Ušli smo u zlatno doba suradnje hrvatskih i srpskih umjetnika, dvorane su pune, a publika ne pita za nacionalnost
Sve veći broj koprodukcija, dakle, nije samo rezultat pragmatičnog traženja novca iz regionalnih i europskih fondova, već spoznaja da smo zajedno jači, pametniji i zanimljiviji ostatku svijeta. Naša kinematografija, kazalište i glazba u toj sinergiji postaju vidljiviji i aktualniji. Publika to osjeća, podržava i, što je najvažnije, voli – jer u tim pričama prepoznaje da su naši svjetovi, unatoč svemu, ostali jedno veliko, burno i beskrajno inspirativno zajedničko dvorište