Ni kiša ni snijeg neće ga natjerati da ostavi parkiran svoj - bicikl, a ponekad odvozi i stotine kilometara bez problema. Tko je on?
Iako je bilo poprilično hladno, Mladen Gaćeša na dogovoreni sastanak došao je, naravno, biciklom. Ovog zaljubljenika u biciklizam, koji već tridesetak godina svakodnevno pedalira, pitali smo da nam otkrije skrivene tajne biciklizma o kojem se u Hrvatskoj baš previše ne govori.
- Evo stižem na vrijeme, za manje od deset minuta, biciklom je to uvijek jednostavnije, rekao je pojašnjavajući iz kojeg dijela grada upravo stiže. Za tu udaljenost automobilom bi trebalo osigurati barem nekih pola sata vremena kroz gužvovite zagrebačke ulice.
- Iako je Zagreb najveći grad u Hrvatskoj, zovemo ga metropolom, po pitanju upotrebe bicikla u svakodnevnom životu gotovo da i ne postojimo, pojasnio je Mladen koji je na dva kotača prošao dobar dio europskih, pa i nekih svjetskih država.
- S jednog kraja Zagreba na drugi, biciklom se može doći za oko pola sata. Ako krenemo uspoređivati našu metropolu s nekom europskom, gdje je za takav pothvat potrebno i više sati, onda je jasno zašto je baš Zagreb idealan za bicikliranje, započeo je svoju priču utemeljitelj biciklističkog kluba Pedalinac, strastveni biciklist koji se 2008. godine uputio s prijateljem Markom Mitićem u Peking "na dva kotača". Za taj put se pripremao dvije i pol godine kako bi u 121 dan prešao gotovo 11 800 kilometara. Njegovu strast prepoznaju i drugi pa klub Pedalinac kontinuirano prima nove članove koji žele postati dio ove velike obitelji.
Biciklizam u Europi
- Još se mnogo kod nas treba raditi po pitanju upotrebe bicikla u svakodnevnom životu. Zagreb ima 227 kilometara biciklističkih staza, no ipak postoje mnogi dijelovi grada u kojima su biciklisti "osuđeni" voziti se po pločnicima ili po gradskim prometnicama. U Europi su uobičajene takozvane „zone 30 km“, gdje postoji znak ograničenja na 30 km/h za sve sudionike u prometu. Kod nas takva zona nije moguća, jer se uporaba takvog znaka kosi s Zakonom o prometu. Naravno da su biciklističke staze, kao u Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj najbolja rješenja, ali u recesijskim vremenima, poput današnjih i "zone 30" bile bi neko jeftinije i jednostavnije rješenje za sigurnost biciklista, ali i svih sudionika u prometu, pojasnio je za početak naš sugovornik odgovarajući na pitanje koliko je Zagreb "biciklistički grad".
Sa svojih je putovanja ovaj zaljubljenik u "dva kotača" donio u domovinu različita iskustva, ali i priče koje nikada neće zaboraviti.
-Sjećam se kada sam jednom iz Bremena ušao u Nizozemsku, te se zaustavio kod prve benzinske postaje kako bih kupio mapu s biciklističkim stazama koja bi mi trebala pomoći tijekom putovanja kroz tu zemlju. Kada sam zatražio mapu, djelatnik se poprilično uznemirio, no nije se dao iznenaditi time što netko na bezinskoj postaji želi kupiti biciklističku kartu. Srdačno je izvadio najklasičniju auto kartu, otvorio je i zaustio: Svaka cesta u Nizozemskoj ima biciklističku stazu.
- Ako poželimo potražiti odlične primjere za bicikliranje u svakodnevnom životu, uvijek možemo uzeti u obzir Dance, nastavlja Gaćeša. Čak 35 posto Danaca svaki dan je na biciklu, a Kopenhagen je od 1995. godine u svijetu poznat kao "grad ljubitelja bicikala". Građani se mogu koristiti jednim od čak 2500 gradskih bicikala raspoređenih po punktovima grada i to potpuno besplatno. U toj zemlji se do 2020. godine planira da broj građana koji se koriste biciklom u svakodnevnom prijevozu poveća na 50 %, a do 2050. plan je, za naša razmišljanja potpuno neshvatljiv, da se uklone svi automobili s ulica Kopenhagena, dodaje Mladen.
