezama, je li posao ikada utjecao na vaše zdravlje?

Za današnje pojmove nemam puno godina, ali imam veliku "kilometražu". Kroz godine sam nakupio nekoliko zdravstvenih dijagnoza i mislim da sam u nekim trenucima radio previše. U kazalištu sam napravio skoro tri nečije prosječne kazališne karijere, a na filmu i televiziji da ne govorim. Naravno, na sve utječu i uvjeti rada, ali naš je posao takav svugdje u svijetu. A pogotovo kod nas gdje se nema od kuda trošiti na to da se poboljšaju. Pritom, ne govorim o honorarima, nego o općim uvjetima. Naravno, nisam ja jedini, imam neke kolegice i kolege koji su upravo zbog takvih uvjeta ozbiljno zdravstveno nadrapali. Osim toga, sve je to jako stresno, a pogotovo kad se bliži premijera. Gluma nije samo posao, to je životni poziv. Možda ljudi koji nemaju doticaj s tim poslom ne mogu ni shvatiti zašto je nama toliko stalo.Toliko smo puta igrali s povišenom temperaturom, bili na snimanjima na antibioticima, s ortopedskim pomagalima... Profesionalna karijera od 30 godina na zdravlje jednostavno mora ostaviti traga.

O kojim životnim temama sebe uhvatite da razmišljate?

Pa trenutno razmišljam o tome koliko daleko čovjek može ići u aktivizmu, a da pri tom osveta silnika ne bude strašna i ne ostane bez posla.

12.10.2020., Zagreb - Glumac Goran Navojec. "nPhoto: Luka Stanzl/PIXSELL
Foto: Ilustracija/Luka Stanzl/PIXSELL

Zanimljivo jest da ste osnivač BOK festivala te školovani saksofonist, a svirali ste i u nekoliko bendova. Bune li se susjedi kad svirate?

Mislim da zadnjih nekoliko godina "činim pravu stvar", kako za glazbenu scenu tako i za susjede - ne sviram.

Jeste li se ikada pokajali što ste odabrali glumu, a ne na primjer neki drugi zanat – možda glazbu?

Vjerujem da bih na isti način pristupio da sam se odlučio profesionalno baviti glazbom. Istina jest da sam završio srednju glazbenu školu i da volim i osjećam glazbu. Ali ne vjerujem da bi se puno toga promijenilo. Znao sam sebi reći da sam mogao biti gospodin čovjek, svirati u nekom orkestru, s leptir mašnom u krasnom crnom odijelu, a ne ovako kada mi je nakon snimanja zbog frizure, šminke ili kostima neugodno ući u neku trgovinu ili kafić. Mogu reći da se nikada nisam pokajao, samo mi, kao i mojim kolegama, smeta što nas sustav ne prepoznaje. Mi glumci, za razliku od glazbenika, nemamo nikakva izdavačka i srodna prava, no o tome sam već i govorio.

Kada bih vas sudio kao što neki sude knjigu po koricama, rekao bih da rijetko pokazujete svoje emocije. Koje su vas životne situacije natjerale na suze?

Novine danas za suze nemaju dovoljno prostora, a čitatelji nemaju dovoljno vremena.

S godinama, pamtite li te scenarije teže ili lakše?

To me često ljudi pitaju, a i jasno mi je zašto. Kada se radi predstava, imam vremena mjesec do dva sve savladati. To je nama glumcima životni poziv, a tome nas već na akademiji uče. Mozak se s vremenom istrenira za prihvaćanje te količine tekstova, a to je najmanji dio posla, zapravo je to samo ulaz u posao. Da bi bilo što napravio na sceni, moraš znati tekst. Na filmu je lakše, jer ondje ima puno manje teksta. Teške su serije kada ima puno epizoda, a pogotovo sapunice koje su ujedno i najmanje cijenjen posao u našoj struci. Ja jako cijenim kolege glumce koji glume u sapunicama zato što je i zahtjevno i teško. Sjećam se nekih pokojnih kolega glumaca koji nisu imali nikakvog problema pamtiti te tekstove. To sve ovisi od čovjeka do čovjeka, a nikako od godina rada.

A kojih se pokojnih kolega rado sjetite?

U mojoj generaciji bilo je nemoguće da to ostane samo i isključivo poslovni odnos, već su to bili prijatelji. Rado se sjetim Ivice Vidovića, Predraga Vušovića, Ive Gregurević, Mustafe Nadarevića, Vere Zime, Nenada Cvetka i Špira Guberine. To su neki ljudi koji mi nisu bili samo glumački partneri, već učitelji od kojih sam jako puno naučio o životu i o svom poslu. Mogu reći da su oni nezamjenjivi ne samo ljudima s kojima su bili dobri i družili se, već imam dojam da nedostaju cjelokupnoj kazališnoj, televizijskoj i filmskoj sceni. Mislim i da ove današnje generacije nemaju potrebu za idolima, dok je u mojoj generaciji bilo iznimno važno igraju li s tobom Mustafa, Ivo ili Špiro.

