U Povljani, tu na Pagu, turistice s luftićima spuštaju se prema moru, a uz zvuk cvrčaka u ljetnoj idili kreće priča o danu koji ćemo svi pamtiti cijeli život.
– Bio sam tamo, gledao vlastitim očima – govori Nikola Rumora (78) pa nastavlja:
Sreo Trumpa i Nixona
– Osjetio se miris plina, a onda se čuo zvuk. Odjedanput je odjeknulo. Provirio sam glavu kroz otvor ventilacije koju sam popravljao u zgradi pošte ispod Twinsa. Mislio sam da su se sudarili auti, pogledam u zrak prema World Trade Centeru, prema sjevernom neboderu, a ono prašina. Neki su Francuzi s kojima sam radio, dva brata, trčali i vikali vatrogascima da curi plin, nastala je gužva. Nakon 17 minuta, to sam vidio na svoje oči, avion je doletio preko Downtowna i udario u južni toranj, tamo negdje oko 80. kata. Da drugi avion nije udario, ne bi se ni prvi neboder srušio – priča Rumora o terorističkom napadu 11. rujna 2001. godine i katastrofi kojoj je svjedočio u neposrednoj blizini pa nastavlja:
– Radio sam upravo u tom drugom neboderu godinu dana prije, kada se renoviralo između 90. i 100. kata, naš je posao bio završiti izolaciju na instalacijama vode i plina. A u neboderu sam bio pet dana prije napada i prije nego što se urušio – govori Rumora, koji je dva desetljeća, kao i mnogi stanovnici ovoga kraja, od Nina, Vrsi, Privlake, Zatona, Paga..., proveo radeći u – New Yorku.
– Nema u New Yorku ovakvog pogleda kao u Povljani! Tamo samo vidiš – nebo. Neboderi su svuda oko tebe. Jedini je pogled ako okreneš glavu prema nebu. Godinama sam bio pomorac, preplovio puno puta Atlantik, bio kuhar, pa onda kormilar, a zatim se iskrcao jednog dana u Baltimoreu i otišao u New York. I ostao dugo...
Što još nema u New Yorku, a ima u Povljani?
– Nema boćanja! Mi smo mjesto od svega 400 stanovnika, a igrali smo u prvoj ligi! Pa tko to ima? Moj BK Povljana igrao je u prvoj hrvatskoj ligi, eto i izrezaka iz novina. Igrali su Bibi, Ćiro, Krce, Lepušina, dvojica iz Zadra, Viduka i Vrsaljko, a ja sam igrao trojku, bio prvi valjač! Toga u New Yorku nema. Nešto smo igrali u parku Steinway, ali to je bilo simbolično. Znaš što još nema? Nema da se ujutro sjedi u kafiću, pije – pelinkovac ili vinjak – prije posla. Tamo na kolicima na ulici uzmeš kavu, hodaš, piješ na putu prema poslu. Nema ni ovakve divote kao u Povljani!
Jeste li sreli Donalda Trumpa u New Yorku?
– Jesam! Radili smo neko održavanje na Petoj aveniji, u Trumpovu neboderu, pa smo se sreli. Onako, u prolazu. Ja na jednu stranu, on na drugu. A kao mladić u Long Islandu sam dočekao Richarda Nixona kada se borio za drugi mandat, i to s hrvatskom zastavom, taman se bio vratio iz posjeta Zagrebu pa je pokazao prema nama, prepoznao je Hrvate. Tada sam bio mlad, bilo mi je 26 godina... – poentira Rumora, inače brat slavnoga glumca Ante Rumore.
Kupanje na Perilu
Tko su bili prvi turisti u Povljani?
– Dolazili su brodom Punat, kod moje majke Marije i ćaće Mate. Imao sam kasnije i ribarski brod, pa bih tu na rivi za turiste iskrcao škampe, male hobotnice, osliće, moletice, trlje, pa smo im pekli besplatno...
Danas turisti uživaju u mirnom odmoru, navečer se u mjestu organiziraju koncerti, predstave, a oni uživaju na kupanju na plažama Dubrovnik, Mali Dubrovnik i pjeskovitoj plaži Perilo. Prvi čovjek turizma Neven Tičić dodaje:
– Adut su nam plaže, plitko more i mir. Najljepša i najstarija je Perilo, na kojoj su bila i dva bunara sa slatkom vodom. Plaže Dubrovnik nisu dobile ime po biseru Jadrana, već po – dubu, stablu. Ponos mjesta je novoizgrađeni Camp Aminess Avalona, kamp s pet zvjezdica na poluotoku Rastavac, nazvanom po – hrastu, ali se "H" u govoru izgubilo. A u blizini, oko slatkovodnih jezera Velikog i Malog Blata, je i rezervat ptica s više od 160 vrsta ptica, neke od njih vrlo su rijetke. Nema marine, nema skupih restorana, ostali smo prirodni. Ima što gost vidjeti i čuti kod nas!
Otvori KEKS Pay
