Gruzija je fascinantna zemlja čudesno lijepih krajolika, drevne kulture, nebrojenih crkava, samostana usječenih u stijene, izvanrednih plesova i glazbe te odličnih jela i još boljeg vina i čaja. Snalaženje u zemlji koja ima jezik neusporediv s jezicima indoeuropske skupine i u kojoj se koristi nama nerazumljivo pismo ne teče uvijek glatko. Samo mladi Gruzijci znaju ponešto engleskoga, ali mnogi od starijih koji pamte život u sastavu SSSR-a znaju ruski, pa treba iskoristiti svoj “slavenski osjećaj”.
Za svako istraživanje Gruzije (ili Sakartvela, kako svoju zemlju zovu Gruzijci) polazište je Tbilisi, glavni i najveći grad. S obala rijeke Mtkvari grad se proširio i na obližnje brežuljke, pa turisti ne mogu izbjeći uspinjanje. Iako se gradski oci trude impresionirati modernim arhitektonskim čudima, poput novog stakleno-metalnog mosta, privlačnije je lutanje uskim i zavojitim, kaldrmom popločanim ulicama staroga dijela grada koja otkriva i specifičnu gruzijsku arhitekturu – kuće s isturenim balkonima s drvenom ogradom koja je izrezbarena poput čipke. Mnoge su od tih kuća zapuštene, pa ipak stari Tbilisi izgleda romantično prenoseći nas u davna, izgubljena vremena. Nad gradom kao čuvar bdije tvrđava perzijskog naziva Narikala iz 4. st., izgrađena visoko na stijeni. Moram priznati da Tbilisi noću izgleda raskošno s osvijetljenom Narikalom na jednom i TV tornjem na drugom brdu.
Tbilisi je bučan i dinamičan grad u kojemu se miješaju utjecaji s Istoka i Zapada, obilježen nasljeđem grada na Putu svile, a i danas je multietnički, multikulturalan i multireligijski. Jednom nogom živi u Aziji, drugom u Europi, jednim dijelom u prošlosti, drugim u sadašnjosti. Osobito je živo u glavnoj ulici, Aveniji Rustaveli, u kojoj je najviše kafića, restorana i trgovina, ali i reprezentativnih zgrada, poput zgrade parlamenta, opere i baleta, banaka, hotela... Na njezinu je kraju središnji gradski trg, Trg slobode kojim dominira pozlaćeni kip sv. Jurja, zaštitnika Gruzije. Jedna od atrakcija grada su i sumporna kupališta, koja se već izdaleka prepoznaju po kupolama od cigle što natkriljuju podzemne bazene iz 17. st.
Koliko je god Tbilisi dojmljiv sa svojom pomalo kaotičnom živahnošću, prava se Gruzija otkriva tek izvan njega. Ono što najviše zadivljuje čarobni su gruzijski pejzaži, vrtoglavo visoke planine prekrivene snijegom, vrletne stijene, divlji kanjoni, brze i kristalno čiste gorske rječice, zeleni pašnjaci... Gruzija je bogodano odredište za sve koji žele uživati u adrenalinskim sportovima, od planinarenja i raftinga do skijanja po djevičanskom snijegu. Najuzbudljivija avantura je trekking regijom Svaneti, područjem dramatične ljepote s pogledom na snježne vrhunce Velikog Kavkaza koji ulijevaju poštovanje. Dolazak automobilom uskim brdskim cestama koje vijugaju nad ponorom nije za one slabijih živaca. No, te ceste vode do skrivenih mjesta Gornjeg Svanetija, u kojima još opstoje srednjovjekovni tornjevi, koji su služili kao promatračnice, ali i skloništa za vrijeme napada neprijatelja.
Ponosan planinski narod Svanetija ima svoj jezik, kulturu i tradiciju, a uspijeva živjeti i na 2400 m n.v. u selima Ushguli, najvišim naseljenim mjestima u Europi. No, Gruzija nije samo planinska zemlja – ima ona i svoju rivijeru. Obala Crnog mora suptropska je regija s palmama, citrusima i drugim tropskim biljem. Ondje se razvio Batumi, glavna gruzijska luka, ali i grad plaža, zabavnih centara, parkova i hotela, grad od kojega stalnim ulaganjem Gruzijci nastoje stvoriti vrhunsko ljetovalište.
Gruzijci su vrlo religiozan narod i ponosni su na to što su druga zemlja, nakon susjedne Armenije, koja je kršćanstvo primila kao službenu religiju (danas je to autokefalna gruzijska pravoslavna crkva). Upravo je nevjerojatno koliko je u toj zemlji višestoljetnih crkava i samostana, čak i tamo gdje ih ne biste očekivali. Prizor crkve Tsminda Sameba (Crkva Sv. Trojstva) iz 14. st. blizu mjesta Gergeti na 2170 m n.v. iznad koje se uzdiže snijegom zavijena veličanstvena planina Kazbek (5047 m n.v.) toliko je impresivan da je to vjerojatno najčešće fotografiran motiv u Gruziji.
I Tbilisi ima mnogo crkava, na primjer Metekhi iz 13. st., katedralu Sioni iz 7. st. u kojoj se čuva križ sv. Nino, mlade žene koja je pridobila Gruziju za kršćanstvo početkom 4. st. i druge. Prva povijesna prijestolnica, a danas duhovna prijestolnica zemlje, grad Mtskheta, jedno je od najstarijih stalno naseljenih mjesta na svijetu u kojemu ljudi žive od 2. tisućljeća pr.n.e. U njemu su za Gruzijce dvije veoma važne crkve – Svetitskhoveli i Jvari. Samostan Jvari (Samostan sv. raspeća) podignut je u 6. st. na vrhu brda točno na mjestu gdje je dva stoljeća prije svetica Nino podignula križ i tako označila dolazak kršćanstva u Gruziju. U kraljevskoj katedrali Svetitskhoveli okrunjeni su i pokapani gruzijski monarsi, a smatra se najsvetijim mjestom jer se ondje čuva dio halje Isusa Krista.
Gruzijske križne crkve s kupolom, mnoge od njih s vrijednim freskama, zaista su impresivne. No, još mi se začudnijima čine samostani i nastambe uklesane u živu stijenu. Takvih je u Gruziji više, a među njima je i samostan David Gareja, koji je u polupustinjskom terenu s pogledom na Azerbajdžan u 6. st. osnovao otac David, zagovornik kršćanstva. Kompleks čini 19 samostana u pećinama. Uplistsikhe je drevni grad isklesan u kamenu, poput puno poznatije jordanske Petre.
Ondje ćete vidjeti kazalište, palače, paganske hramove i kršćanske crkve, žitnice i spremišta za vino, pa čak i ljekarnu, sve isklesano u stijenama. Pećinski kompleks Vardzia od oko 3000 pećina u kojima je moglo živjeti i 50.000 ljudi preživio je i potrese i invazije osvajača. Podignut je u 12. st. u vrijeme vladavine velike gruzijske kraljice Tamar. Prije 800 godina ljudi su ručno u stijenama izdubili sve te špilje i povezali ih tunelima te oslikali freskama od kojih su neke još živih boja. Posjet Gruziji ne može se završiti bez kušanja odličnih vina koja se u toj zemlji na poseban način proizvode već 8000 godina, jednako dobrog gruzijskog zelenog čaja i lokalnih jela poput čuvenog khachapurija (tijesto poput pizze sa sirom), lobia (juha od graha), šašlika (mesni ražnjići) i drugih delicija.
