Iz srca Toscane, regije koja je postala sinonim kreativne kuhinje, u Zagreb je, kako bi mazila nepca zagrebačkih gurmana na festivalu Wine&Gastro, stigla Silvia Baracchi, vlasnica i chefica prestižnog restorana Il Falconiere.
Već na prvi pogled chefica Silvia oličenje je tradicionalne Talijanke, žene koja voli hranu, uživa u njoj i živi s njom. Jedna je među rijetki ženama čije je rad nagrađen Michelinovom zvjezdicom, a na koju je ona iznimno ponosna.
Kuhanje mi je u genima
– Strast za kuhanjem i hranom u krvi je moje obitelji koja je nekad imala mali restoran. Odrasla sam okružena mirisima kuhinje i najfinijih toskanskih namirnica – kazala je za Večernji list chefica Silvia. Odavno je za sobom, na putu k vrhunskoj gastronomiji, ostavila šarm obiteljskog restorana, a suprugovu je toskansku vilu u San Martinu pretvorila u sjajan restoran.
– Nije bilo lako, na početku nisam pojmila koliko je naporan i težak svijet “haute cuisinea”. Vila Il Falconiere danas je dio prestižnog lanca Relais & Chateaux, restoran je okićen Michelinovom zvjezdicom... To je svijet posvećen gostoljubivosti, dobrobiti i užicima – kaže Talijanka. Svojim će gostima ponuditi meso i ribu, no tjestenina zauzima velik dio njezina menija. I to ne industrijska, nego ona ručno rađena. – Volim svježe povrće pa to često ispadnu vegetarijanski meniji, no kako odoljeti uz domaća jaja, sireve... – smije se Silvija.
I svijet gastronomije ima modne trendove, no toskanska chefica hvali se tradicionalnim receptima koje mijenja i dorađuje u svom stilu. – Goste ne želim razočarati jer kod mene očekuju toskanske okuse. Kuhanje je evolucija, pogled u budućnost pa ne prestajem isprobavati nove načine. Volim kuhati ono što mi se sviđa, a ne ono što je u trendu.
Ruke u tijestu od zore
U Silvijinoj se kuhinju radi od zore, mijesi se kruh, priprema tjestenina, čisti povrće ...
– Proizvodimo ekstradjevičansko maslinovo ulje i vlastita vina, a kako smo na selu, vrt mi je pod nosom – prava riznica aromatičnog i začinskog bilja – ružmarin, kadulja, timijan, origano, metvica, a od proljeća do jeseni ondje uzgajamo rajčice, tikvice, patlidžane, bosiljak, salate... Obožavam tjesteninu, posebno “pici”, tradicionalnu toskansku paštu, a osim nje u Valdichiani smo poznati po goveđem mesu pasmine chianina. Koristim je za sve, od tartara do umaka i ragua.
