Subota 15. lipnja
Iz HDZ-a se rascvala
ljepotica Kolinda
Otkad nije predsjednik Vlade, o Zoranu se Milanoviću nikad nije toliko pisalo kao ovih dana. Piše se uglavnom pozitivno, a to čine i oni kojima nekad nije bio mio, jer je zasad jedini ozbiljan lijevi protukandidat Kolindi na predsjedničkim izborima. Već zato je bolji nego što jest, vrijednost mu ne daje uvjerenje da je od sadašnje predsjednice bolji nego mogućnost da je pobijedi. Istina, ima i medija koji podsjećaju na neuspješnu Milanovićevu vlast i na bisere koje je sipao u vrijeme premijerskog mandata. Od načina na koji je branio lex Perković do načina na koji je stanovništvo poplavljene Gunje tješio nevoljom u svome stanu u kojemu je bila pukla vodovodna cijev. Ako se toliko o Milanoviću piše već sada, kako će tek biti u predizbornoj kampanji. Nitko kao Kolinda nije tako uspješno srušio negativan mit o HDZ-u, o zatucanoj, primitivnoj, ruralnoj stranci iz koje se rascvala ljepotica svemu tome suprotna – zgodna, šarmantna, obrazovana, sa znanjem nekoliko svjetskih jezika, s međunarodnim ugledom kakav nije imao nitko u Hrvatskoj, a i prvakinja u “sitnicama” kao što je ukusno odijevanje. Po monogočemu vrijednom suprotna je i lijevoj uzdanici Milanoviću, pa kakve su mu onda šanse!?
Nedjelja 16. lipnja
Kada glumcu nije dovoljno biti glumac
Glumcu iz BiH Emiru Hadžihafizbegoviću ni izdaleka nije dovoljno biti glumac pa se na sve strane razmeće svojim političkim uvjerenjima i ocjenama o različitim osobama iz javnog života. Tako je prije koji mjesec izjavio i sada u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” ponovio: “Da je Isus živ, zabranio bi Thompsona.” Sračunato se poslužio najizrazitijim simbolom kršćanstva kako bi upravo hrvatske kršćane uvjerio da je Thompson zlo, no poskliznuo se i pao te pokazao kako mu je opća kultura mizerna. Isus nije zabranjivao niti je bio u prilici to činiti, bio je suprotnost institucijama koje zabranjuju i dopuštaju, a opraštao je i najvećim grešnicima. Sugerirajući zabranu, glumac zapravo zaziva institucionalnu represiju, što će reći da je duhom režimski, i da razmetanjem političkim sudovima o nekome ili nečemu pokazuje vlastohlepnost. I zar je doista taj Mamićev prijatelj mislio da će naići na bilo kakvo odobravanje u Hrvatskoj, a i među Hvatima u BiH, kad podupire Željka Komšića kojeg Hrvati mahom smatraju svojim najvećim političkim neprijateljem u susjednoj zemlji. Moglo se očekivati da će Hadžihafizbegovićev nastup biti nastavak natjecanja u pljuvanju po hrvatskim ikonama, pa je HRT-u dobro došao.
Ponedjeljak 17. lipnja
Prisiljavanje hrvatskih radnika na inozemstvo
Čitam jedan “lijevi” naslov - “Još se čudimo što toliko zaostajemo? U neobjašnjivu istupu šef sindikata žestoko se obrušio na strane radnike.” Riječ je o sindikalistu Krešimiru Severu koji je napao uvoz radnika te ustvrdio kako poslodavci “namjerno ne zapošljavaju Hrvate jer ih ne žele platiti”, a izvana dolazi “samo jeftina, dakle neobrazovana radna snaga, koju poslodavci mogu manje platiti od kvalitetnog hrvatskog radnika.” Prigovara se Severu da se protivi “slobodnoj razmjeni ljudi, usluga i dobara”, modelu kojim “napredne zemlje poput Estonije, Njemačke, Danske, Austrije ili Slovenije ostvaruju izvanredne rezultate, daleko bolje od Hrvatske.” Ne kaže se kakve su plaće u tim zemljama, kakav je odnos prema domaćim radnicima i ne spominje se utjecaj toga modela na iseljavanje stanovništva, koje je u Hrvatskoj katastrofalno. Nevolja o kojoj govori Sever nije nikakva “slobodna razmjena” nego koristoljubivo prisiljavanje hrvatskih radnika na selidbu u inozemstvo. A pogotovo nije “slobodna razmjena ljudi” kad je riječ, na primjer, o Njemačkoj, nego o “razmjeni” u jedom smjeru, osim ako u nju nećemo uključiti profitere koji su došli u Hrvatsku kupivši u njoj banke i druga dobra.
Utorak 18. lipnja
Nikad se nisam postidio što mi je stric bio na Sutjesci
Griješi svatko tko ustaše i partizane otpisuje samo zato što su bili ustaše i partizani. Nekoliko sam puta pisao o tome da treba razlikovati hrabrost i patriotizam ustaških vojnika od ustaških zločina, koji su se začinjali u bolesnim glavama ustaških vođa. Isto vrijedi i za partizane. Bitno se razlikuju zlikovci koji su poubijali desetke tisuća Hrvata u Bleiburgu i na križnim putevima, od, na primjer, dalmatinskih heroja koji su sudjelovali u bitki na Sutjesci. Lijevi i desni povjesničari slažu se da su splitski, šibenski, imotski i drugi dalmatinski Hrvati otišli u partizane zbog terora talijanskih fašista, na Sutjesci su bili najbrojniji, a od ukupno poginulih bilo ih je više od 40 posto, oko tri tisuće. Jednostavne riječi ispisane su na vijencu hrvatskog premijera položenog na Tjentištu u povodu 76. obljetnice bitke – “Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske”. Nije teško zamisliti kako su bili časni motivi tih boraca, kako su se borili i za Hrvatsku, i kako kao protivnici talijanskog fašizma nisu u srodstvu sa zlima komunističke vlasti u Jugoslaviji sličnoj fašističkoj. Osobno, nikad se nisam postidio što mi je i stric bio na Sutjesci, dapače!
