Vitezovi pod punom spremom, mužikaši dobro podloženi medovinom, neumorni plesači i lakrdijaši, vrijedni zanatlije, gutači vatre garavih obraza, žongleri, guščarica i njezino jato, tkalje nad pletivom i okvirima na kojima nastaju jedinstveni uzorci, pa čak i gubavci koji uz zvuk zvona obilaze tabor... Vremeplov smo zavrtjeli na prijelaz u 14. stoljeće i srednjovjekovnu Koprivnicu te smo zavirili u život u Podravini otprije sedam stoljeća.
Na koprivničkim bedemima odjekuje zveket mačeva, iz kovačeva se šatora dimi dok udara o nakovanj oblikujući mačeve, a vrelina se širi po prašnjavoj udolini... Sve je ovo dio atmosfere Renesansnog festivala koji posjetitelje vraća unatrag čak 656 godina, do daleke 1356. godine, kada je kralj Ludovik, prvi Anžuvinac, svojim potpisom na buli proglasio Koprivnicu slobodnim kraljevskim gradom.
Povijesni spisi, koje su organizatori festivala proučili, a koji se čuvaju u Povijesnom muzeju, spominju kako je ondje sa svojom svitom uživao u probranim delicijama, omastivši brk među Podravcima koji su ‘navek bili škrbni’ i znali se dobro pogostiti.
Upravo se na oživljenoj tradiciji gastronomije 14. stoljeća zasniva Renesansni festival koji već desetu godinu okuplja sve koji su spremni opustiti se, uživati u zabavi, plesu, glazbi i nadasve sjajnoj hrani.
Na meniju su za vrijeme festivala sve same poslastice, od kopuna i fazana u medu, jabuka špikanih klinčićima, veprova hrpta u masti, bademova mlijeka, medovine i toplog piva od koprive...
Ništa se u Koprivnici ne događa slučajno, a jedino što vam je potrebno za putovanje u prošlost jest - dobra volja.
Za festivalske delicije odgovoran je glavom i bradom, ali i međunarodno priznatom titulom kraljevskog kuhara, Zlatko Sedlanić. Gospon Zlatko ponosni je vlasnik krune koju je stekao u Mađarskoj na međunarodnom natjecanju, a titulu nosi od 1999. godine. On posebno voli delicije od koprive, naoko neugledne biljke, kojoj Koprivnica duguje ime, a za čitatelje slanog & slatkog pripremio je četiri odabrana recepta.
Napominje da pečenog kopuna, koji je danas prava rijetkost, može zamijeniti i obična kokoš, najbolja bi dakako bila ona koja je ‘slobodno bežala po dvorišću’.
Renesansni festival u Koprivnici ima i svoje originalne recepture jer u tom se kraju stoljećima dobro jelo, a kako je pivo hit posljednjih godina, spojili su novovjekovne trendove i gastro baštinu - pivarstvo, te pripremaju pivo od koprive.
Posjetitelji imaju prilike ne samo vidjeti nego i kušati proizvodnju piva na srednjovjekovni način.Koriste se čak i alati i rekviziti karakteristični za spomenuto razdoblje te se po drevnoj koprivničkoj recepturi proizvodi, toči, ali i uživa u magičnom eliksiru od hmelja i koprive.
Eliksir od hmelja i koprive
Koprivnički Renesansni festival uveo je neobičnu praksu te je javno objavljenom i pročitanom odlukom zabranjeno korištenje plastičnog pribora za jelo i piće.
Nema boca, plastičnih tanjura ni pribora, a sve zato da biste, stupite li među zidine srednjovjekovnog tabora, nakratko zaboravili 21. stoljeće i osjetili duh srednjeg vijeka u pet dana manifestacije te kako bi sve bilo što autentičnije.
- Nije to bio nimalo lak zadatak - kaže nam direktor koprivničke Turističke zajednice Renato Labazan. Kako napojiti žedna grla gotovo 50 tisuća posjetitelja, a nema plastičnih čaša? Staklo je u ono doba bilo luksuz koji nije došao do Podravine.
