Sve je počelo povlasticom Bele IV. kojom je imenovao nekolicinu turopoljskih plemića i time ih oslobodio svih dužnosti prema gradu Zagrebu. Gotovo osamsto godina kasnije, sloboda je i dalje na cijeni u Turopolju, a u njoj uživaju ni više ni manje nego -turopoljske svinje!
Ove svinje neobičnog, simpatičnog izgleda srest ćete kako slobodno trčkaraju šumom u potrazi za skrivenim zalogajčićima poput korijenja, žirova, a uz malo sreće i pokojeg tartufa. Turopoljska svinja vrlo je stara pasmina koja potječe od divlje europske svinje, a prvi put se u spisima spominje još u 14. stoljeću. Prepoznatljivom je čini karakteristična gusta, kovrčava i čekinjasta dlaka krem boje s pokojom tamnom mrljom te velike, poluklempave uši. Stoljećima je vladala hrastovim šumama ovog područja i prehranjivala generacije, no krajem 20. stoljeća gotovo je nestala i još uvijek spada u kategoriju kritično ugroženih vrsta. Danas njezin broj zahvaljujući programima revitalizacije polako ali sigurno raste i teško je povjerovati da je u jednom trenutku broj turopoljskih svinja pao na svega pet primjeraka.
Jedan od razloga njihovom za dlaku izbjegnutom izumiranju je činjenica da turopoljska svinja ne podnosi industrijski uzgoj u zatvorenom već treba šumsku ishranu i mnogo kretanja, a da dosegne zrelost trebaju joj pune dvije godine. Međutim, upravo te činjenice koje joj industrijski uzgajivači smatraju manom ovu pasminu svinja čine vrlo cijenjenom – pogotovo iz gastronomskog kuta. Meso turopoljske svinje karakteristične je ružičaste boje i prošarano je intermuskularnim mastima što mu daje posebnu sočnost. Ne treba spominjati da je posjet Turopolju i malim OPG-ovima prilika da okusite slavni turopoljski špek koji se topi u ustima, pršut ili kobasice od mesa turopoljske svinje, a naiđete li na lokalni restoran koji u ponudi ima ovu rijetku i cijenjenu namirnicu, možete biti sigurni da je pred vama gastronomsko iskustvo vrijedno pamćenja.
