Stari grad, tu na stijeni visokoj 50 metara, poznat je po najužoj ulici na svijetu. Ulica Klančić široka je samo 43 centimetra.
– Tko želi nositi vešmašinu, taj mora okolo – smiju se domaći.
Sumještani Bozanić i Sudac
No osim Klančića, i druge uske kamene ulice tog fotogeničnog, živopisnog mjesta, u kojima se može lutati satima, nose svoje priče. Na neke smo od njih mi Hrvati vrlo ponosni.
– Kardinal Josip Bozanić, koji je na konklavama već birao trojicu papa, Benedikta XII., Franju i Lava XIV., rođen je u ulici Potočina – govore susjedi, pa pokazuju preko puta:
– Velečasni Zlatno Sudac je iz Gornjeg Supca.
Idemo dalje. Nije ulica, ali je Placa Vrbničkog statuta.
– Bio je nedavno Dan Brown, pisac “Da Vincijeva koda”. Nismo ga među turistima na prvu ni prepoznali, ali smo zapamtili da je tražio – “nešto neobično”, a kad je probao gin s tartufima, odmah je kupio dvije boce – prisjeća se prodavač iz lokalne suvenirnice.
Idemo do Puta Augusta Šenoe, tvorca moderne hrvatske književnosti.
– Šenoa je u romanu “Čuvaj se senjske ruke” pisao upravo o ovoj ulici! Zato je i dobila ime po njemu. Radnja legende zbivala se na stijenama podno ulice, a glavni lik bila je mlada Vrbenka, 16-godišnja crnokosa ljepotica Dume. U nju se zaljubio neki Mlečanin Vittorio, no ona je voljela svojeg uskoka Jurišu, tamo iz Senja. Vittorio joj nije dao mira, pratio ju je, zaljubio se u nju, da bi zatim, ispred bure, po nju doveslao njezin voljeni Juriša – priča o Šenoi, u Šenoinoj ulici, Meri Lukarić, a po ljepotici su nazvali i liker Dume pa dodaje:
– Ako odete do ulice Smokovec, koja je blizu crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, i tu će se pojaviti Šenoa. Legenda kaže da je Vrbenku Jele na povratku iz grada presrela Kuga i tražila da je odvede u selo, obećavši da će poštedjeti samo njezinu kuću. Jele je pristala na to, ali nije znala da je sin otišao kod strine u susjedstvo jer se bojao biti sam. Kad je to shvatila, molila je Kugu da joj vrati dijete, ali bilo je prekasno.... Šenoa to opisuje u svojoj “Kuginoj kući” – govori Meri.
Kako je August Šenoa znao sve te vrbničke legende?
– Prijatelj, vjerojatno i cimer iz studentskih dana bio mu je Vrbenčan Mate Gršković, koji mu je to prenio. Uostalom, Šenoa je ovdje bio gost, vidio je sve to iz prve ruke. Priču ima i ulica Roč.
– Vragolančić Maličić uselio se na tavan kuće u ulici Roč, a domaći su s njime imali velike brige jer je bio zahtjevan, nije im dao mira, bio je nestašan, a tražio je da mu se svaki dan za ručak rade makaruni iako se to jelo samo na svetkovine – govore domaći.
Direktor TZO Vrbnik Nino Čutul nastavlja priču u ulici Glavača:
– Tu je Centar za posjetitelje “Baćin dvor”, u kojem su živjeli Frankopani prije 700 godina. A Bartol VII., zvan Baćin, koji ga je dao sagraditi, bio je toliko srdačan da je neke osuđenike na smrt i – pomilovao. Danas ovdje turist može vidjeti kako su izgledale vrbničke nošnje, a razlikovale su se po tome je li žena sama, je li za udaju, žaluje li, po načinu na koji je bio vezan rubac i slično. Ponosni smo i na Kapare, bratovštinu humanitaraca, koja je tijekom povijesti pomagala ljudima slabijeg imovinskog stanja, a danas uveličavaju posebne prigode te pomažu prilikom nekih vjerskih obreda. U Baćin dvoru može se vidjeti i glagoljaške knjige stare 500 godina – govori Čutul.
Mnogi se zovu Ivan
Žlahtina i vinari prva su asocijacija na Vrbnik, a nedavno se obnovila i sorta sansigot, gotovo izumrla sorta sa Suska, koju je vinar Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun oživio.
– Nema kuće koja nema vinograd! Mnogo je malih vinara, a među poznatijima su otac i sin, Anton i Anton Katunar, njegov brat Ivan Katunar, Šipun, Gospoja, vinarija Nada i PZ Vrbnik. U Vrbniku puno je imenjaka, redom Ivana, te prezimenjaka, što je jedan od razloga zašto obitelji imaju nadimke, poput Longo, Šare, Lučini, Makso, Saraga...
Otvori KEKS Pay
ima ves masina u vicu muje i fate, a moze i na ruci oprati :)