Nije nam bilo druge nego izraditi nekoliko tisuća keramičkih reljefnih krigli koje su posjetitelji mogli unajmiti i koristiti ili kupiti kao suvenir za simboličnu cijenu.
Problem žeđi riješili su, no kad zakoračite u koprivnički tabor, nemojte očekivati da ćete ondje naći vilicu, već se možete smatrati sretnim ako zgrabite pokoju drvenu žlicu kako biste se osladili delicijama koje nadaleko mirišu. Puno se toga u Koprivnici, nema dvojbe, može i kupiti, a još više doživjeti. Delicije od koprive lajtmotiv su festivala koji je ove godine obilježio desetu godišnjicu, dakle, prvi jubilej.
Sve što se skuhati može, skuhali su, dakako od namirnica koje su onomad bile dostupne, dakle iz vremena prije nego što je Kristofor Kolumbo kročio na tlo novog svijeta i odande na Stari kontinent donio kukuruz, krumpir, rajčicu ....
Tada je, a sve više i danas, posebno nakon oživljenih jelovnika i receptura koje su sve popularnije, na cijeni bila heljdina kaša i ječam koji su zamjenjivali druge žitarice. Jele su se najčešće u kašama ili varivima koja bi se začinila s malo tada dragocjene soli. U bogatijim kućama u takvim loncima plivala bi pokoja domaća kobasica, a u sirotnjskim žlica svinjske masti.
Začini su bili prava rijetkost, a trgovački putovi kojima bi stizalo aromatično bilje s Mediterana baš nisu previše zalazili u Podravinu pa se upotrebljavalo ono samoniklo kojeg bi se domišljate domaćice same dosjetile.
Začini? Pravi luksuz ...
Među njima je i kopriva koja se koristila u kašama, varivima i popečcima pomiješana sa žitaricom i zgusnuta jajetom. Najviše su šmeka ipak davali špek i luk, češnjak i mast te šumske gljive koje bi obogatile svako jelo. Slatka su se jela i kaše začinjala medom i vrhnjem kada bi ga preostalo od pravljenja sira. Nazdravlja se vinskom kapljicom s obližnjih vinograda te starim hrvatskim pićem medovinom, koje su prema starim recepturama pripremili i posluživati domaći medičari.
Nešto se bolje jelo po bogatim kućama gdje bi se meso, a i pokoji trag začina, našao u jelima poput kopuna punjenog kestenjem i heljdinom kašom.
Četiri godine treniranja gusaka
Špikanje klinčićem bio je doživljaj ravan gozbi. Jelo se znalo zamastiti i gusjom mašću, no ove guske su u vremeplovu ostale pošteđene jer su na koprivničkom festivalu imale ulogu zvijezda. Naime, iz Francuske je stigao guščar Pepiloue i njegova pratilja s jatom od pedesetak gusaka i dva vjerna psa koji su njihovi čuvari. Pepiloue živi u mjestu Comte, nedaleko od granice sa Švicarskom, i bavi se uzgojem gusaka, no ne u prehrambene svrhe, već s njima gotovo cijele godine putuje po sajmovima povijesne tematike kakvih ima diljem Europe.
- Potrebno su pune četiri godine kako bi guska posve svladala komande i mogla nastupati uz naše Border collie - Flipperom i ženkicom Mystic. Flipperu je pet godina, tako da je gotovo cijeli život s guskama. Dovoljna je jedna riječ, on se pomiče tako da guske doslovno slaže u kolonu - objasnio nam je guščar. Konjički viteški turnir bio je prilika kakva se rijetko viđa na povijesnim spektaklima diljem Europe na kojima oklopljeni vitezovi na konjima s dugim kopljima prikazuju razne vještine i tehnike rukovanja njima te borbu prsa o prsa sa spektakularnim padovima. Za sve ovo modernim vitezovima treba energije i pun želudac, a tna sajmu u Koprivnici ima obilje hrane.
>>Aisha Al Tamimi: Želim u tanjuru povezati Hrvatsku i Katar
Samo kaj to ima veze sa renesansom kak i drug Blablazan.