Gospođa u ranim sedamdesetima, na pljusku pokraj pokvarenog automobila, mahala je na ulazu u Križevce da se zaustavim. Kočim, spuštam prozor, ona proviri onako mokra od pljuska i ispali:
– Ajde van, imam kleme...
Meteorit im doletio s – Marsa
Podižemo haube, umirovljenica spretno kabelima spaja akumulatore, sve sama, ne da ni blizu, a zatim sjeda u Večernjakov auto.
– Toplo je tu kod tebe. Ajde, daj malo gasa, prije će se napuniti. Stalno s tim akumulatorom problemi. Sve već znam. Blizu mi je kuća, kratko se vozim pa se ne stigne napuniti. Znaš, mlađa kći još se nije udala – kazala je u dahu. Doznao sam u tih nekoliko prvih minuta boravka u gradu sve o prodaji vikendice na moru, investiciji u novi Boschov akumulator koja će pojesti ‘pola’ penzije, koji zub mora popraviti ovoga tjedna, kolika je mirovina, što je bilo sa suprugom, a što sa zetom, jedino se politike nismo stigli dotaknuti. Čekajući u autu da joj se akumulator napuni, već smo se znali “sto godina”, a onda je naglo rekla:
– Ajde, napunio se... Idem.
Tek sam uspio kazati:
– Doviđenja, gospođo...
Kiša i dalje pljušti, a u gradu već neko vrijeme čeka – Ratko Matić (62). Malo sam zakasnio, ali eto, treba pomoći vozačima u problemu. Sjedamo u podrum Križevačke pivovare, a on iz džepa vadi – meteorit! Ono čega se svi bojimo da će uništiti Zemlju (istina, asteroidi su malo veći), eto, vadi na stol, kraj piva.
– Vidi ga, našli smo ga tu u blizini! – pokazuje ponosno plavu repliku križevačkog meteorita, veličine jajeta, teškog 300 grama.
– Doletio je u Križevce iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, znamo mu i putanju. Istina, ovo je replika, pravi se čuva u Višnjanu. Uostalom, da je pao tu kod nas, javio mi je prijatelj Korado Korlević. Dva smo ga dana tražili, bilo nas je pedesetak, našli smo ga u travi. U posljednjih 300 godina samo je pet meteorita nađeno u zemlji. Ovo je jedan od njih! Pao je brzinom od 200 km/h, to ti je brzina Ivaniševićeva servisa... – slikovito govori Ratko koji predaje fiziku klincima iz okolice Križevaca.
Šećemo se gradom na kiši, provodi me, pokazuje mjesta koja su ponos njegova grada pa kaže:
– Križevac je zapravo ime grada. Legenda kaže da je križ pronađen u bunaru pa su mjestu dali ime – u jednini. Bila su dva, Gornji i Donji, ali kad ih je Marija Terezija ujedinila, eto, otad su – Križevci.
Čuj, jako je lijepo i na Kalniku. Eto, bio je i Jo Nesbø, norveški pisac, koji je strastveni penjač. Mislio je da ga nitko neće prepoznati, da je tu inkognito, a onda je netko u Križevcima rekao: “Vidi, Jo Nesbø!”. Nije mu prošlo, skužili smo ga... – smije se.
Pojedem 20 pralina zaredom
Ipak, najljepša turistička priča u Križevcima je u bivšoj vojarni. Čokolaterija Hedona. Prvo i jedino socijalno poduzeće u zemlji, u kojem čokoladu rade – invalidi. Dirigent je Dubravko Vitlov (56), živopisni ‘master čokolatijer’. Kod njega je najveća kuhača za čokoladu.
– Prošao sam cijeli svijet. Bio sam ribar, lovio tune na Pacifiku. Prošao Japan, Papuu, Novu Gvineju, a ono što smo ulovili iskrcavali smo na Samoanskom otočju, u luci Pago-Pago. Tune su bile od 200 kg, sabljarke od 400 kg, a kad bismo ulovili morskog psa, možda i od tone, brzo bismo ga vratili u ocean. Taj ti, ako je još živ, i na palubi može odgristi nogu. Bio sam i konobar u restoranima u Vancouveru, posluživao sam Sharon Stone, Billa Cosbyja. Ali, ovdje, u Križevcima, tu je gušt raditi... – govori čovjek čije se praline jedu od Markova trga, Pantovčaka, dvora švedske kraljevske obitelji do Londona i – Kine.
– U tvornicu čokolade došao sam s 80 kilograma, a sad imam 107! Ja sam vozač, ali i kušač, pokusni kunić. Kad su čuli da mogu pojesti kilogram Linolade, odmah su me primili. I sad, dok ja ne probam, ne može na tržište – šali se Matija Trninić (29).
– Matija, ako i dalje budeš jeo 20 pralina zaredom, uskoro nećeš moći proći kroz vrata pogona – zadirkuju Trninića u tvornici.
Društvo je veselo, rade, druže se. Uz Matiju i Dubravka u pogonu su Marijana, Đurđica, Martina, Ivana i Miljenko. Pričaju kako se zbog čokolade u povijesti i – ratovalo.
– Pa što misliš, zašto su Nizozemci i Belgijanci u Africi kolonizirali? Pa zbog kakaovca! – veli Vitlov.
Od čega se sve radi čokolada?
– Za restoran Bevandu radili smo čokoladu sa škampima. U Zadru sam radio od maraschina. Radio i sam i čokoladu s čvarcima, tartufima. A Austrijanci, u tvornici Zotter rade čak i od crva, svinjske krvi... Evo, sad ću za vikend na trgu raditi praline za turiste – govori master čokolatijer pa dodaje:
– Znaš što bismo htjeli napraviti? Križevačke čokoladne toplice! Da se kupamo u čokoladi. E, to bi bilo sjajno. Za početak, uskoro otvaramo Choco Bar. Navrati...
