Naručite li kavu s mlijekom nakon 10 sati ujutro, znat će da ste stranci. Nitko u Italiji ne pije bijelu kavu nakon doručka. Točka. No, ima nešto gore – naručiti “coffee to go”. Priznajte, nikada niste vidjeli Talijana da hoda s kavom uokolo. Druga pogreška je odjenuti se kao da nikog ne poznajte. U Italiji svi sve gledaju, a havajski print, maskirne majice, golferska odjeća, japanke i bejzbol kape Talijani bi najradije spalili. Treća pogreška je zvučni poljubac. Talijani se pozdravljaju poljupcima, ali “zračnim”. Dakle, ne cmačite, već se dodirnite obrazima. Četvrta fatalna greška je naručivanje četiri slijeda kod svih obroka. Talijani ne jedu antipasto (predjelo), već “primo” (tjesteninu), “secondo” (meso ili ribu) i “dolce” (desert), koji često zamijene kavom. I, peto, ne oklijevajte u prelasku ulice, ma koliko promet bio kaotičan. Neka trube!
Svaki putnik od formata bio je barem nekoliko puta u Veneciji. I ne može reći da ju je upoznao. Nju nitko do kraja neće upoznati jer je Venecija grad koji priča svakim kamenom, svakom kaletom, kontradom, portunom... No, kada ste već ondje, ponašajte se kao Venecijanci. Zaboravite da u abecedi postoji z, gutajte slova u riječima, skraćujte, ne žurite i budite uvijek dotjerani i nešto kraćih nogavica. Nikad se ne zna kada će more probiti kroz kamene ulice i stvaoriti lokvice. Kupite neku od knjižica koju su pisali lokalni autori o svom gradu i prema opisima pronađite mjesta, u gradu, na otocima koje Veneti zovu Bu, MU i To... Jedan od takvih tematskih itinerera je ispričan kroz legendarni lik Corto Maltese, mornara i pustolova koji opisuje svoje viđenje Venecije kroz pet – porti. Ili ako vas zanimaju intrige, onda nabavite vodič koji će vas odvesti putevima Giacoma Casanove. Nazdravite 'ombrom' (čašicom na nogu u kojoj je samo 1 decilitar svijetlog vina) i koju valja držati u hladu zvonika da se kojim slučajem ne zagrije na suncu. No, ako vam se dogodi da vas domaćini pozovu i počaste rosolinom, onda ste u kategoriji gostiju koje žele vidjeti ponovo. Venecijancima je, naime, prepun nos turista, čak 20 milijuna svake godine, koji galopiraju kroz grad svakoga dana cijele godine, do te mjere da je normalan život postao nemoguć. Rosolino, slatka je već i riječ koja podsjeća na ružu, miris, latice... Trag vodi upravo do vrtova ruža čije se blago latica čuva baš kao u škrinjicama za blago. U bocama, dakako od murano stakla, čuva se liker dragocjen poput eliksira ljubavi. Ne znate biste li ga popili ili se namirisali njime. Liker je to za posebne goste, drage prijatelje, ljubavnike... Venecijanci imaju višestoljetnu tradiciju pripreme i uživanja u likerima i rosolinu, kod nas u sličnoj priči poznatom kao – rožolin, a u svojim djelima spominjao ga je i Goldoni. Priprema se tako da u mužaru valja usitniti 50 grama klinčića, 10 grama cimeta, 5 g korijandera i sve preliti litrom alkohola preko ružinih latica kojima ste do pola napunili bocu. Čuvati u zatvorenoj staklenoj boci tjedan dana. Tada se pripremi šećerni sirup (dva kilograma šećera po litri vode), ohladi i pomiješa s esencijom. Nakon tjedan dana procijedite i ostavite da “odmara” barem mjesec dana.
Budi svoj. Narucujem ono sto u datom trenutku pozelim, jer to placam vlastitim novcem. Oblacim se onako kako zelim, jer i to placam iz vlastitog dzepa. Onaj tko placa, taj odredjuje. Stara zakonitost trzisnog gospodarstva. Oni koji misle kako imaju pravo govoriti drugima sto trebaju narucivati i kako se odijevati, ocito nemaju pametnija posla i dajem si slobodu preporuciti im casicu ili dvije rosolina. Svakako je ugodnije od pisanja ovakvih clanaka.