Osim što se planira preusmjeriti automobile da ne zalaze u centar grada, tamošnje vlasti došle su i na jednu vrlo kreativnu ideju - odvojiti biciklističke staze od autocesta zelenilom. Neće se saditi živica i ukrasna stabla, već - voćke. Dio je to plana po kojem bi taj grad trebao "sam sebe hraniti". Kako razmišljaju i planiraju pokazuje i činjenica da su još `63. godine počeli s umrežavanjem biciklističkih staza.
A gdje je Zagreb u cijeloj priči
Širokih ruku ovaj strastveni biciklist je dočekao najavu prvog čovjeka Grada, Milana Bandića, da će se i u Zagrebu rasporediti punktovi s gradskim biciklima koje će građani moći unajmiti.
- Mnoge zemlje imaju sustave „gradskog javnog bicikla“ kao dio javnog prijevoza, ali ja bih izdvojio Francuski sustav (Pariz, Lyon, Strasbourg i mnogi drugi), kao možda najučinkovitiji. Punktovi, na kojima se mogu unajmiti bicikli, raspoređeni su na 400-njak metara udaljenosti, a Pariz je svojim građanima stavio na raspolaganje više od 30 000 bicikala. Nije stvar samo u zaštiti okoliša, jednostavnijem kretanju kroz grad i izbjegavanju gradskih gužvi. Možemo govoriti i o tome koliku financijsku dobit grad i građani ostvaruju većom učinkovitošću u korištenju svog vremena, ali i prednostima prema ostalim sudionicima u prometu kojima je omogućeno brže kretanje. Znači, uštede se bilježe i na ostalim razinama.
- Teško je govoriti o nekim brojkama kada je Zagreb u pitanju, jer nema pravih podataka, odnosno nema službene statistike o tome koliko ljudi u našem gradu koristi bicikl ili bi ga željelo koristiti kao prijevozno sredstvo. Znam za jedan primjer, kada je moj dobar prijatelj Damir Širola, biciklistički entuzijast, sjedio na punktovima u Zagrebu i brojao bicikliste, uzimao srednju vrijednost i na taj način uz neviđeni trud slagao mrežu za potencijalni projekt javnog bicikla u Zagrebu. No, tome bi se moglo doskočiti uz razmišljanje i pravi pristup, dodaje Gaćeša.
- Prilikom upisa u škole, fakultete, prilikom zapošljavanja, treba u formulare, upitnike dodati podatak koriste li se spomenuti đaci, zaposlenici biciklima ili žele li se koristiti. Ljudi se brzo i lako naviknu na svakodnevnu vožnju biciklom, čak i u lošijim vremenskim uvjetima, ali ostaje nam problem nedostatka biciklističkih staza, odnosno sigurnosti biciklista u gradskim uvjetima vožnje.
Najveći problem je "izaći iz grada"
- Da bi se izgradile staze po gradu, negdje moramo uzeti, nastavlja Mladen. Pješačke zone moraju ostati pješačke zone i tu biciklisti ne smiju voziti, to je jasno i tako je svuda u svijetu pa treba biti i kod nas.“Svađati“ pješake i bicikliste je pogrešno, oni su, možemo reći „ista ili slična krvna grupa“. To nas, pak, dovodi do onoga da nekome treba nešto uzeti da bi se drugome dalo. To je svakako najteže prihvatiti. No, to je tako, zaljučuje.
Navikli smo na činjenicu da je najnormalnija situacija automobilom se uputiti u sami centar grada i tamo se parkirati, kaže. Trebali bismo promijeniti svijest o tome jer, zapravo, tu nije mjesto automobilima, smatra Mladen. Vozila ostaju parkirana i po nekoliko sati ili dana na istome mjestu dok se istovremeno mnoštvo građana užurbano kreće kroz gradske ulice. Statistike govore da čak 40% vlasnika automobila u kretanju centrom Zagreba, vjerovali ili ne - traži parking. A možemo lako zbrojiti dva i dva i shvatiti koliko su zapravo vremena izgubili.
