Želja za dugim i zdravim životom stara je koliko i čovječanstvo, a osobitu fascinaciju oduvijek izazivaju ljudi koji dožive stoti rođendan. Takvih je i dalje vrlo malo, zbog čega znanstvenici godinama pokušavaju otkriti što ih razlikuje od većine populacije. Neki tajnu dugovječnosti vide u prehrani, drugi u navikama, a treći u genetici, no čini se da odgovor nije isti za sve. Ipak, novo istraživanje ponudilo je zanimljiv trag i pokazalo da bi tajna stogodišnjaka mogla biti zapisana i u načinu na koji njihovo tijelo stari, piše Unilad.
Do tih su zaključaka došli istraživači predvođeni Karl-Heinzom Krauseom, profesorom emeritusom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ženevi, koji su analizirali uzorke krvi stogodišnjaka, osoba u osamdesetima te ispitanika u dobi od 30 do 60 godina. Proučavali su čak 724 proteina u krvnom serumu kako bi otkrili postoje li biološke razlike koje mogu objasniti iznimnu dugovječnost. Pokazalo se da osobe starije od 100 godina, barem prema ovom istraživanju, ne stare na isti način kao većina drugih ljudi.
Znanstvenici su, naime, otkrili da stogodišnjaci imaju 37 proteina sličnih onima koji se inače nalaze kod mlađih dobnih skupina. Upravo bi ti proteini mogli biti jedan od važnih ključeva dugog života. Posebno je zanimljivo što je pet tih proteina povezano s oksidativnim stresom, odnosno neravnotežom između slobodnih radikala i antioksidansa u organizmu koja može uzrokovati oštećenje stanica. Oksidativni stres već se dugo povezuje s nizom ozbiljnih bolesti, uključujući srčane bolesti, Alzheimerovu bolest i rak. Mogu ga potaknuti različiti čimbenici, među njima i toksini iz cigaretnog dima te razni štetni utjecaji iz okoline. Drugim riječima, kada tijelo nema dovoljno zaštite od slobodnih radikala, posljedice mogu biti ozbiljne.
Zato posebno iznenađuje jedan od nalaza studije. Kod osoba starijih od 100 godina utvrđene su niže razine antioksidativnih proteina nego u uobičajenoj starijoj populaciji, ali se to kod njih nije pokazalo štetnim. Krause objašnjava da to na prvi pogled zvuči nelogično, no zapravo može značiti da stogodišnjaci imaju toliko nizak oksidativni stres da im je za njegovu kontrolu potrebno manje antioksidativnih proteina.
Istraživanje je otkrilo i druge zanimljive razlike. Proteini koji pomažu u održavanju čvrstoće tkiva kod stogodišnjaka su bili na razinama sličnima onima kod mlađih ispitanika. Usto su imali i manje proteina povezanih s metabolizmom masti, koji se obično povećavaju s dobi, kao i protein DPP-4 koji razgrađuje GLP-1.
Sve to upućuje na zaključak da dug život vjerojatno nije rezultat samo jednog čudesnog sastojka, nego kombinacije više čimbenika. Život bez izloženosti toksinima, dovoljno antioksidansa u prehrani i povoljna genetika mogli bi igrati važnu ulogu u tome kako starimo. Drugim riječima, dobre navike možda ne jamče da ćemo doživjeti stotu, ali bi nam mogle barem povećati izglede da starimo sporije i zdravije.
Prokletstvo koje ne popušta: Baba Vanga otkrila koja tri horoskopska znaka čeka život pun patnje i teških iskušenja!
Otvori KEKS Pay
Ništa nije lako, a najteže je biti normalan. Oni koji se bave tijelom svršit će bez duha. Samo Krist spašava.