Srijeda 19. lipnja
Odmetnute nogometne zvijezde u lovu na zaradu
Nekad veliki nogometaš, bivši predsjednik Uefe Michel Platini, uhićen je zbog korupcije prilikom dodjele Svetskog prvenstva Kataru 2022. godine. Korupcija je obilježila i mandat Seppa Blattera na mjestu predsjednika Fife. Ali “iskazali” su se i najbolji nogometaši, na sudu su zbog utaje poreza bili Messi, Ronaldo, Modrić..., a ima optužbi zbog navodnog silovanja i drugih nepodopština. U Hrvatskoj, zbog navodnog prisvajanja Dinamova novca osuđena su braća Mamić... Veliki nogometaši obično nisu grubi, rijetko u igri čine prekršaje jer im je talent dovoljan, ali gdje bi im goleme zarade također trebale biti dovoljne, obuzima ih strast za još večim gomilanjem novca. Stotine milijuna navijača u svijetu luduje za nogometom poput djece, on u njima razbuđuje djetinju čežnju za igrom i za poistovjećivanjem s igračima, pa su zla koja čine nogometaši utoliko bolnija. Ali i u filmskom svijetu, estradi... zvijezde se odmeću od svoje publike i postaju beskrupulozni bogatuni i grabežljivci. Postoji jednostavan način da budu kažnjeni – ne ići na utakmice, ne gledati filmove, ne slušati zabavnu glazbu. Ali ti grabežljivci znaju da se to nikad neće dogoditi upravo zato što je riječ o djeci.
Četvrtak 20. lipnja
Turizam - najnehrvatskija djelatnost u Hrvatskoj
Felix na duhovitoj karikaturi Srećka Puntarića, nazvanoj “Hrvatsko turističko čudo”, kaže – Kuhar iz Bugarske, konobar iz Moldavije, sobarica iz Ukrajine, gosti iz Južne Koreje. Treba još dodati – stolovi, stolci, žlice, vilice, noževi, tanjuri, čaše u restoranima, svinjetina, junetina, teletina, perad, kreveti i posteljina u hotelskim i privatnim sobama... – iz uvoza, jezik osoblja u hotelima strani, pa da demistifikacija hrvatskog turizma bude još potpunija. Bog nam je dao more i lijepu zemlju, arhitektonsko i ino nasljeđe od predaka, što turiste najviše privlači, ali zasluge za turističke uspjehe sebi pripisuje vlast kao da je ona stvarala svijet i hrvatsku kulturnu povijest. Nijedna djelatnost bitna za Hrvatsku nije toliko nehrvatska i toliko neovisna o politici, ali nema dana da ministar Capelli ne govori o “hrvatskom turističkom čudu” dok mediji na kraju tjedna, mjeseca, sezone i godine zbrajaju dobitke kao Kikaš i njegova prosjačka družina. Ima ekonomista koji tvrde da nam se turizam isplati samo do određenog broja gostiju, a višak preko toga broja zbog svega što se uvozi Hrvatskoj donosi gubitak. A imamo poljoprivrednu Slavoniju i sunčani Jadran kao malo tko u svijetu!
Petak 21. lipnja
Kad ministar zaboravi prijaviti kuću, ode na misu
Mediji su otkrili da kuću na Braču ministar uprave Lovro Kuščević nije upisao u katastar, premda je to morao učiniti prije deset godina. Odgovarajući zašto to nije učinio, Kuščević se razmeće svojim bogatstvom: “To sam pročitao u medijima. Zaista sam to propustio. Dao sam zahtjev da se unese u katastar... Hvala Bogu, imam puno nekretnina, nije moguće sve to pratiti.” Samo naivni mogu povjerovati da nije mogao “sve to pratiti”, to prije što je riječ o luksuznoj vili, pa mu je očito bilo važno hvastati se imetkom, pri čemu zahvaljuje Bogu. Zacijelo u tom bahatom i samosvidljivom hvastanju uživa kraj tolike sirotinje koju i sam kao vlast proizvodi, i po običaju koristi priliku da svoju nadutost stavi pod Božju zaštitu. Tipično HDZ-ovo demokršćanstvo! Slikovito govoreći, širenjem svojih nekretnina Kuščević istiskuje ljude iz Hrvatske u inozemstvo, a gotovo nema ministra koji mu, hvala Bogu, u tome nije takmac i koji nije “zaboravio” nešto upisati u imovinsku karticu ili nečemu navesti stvarnu vrijednost. Mediji pišu i o silnim nekretninama što ih imaju njihova braća i druga rodbina. Kako ih pak sve možete vidjeti na nedjeljnim misama, Kaptol je sigurno zadovoljan lemozinama koje ostavljaju.
Tko bi rekao da će naši pismeni slagatii kolica po super-marketime Irske i Njemačke a polupismeni stranci ugošćavati naše turiste ? Zemlja smo budala i čuda da nam je i dobro kak bi moglo biti ...