Beyoncé, Christina Aguilera, Nicki Minaj, Mary J. Blige, Fergie, Rita Ora... nema te svjetske pjevačice koja nije čula za Kostrenu, grad pomoraca. Ovdje na Žurkovu stvara svjetski poznat dizajner, susjed Juraj Zigman. Ne nose samo dame njegove nesvakidašnje kreacije, i prvaci HNL-a, nogometaši Rijeke, igrat će za koji dan Ligu prvaka u dresovima koje je on, veliki navijač kluba s Rujevice, dizajnirao.
I po pet pomoraca iz kuće
Nisu samo te dame obišle svijet s mikrofonom u ruci, većina je stanovnika ovog kraja svijet obišla držeći kormilo. Nije bilo kuće u kojoj nisu bila barem dvojica, trojica, četvorica... pomoraca.
– Gdje nisam bio? Samo na Novom Zelandu! A i tamo sam bio vrlo, vrlo blizu... preko puta u Australiji. Svijet sam obišao tko zna koliko puta, oplovio mnogo puta Rt Dobre nade, prošao iznad Rta Horn, pa i ispod Grenlanda, vidio i New York, Rio de Janeiro, Osaku... 40 godina bio sam na svjetskim morima – smije se Tome Tijan (72), jedan od mnogobrojnih kostrenskih kapetana.
Tko je važniji na brodu, kuhar ili kapetan?
– Kad bih, kao kapetan, došao na brod, prvo bih pozvao posadu i – kuhara. "Ljudi, što volite jesti?", pitao bi, a onda bi kuhar to u luci i ukrcao. I onda je na brodu bila sloga!
Je li vam na putovanjima glava bila u torbi?
– Da, jednom... Biskajski zaljev posebno je opasan, kad te uhvati nevrijeme s Atlantika, kad počne... ne želim se ni prisjećati. U glavi ti je samo da se ne prevrneš.
Jesu li vas, na putovanjima, napadali pirati?
– U dnu Crvenog mora, tamo na izlasku u Indijski ocean, na brod bi nam se ukrcali čuvari s mitraljezima. Pa su plovili s nama nekoliko dana dok ne bismo prošli opasnu zonu u kojoj pirati prijete. I što smo mi jeli, to su jeli i oni – paštu i fažol (smijeh) – priča kapetan.
Priče su to koje se ovdje u Kostreni mogu čuti u gotovo svakoj ulici.
– Bolje sam poznavao London nego rodnu Rijeku. Toliko sam tamo puta bio, znao sam svaku liniju Tubea, gotovo svaki kut u Waterloou, Westminsteru, Lambethu. Išao sam i na utakmice Arsenala, ali najsretniji bio na tribinama Pomorca. Sjećam se i Iće Bašića, Vojislava Arnautova, Davora Vičevića, Mire Uljana. I ja sam igrao za veterane Kostrene, desnog beka, trojku – govori kapetan.
Jeste li kad vozili koga poznatog?
– Jesam! Piercea Brosnana i Petera Ustinova kada su 1989. na Jadranu snimali film "Put oko svijeta u 80 dana". Ja sam bio kapetan na brodu "Uragan", koji je i sada u Rijeci. Dio filma se snimao tu u Porto Barošu, a dio u Piranu, pa sam ih vozio Kvarnerskim zaljevom i oko Istre.
Vozili ste, dakle, Jamesa Bonda. Što se pilo na brodu, Vesper martini?
– Na brodu ništa, ali jedne smo večeri zaglavili u Piranu, u nekom kafiću. Pio se viski, odnosno viski soda. Bilo je puno rundi...
Tko je platio, vi ili Bond?
– Kao pravi špažičar, kako zovemo štedljivce iz našeg kraja, dozvolio sam Brosnanu da plati! Ali te noći više se nismo vozili bodom (smijeh).
Što radite danas?
– Pletem slike od čvorova! Mi velimo "uzlje", hoćeš pašnjak, ženski, muški, osmicu... I vodim Bratovštinu Svetog Nikole Kostrena. To je važno, brinemo se o obiteljima stradalih pomoraca već 160 godina – poentira kapetan.
Svijet oplovile i susjede
Susjeda Jelena Anđelić također je oplovila svijet, radeći na kruzerima. Danas vodi Turističku zajednicu Kostrene.
– Svi smo pomorci! I suprug je na moru, daleko od kuće. Takvo smo mjesto, svi plove – govori Jelena pa o turizmu u Kostreni govori:
– Riječko smo kupalište, predgrađe smo velikog grada, i mnogi dolaze uživati u naše malo mjesto. Šljunčane, betonske, kamene, plaža ima kakvih god tko želi. Svežanj, Nova voda, Perilo, Galeb, Vela riva, Smokvinovo... Bogato nam je i podmorje, dolazi mnogo ronioca, a u našoj Kostreni je lijepo i ispod mora. Treba doći i uvjeriti se!
Otvori KEKS Pay
Film se snimao 1988. Tada se u riječkoj luci radilo po noći, a mene su kao statista jedanput tražili po spomenutomu brodu jer sam se zavukao u prostoriju s televizorom i pratio susret naših košarkašica na Olimpijskim igrama u Seulu.