U Hrvatskoj je potkraj srpnja prevladao konsenzus da je ugrađivanje zadnjeg segmenta Pelješkog mosta velik uspjeh, da je država konačno teritorijalno spojena, da će se moći brže i lakše prometovati između Dubrovnika i Splita i dalje prema Zagrebu, ali i prema Mostaru i Sarajevu, što se manje spominje, a trebalo bi, posebno kada se javljaju neki kritičari, uglavnom iz susjedne Bosne i Hercegovine. Na kraju krajeva, ostvareni teritorijalni kontinuitet, financiran u najvećoj mjeri europskim novcem (s gotovo 360 milijuna eura), ali i iz hrvatskog državnog proračuna, dodatni je važan argument za primanje u schengenski prostor, što bi trebalo ojačati imidž Hrvatske kao sigurne zemlje i pospješiti privlačenje privatnih ulaganja, i domaćih i stranih. Hrvatskoj je napokon uspjelo ono što je, primjerice, već postigla Danska, također ponosna i stara nacija, ali s puno duljom tradicijom državne neovisnosti, kada je velebnim mostovima spojila svoje otoke, među njima i Zeland (na kojem se nalazi glavni grad Kopenhagen), i međusobno i s kopnom.
Nevjerojatno da jedna takva osoba može katastrofalno pogrešiti u analizi. Prije svega sada jaki savezi nastaju na bazi realnog stanja i potreba i povjerenja a ne na prisili i megalomanskoj pohlepi za profitom. E tu je zapad totalno podbacio aa u medjuvremenu su ostali naučili lekciju iz povijesti.