Sa svojih oko 370 stanovnika Nerezine imaju čak pet živućih doktora znanosti, a Julijo Stanišić jedan je od njih. Rodnome mjestu na otoku Lošinju on je posvetio četrdesetak knjiga pa ako kažemo da uistinu ovdje poznaje svaki pedalj, nećemo pretjerati, baš kao što nećemo pretjerati ni kada kažemo da o Nerezinama sve zna Flavia Zorović, predsjednica dobrotvornog i zavičajnog društva “Sveti Frane Nerezine – New York 1898”.
S obzirom na to da su nam oboje pomogli da upoznamo ovo mjesto podno Osoršćice i nedaleko od mosta koja spaja Lošinj s Cresom, dotaknuli smo se i povijesti u kojoj su stanovnici bili orijentirani na ribarstvo i stočarstvo te poslije i brodogradnju, iseljavanju, i današnjeg vremena, kad je primaran turizam, što potvrđuju i brojke od oko 400 tisuća noćenja godišnje. Prvi turist u naše je mjesto došao prije 165 godina. Bio je to Adolf Grube, profesor iz Njemačke. On je došao istraživati podmorje, a dok je tu ronio, spavao je i hranio se u gostionici Helene Draško. Zatim je 1887. otok posjetio austrougarski prestolonasljednik Rudolf, kojeg su vodili na Osoršćicu, zbog čega je napravljen puteljak da se može popeti.
Treća važna godina je 1957., kad je u Nerezinama osnovano turističko društvo i kad su se organizirali kućna radinost i počeli otvarati prvi kampovi – pripovijeda Stanišić.
Prva je organizirana grupa gostiju u Nerezine stigla iz Zagreba, no od domaćih gostiju sada su znatno brojniji Talijani i Nijemci, a Slovenci ovdje imaju i svoje turističko naselje, Bučanje, koje je neki dan proslavilo 50. obljetnicu osnutka. Nerezine imaju podosta vjernih gostiju koji ovamo dolaze već tri-četiri desetljeća. Iako rijetko, apartmani za četvero mogu se u sezoni naći za 90 eura. – Oni koji su ovamo dolazili s roditeljima kao mali kad zasnuju svoje obitelji i imaju djecu vraćaju se jer im je mjesto poznato, a kamo god žele, stići će pješice za deset minuta – kaže Flavia Zorović.
Društvo kojim predsjeda, a koje su u Americi osnovali nerezinski iseljenici čija je otočna podružnica ugašena nakon Drugog svjetskog rata, ove će godine obilježiti dvadeset godina aktivnoga rada. Zato za početak kolovoza pripremaju retrospektivnu izložbu koja će biti otvorena do rujna i regate tradicijskih drvenih barki.
– Organiziramo i susret s nerezinskim iseljenicima na koji najviše dolaze naši iz Italije. A kada dođu Amerikanci, uvijek se idemo “pičerat”, kako kažu za slikanje – govori Flavia.
Svoje sugovornike ostavljamo u bistrou Barbakuan pa šećući malo uz more, malo uskim uličicama s rascvjetanim oleanderima, stižemo na Trg studenac, središnje mjesto događanja, poput “Nerezinskog muaja”, tradicionalnog običaja slavljenja dolaska proljeća. Ovdje je i dio ugostiteljske ponude mjesta kao i drugi sadržaji. U blizini je i crkva sv. Marije Magdalene s izložbom jedanaest maketa tradicijskog života u Nerezinama. Svome mjestu poklonili su ga blizanci Soccoli, Constantino i Gaudenzio, čije je prezime do odlaska u Italiju bilo Sokolić. Iz crkve se vraćamo do lučice i shvaćamo kako nam je za cijeli krug trebalo uistinu desetak minuta.
Otvori KEKS Pay
