Držanje graciozno poput labuda, struk uzak kao u osice, podignuta brada, pogled ispod trepavica... Ovako su otprilike, uz raskošne uvojke i biserni nakit, obavijene metrima šifona, svile i brokata izgledale plemkinje i dame iz uglednih i bogatih obitelji u Istri četrdesetih godina 18. stoljeća.
Poput lutaka iz vitrina
Poželite li ovakve dame susresti, čuti ih kako pjevaju, plešu ili glume, uputite se u Istru, u Poreč, gdje se idući vikend održava peta Giostra, povijesni festival. Uskočite u vremeplov koji će vas na tri dana odvesti u barok među dame, vitezove konjanike vještina kojih ostavlja bez daha te kuhare u čijim će delicijama uživati nepce. No, mnoge će zanimati što se krije ispod raskošnih skuta dama lijepih poput lutaka za kakvima smo oduvijek čeznuli.
Porečanke okupljene u Društvo prijatelja Giostre na modnoj će reviji pokazati kako se odijevalo u doba dok je Poreč bio jedan od važnijih gradova pod venecijanskom upravom. Podatke o odijevanju, baš kao i o samom viteškom turniru, pronašla je i istražila u starim spisima ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine Elena Uljančić Vekić. – Poreč je u 18. st. bio dio venecijanskog kulturnog kruga, a znamo da su plemićima odjeću šivali krojači koji su u naš grad pristizali izravno iz Venecije – tumači ravnateljica. Jedan od krojača bio je Antonio Fabretti koji je, kaže ona, zanat izučio u venecijanskim krojačnicama.
Bondi' paron!
U 18. stoljeću postojala su posebna pravila ponašanja kojih su se morali pridržavati svi koji su držali do svog ugleda.
Žena je hodala muškarcu s desne strane, naslanjajući svoju ruku na njegovu desnu ruku. Ako bi žene šetale u paru, držale bi se ruku pod ruku. Običaj je bio da muškarac pri susretu pozdravi poznanika podizanjem šešira (tricorna), a žene laganim klimanjem glave. Pozdravljali su se riječima Bondi' paron! ili Bondi' parona!, a prilikom pozdrava uobičajeno je bilo i nakloniti se. – Prema povijesnim izvorima, krojačka je plaća bila skromna. Često bi se isplaćivala sa zakašnjenjem, u obrocima ili, primjerice, u karatelama vina. Porečke su dame odijevale i ženski kostim koji se nazivao andrien’ koji karakterizira dug raskošni plašt.
Za takvu haljinu bilo je potrebno više od 15 m tkanine vrijedne i do 72 cekina. U to je vrijeme jedan cekin stajala aristokratska večera za deset osoba – kaže ravnateljica.
Pa je l\' nema u Poreču i mlađi\' snaša koje su se mogle uvući u te kostime?? Ovakve stare samo me odma\' ozlovolje...