Još jedno goruće pitanje s kojim se susreću biciklisti u našeg gradu ne ostavlja nas ravnodušnim.
- Jeste li ikada pokušali izaći iz Zagreba biciklom i uputili se prema, primjerice, Jadranu? Znate li kojim biste putem uopće krenuli?
Nakon nekoliko minuta razmišljanja, novinarka Večernjeg lista nije se mogla sjetiti ni jednog alternativnog pravca koji bi bio "siguran" za vožnju biciklom, a koji bi biciklista odveo na pravac prema "Jaski" izbjegavajući remetinečki rotor i dio ceste od Jankomira prema skretanju za Kerestinec.
No, naš sugovornik imao je spreman odgovor.
- Treba otići na stari Savski most, pa onda proći labirint oko Arene, pronaći staru cestu prema Lučkom i tako dalje. Pa to je za pravog Purgera enigma, zamislite samo jednog Nijemca, Danca ili bilo kojeg drugog turista u toj avanturi traženja izlaza iz grada bez putokaza i biciklističkih staza.
Hrvatska slovi za turističku destinaciju koju svake godine sve više turista bira kao krajnje odredište za odmor. Bilo bi neumjesno ignorirati činjenicu da će, ulaskom Hrvatske u EU, sve više biciklista iz Europe dolaziti sa sjevera i zapada u Zagreb otkud će nerijetki poželjeti uputiti se prema jugu - zamišljenom Adria rutom.
Postavljanje putokaza ne iziskuje povelike financijske troškove, a bili bi od velike pomoći svim biciklistima da lakše pronađu put od, naprimjer, zagrebačke Frankopanske preko Savske ulice pa sve do plaža Jadranskog mora. To bi uvelike pomoglo svim našim gostima koji dijele istu ljubav prema biciklizmu, ali i građanima Hrvatske koji bi se uputili na jednu takvu avanturu, pojasnio je ovaj svjetski putnik.
Biciklima od Zagreba do Londona na otvorenje Olimpijskih igara
Iako Mladen poznaje svaku ulicu Zagreba, nisu mu nepoznanica ni europske metropole. Iako je stalno u pokretu i stalno vozi neke nove i stare rute, javnost je ponovno pokazala zanimanje za njega kada je okupio ekipu s kojom je prošlo ljeto krenuo na otvorenje Olimpijskih igara u London.
- To je bio poseban izazov jer sam prvi put putovao s većom grupom ljudi. Kako ništa ne bih prepustio slučaju, već ranije sam prošao gotovo cijelu tu rutu kroz europske zemlje koje smo morali proći kao ekipa tako da nije bilo puno iznenađenja. Ekipa je prelazila oko stotinu kilometara na dan prema unaprijed utvrđenom planu puta kako bi na vrijeme stigli u britansku prijestolnicu.
Ovaj pothvat bio je prepoznat i izvan granica Hrvatske koju su promovirali u prepoznatljivim "crveno - bijelim kockastim" dresovima s otisnutim imenima gradova u kojima su se dosad državale OI i zastavicama hrvatskih boja na svojim biciklima. Ekipa se prije puta mjesecima pripremala na duge, ponekad i cjelodnevne vožnje. Iako su ovo 30 - dnevno putovanje odradili zajednički kao jedna obitelj, svaki ponosni član ove avanture vratio se iz britanske prijestolnice sa svojom pričom, svojim iskustvom, ali i predivnim uspomenama koje će svakom od njih ostati u "trajnom vlasništvu" cijeli život.
Tijekom puta, za ovo je društvo organiziran prijem u Beču, Strasbourgu i Bruxellesu, a u Londonu ih je primio i lord Michael Bates - čovjek koji je tri mjeseca pješačio od grčke Olimpije do Londona u sklopu promocije Rezolucije UN-a, a prema kojoj bi se proglasilo Olimpijsko primirje povodom prošlogodišnjih igara u Londonu.
Možda će ove avanturiste i zaljubljenike u bickle put odvesti i do hladnog Sočija gdje se održavaju iduće zimske Olimpijske igre.
No, gdje god ih put odvede, ekipa Večernjeg želi im - sretan put!