Koju glazbu inače preferirate?

S vremenom sam shvatio da nemam samo jedan žanr koji preferiram. Za primjer bih dao hip-hop i rep koji preko mog sina Grgura dolaze do mene. Volim glazbu i mislim da je ona pitanje trenutka, doslovce sve od jazza do sevdalinke. Jedino što nikada nisam preferirao jest turbo folk i njegove inačice. Ono što se smatra narodnom glazbom, to iznimno cijenim, kao što su klape, tamburice, a ako se dobro izvode, za njih uvijek kod mene ima mjesta.

VEZANI ČLANCI:

Kažete da rep i hip-hop dolaze do vas preko vašeg sina, a kako komentirate te nove generacije i ima li Grgur uopće afinitet prema glumi?

On uopće nije fasciniran mojim poslom i ne zanimaju ga ni moje serije, a ni filmovi. Mislim da on i njegova generacija strahovitu energiju ulažu u "preživljavanje u džungli" školskog kurikuluma. Trenutno ga najviše zanima breakdance, tome je jako posvećen, a nekada to zahtjeva i po dva treninga dnevno. Ima treninge svaki dan. Mislim da njegova generacija uopće nema vremena da joj bude dosadno, a to nije važno. Mislim i da je sukob generacija izmišljena stvar i da to oduvijek postoji, doslovce od kad je čovjeka. Mladima ovi malo stariji uvijek traže mane, kao da ne znaju uživati i kvalitetno provoditi vrijeme, što na kraju uopće nije točno. Već se u osnovnoj školi boje hoće li upisati srednju školu, a kamoli fakultet. Već su u šestom ili sedmom razredu svjesni da neka četvorka, za koju bi moja generacija dala sve i vrijedila je, mogla utjecati na njihovo daljnje obrazovanje. Mislim da je na nove generacije stavljen veliki pritisak.

Onda, traže li roditelji previše od svoje djece?

Ne traže samo roditelji od svoje djece da budu savršeni, već i sustav. Naš sustav ih tjera da budu konformisti i da ne razmišljaju svojom glavom. Upravo zato što se uzima premalo vremena i rada s djecom da se uče nekom kritičkom mišljenju. Škola je bila odgojno-obrazovna ustanova, a neke stvari su se danas promijenile. Naravno, tome nisu krivi učitelji, čak mislim da je danas biti učitelj izuzetno potplaćeno zanimanje u našoj zemlji, a nije ni dovoljno cijenjeno u društvu. No mi kao društvo imamo velik problem s autoritetom, tako da mi čak više ne vjerujemo ni doktorima, prognostičarima, a ni političarima već odavno. Imam dojam da se danas od mladih traži previše. Ja sam cijeli život išao u dvije škole, glazbenu i običnu te nikada nisam mislio da je to previše, a bilo je i puno slobodnih aktivnosti. Današnje knjige djeci u školama nisu ni iz bliza kao nekada, a to su sve polu kvalitetni proizvodi.

Kako komentirate to da glumci i glumice većinom završe zajedno u ljubavnim odnosima?

Uopće ne mislim da je to tako. Dapače, znam puno kolega čiji su partneri ili bračni drugovi iz sasvim drugih struka. Ne mislim da je to pravilo i jednostavno kada su ljudi iz iste branše to onda u javnom prostoru odzvoni i bude zanimljivo publici pa se o tome priča. S obzirom na to koliko u Hrvatskoj ima glumaca i glumica, mislim da je češća pojava da nisu u vezi s ljudima iz istog posla, nego što jesu. Ali opet, razumijem da se ljudi iz sličnog posla na sličan način oko nekih stvari razumiju. Puno problema koje imamo u našoj branši nekome su nepojmljivi.

20.03.2021., Zagreb - U Hrvatskom narodnom kazalistu odrzana svecana dodjela Vecernjakove ruze. Dobitnici nagrade Vecernjakova Ruza. Photo: Josip Regovic/PIXSELL
Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Je li vam naporno svih ovih godina privatan život pokušati držati dalje od očiju javnosti?

Govoriti na ovom mjestu, dakle javno, kako nešto privatno držim podalje od javnosti, čini mi se prilično paradoksalno, makar bio u pitanju i moj život.

Na kraju dana, što vas čini sretnim?

Noć.

VIDEO: Bivši suprug Elle Dvornik ponovno ljubi? Šuška se da je u vezi s agenticom nekretnina.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije