Sjećam se, otok Kaprije, dragi ljudi i prijatelji, more, sunce. Troši se još ono malo dana godišnjeg odmora. Uživanje u božanskom pogledu na 'daleko' Žirje i Kornate te iščekivanje prvog izdanja nove Večernjakove Nedjelje. Nije nas moglo ni tih 33 stupnja u hladu spriječiti da ga prolistamo s radoznalošću. I to je bilo to, nešto novo, lijepo upakirano za sve one sladokusce koji uz prvu jutarnju kavu uživaju u mirisu tiskanog novinskog papira punog zanimljivog štiva.
Da i glazba je neizostavni dio ljetnog ugođaja da bi bio potpun. Radio svira, čuju se poznate pjesme koje ovu ljetnu idilu čine ljepšom. Sviraju poznate, pa nepoznate pjesme i kroz glavu mi prolazi misao, gdje su oni veliki ljetni hitovi, gdje su evergreeni, jel' prošlo to vrijeme kad su svake godine nastajale pjesme 'za sva vremena'?
Jedan od najčešćih fenomena suvremene glazbene industrije, ali i pop kulture općenito, jest osjećaj da nam nedostaju "veliki ljetni hitovi", one pjesme koje bi od svibnja do rujna neprestano odzvanjale sa svih radijskih postaja, s terasa kafića, iz automobila i s festivalskih pozornica. Pjesme poput Galeba, Cesarice, Budi noćas mirno more, Reci mi tiho, tiho, evergreena koje su nekada izbacivali Oliver, Mišo, Tereza, Milo Hrnić, Novi Fosili, pa hitova Despacita, Macarene, Lambade i drugih. Nekako kao da su nestale s radara.
Danas, u eri u kojoj se svakodnevno objavljuju deseci tisuća novih pjesama, imam osjećaj da se još uvijek pjevaju one stare prokušane stvari, a da sve manje nastaju nove koje bi popunjavale fonoteku zvanu 'evergreen' ili 'ljetni hit'. Čini mi se da ih ima manje nego ikada. Zbog čega je došlo do toga? Je li "ljetni hit" zaista mrtav koncept ili je samo promijenio svoj oblik?
Nekada je glazbena industrija funkcionirala po sustavu uvjetno rečeno, kontroliranog protoka. Radijske postaje, glazbene televizije poput MTV-ja i nekolicina vodećih diskografskih kuća diktirali su što će se slušati. Ako bi diskografska kuća u svibnju odlučila pogurati određeni singl kao ljetnu himnu, taj bi singl dobio ogroman radijski prostor i TV rotaciju. Zbog te kolektivne izloženosti stvarala se zajednička kulturna memorija. Svi su, bez obzira na osobni glazbeni ukus, znali tekstove najvećih ljetnih hitova jer od njih nije bilo moguće pobjeći.
Izumom algoritama i streaming platformi (Spotify, Apple Music, YouTube) te društvenih mreža (TikTok), publika više ne dijeli jedan središnji glazbeni prostor. Svatko živi u svom vlastitom "glazbenom balončiću". Ono što je nekome apsolutni ljetni hit s milijardama pregleda na TikToku, netko drugi tko ne koristi tu aplikaciju možda nikada neće čuti. Nedostaje taj zajednički prostor slušanja te je izuzetno teško stvoriti sveprisutni hit kakve pamtimo iz prošlosti.
Statistike streaming servisa otkrivaju zapanjujući podatak: svaki dan na platforme pristigne više od 100.000 novih pjesama. Glazbena produkcija je demokratizirana te danas svatko s prijenosnim računalom i mikrofonom može snimiti pjesmu u svojoj spavaćoj sobi i objaviti je cijelom svijetu. Međutim, s ogromnom ponudom dolazi i do problema izbora. Kada slušatelji imaju pristup cjelokupnoj fonoteci snimljene glazbe na dlanu, njihova se pažnja dijeli na milijune dijelova. Jednostavno u toj masi novih pjesama teško se snaći. Uz problem izbora zbog velike količine ponude dolazi do skraćenog trajanja pažnje. Tako da se prosječno trajanje pjesama značajno smanjilo u posljednjem desetljeću. Pjesme se često pišu tako da već u prvih 5 do 10 sekundi ponude udicu s 'ješkom', nastoje slušatelja zadržati, jer u suprotnom slušatelj prelazi na sljedeću pjesmu, tj. mijenjaju radijsku postaju ili kanal. Takva glazba dizajnirana za brzu potrošnju i instantno zadovoljstvo gubi onu dubinu stihova, onu ljepotu melodije i strukturu koja je potrebna da bi postala evergreen.
Čini mi se da je danas prave hitove zamijenila kratka videoforma. Pjesme danas rjeđe postaju poznate u svojoj cjelini, češće postaju poznate putem isječka od 15 sekundi koji prati određeni izazov i trend na društvenim mrežama.
Dobili smo novu vrstu hita, viralni hit. Problem s viralnim hitovima jest u tome što je njihov rok trajanja iznimno kratak. Pjesma u nekoliko dana sakupi milijune pregleda jer je dio popularnog trenda. Budući da isti isječak čujete stotine puta dnevno na mreži, pjesma vam brzo dosadi. A čim trend zamijeni neki novi viralni audio, pjesma nestaje iz kolektivne svijesti. A znamo da evergreeni nisu nastajali preko noći. Nastajali su tijekom mjeseci i godina slušanja, vezivanja uz emocije, putovanja i životne trenutke. Viralni hit je poput brze hrane, daje trenutnu sitost i zadovoljstvo, ali ne ostavlja dugotrajnu vrijednost.
Mislim da velike diskografske kuće danas ulažu manje u razvoj umjetnika na duge staze, a više u analitiku podataka i prihvaćanje već uspješnih. Umjesto da preuzimaju rizik s inovativnim zvukom i pomognu mladim umjetnicima, autori i producenti primjenjuju formule koje dobro prolaze na testovima algoritama. To dovodi do pojave uniformiranog zvuka. Ako sve pjesme koriste slične ritmičke obrasce, sličan tempo i produkcijske trikove, teško će se koja istaknuti. Bez autentičnosti i hrabrosti za eksperimentiranje, pjesma teško prelazi granicu one pozadinske glazbe u "klasik koji ćemo slušati dugo godina".
Danas je ipak vrlo primjetan trend oslanjanja na nostalgiju i već izmišljeno, a dokazano. Stvaraju se "novi" hitovi koji često sempliraju ili u potpunosti prerađuju uspješnice iz 1980-ih, 1990-ih ili 2000-ih. Industrija se radije oslanja na već dokazanu vrijednost nego da stvara nešto potpuno novo, tj. otvori šansu za neke nove trajne melodije.
Znači li sve ovo da su veliki ljetni hitovi i evergreeni stvar prošlosti? Ne nužno, ali definicija onoga što smatramo hitom se značajno promijenila. Umjesto jednog globalnog hita koji slušaju svi od 7 do 77 godina, danas imamo niz "manjih" ljetnih hitova unutar specifičnih žanrova npr. u zabavnoj glazbi, pop ili trap sceni. Ipak je zanimljivo da se mlađi slušatelji u velikom broju okreću starijoj glazbi. Osjećaju vrijednost onih velikih pjesama i izvođača pa ih pronalaze i slušaju. Pjesama danas imamo više nego ikada u povijesti čovječanstva, a podatci streaming servisa pokazuju da kataloška (starija) glazba čini sve veći udjel u ukupnom slušanju u odnosu na novija izdanja.
Veliki ljetni hitovi nisu u potpunosti nestali, ali su izgubili svoju nekadašnju snagu ujedinjavanja mase. Evergreen zahtijeva vrijeme, emotivnu povezanu priču i prostora za "disanje", sve ono što brzi, algoritamski vođen svijet rijetko dopušta. Da bi neka pjesma postala evergreen danas, ona mora pobijediti nikad jaču konkurenciju i probiti se kroz milijune drugih pjesama, što je pothvat koji uspijeva samo rijetkima.
Na kraju bih se osvrnuo na važnost prezentacije i isticanja onoga što struka preporučuje, tj. izdiže iz one mase ponuđenog. Siguran sam da revije pjesama i festivali uvelike povećavaju tu mogućnost nastajanja hita, evergreena. Mišljenja sam da festivali kao što su Melodije Jadrana nose ogromnu važnost za plasman i životni vijek nove pjesme. Njegova uloga nije samo revijalna, već predstavlja snažnu lansirnu rampu za ljetne i cjelogodišnje hitove.
Naveo bih par ključnih razloga zašto je nastup na ovom festivalu značajan za plasman pjesme. Festival se održava krajem lipnja, što je savršen tajming za plasirati pjesmu. Pjesma predstavljena na Melodijama Jadrana ulazi u opticaj u trenutku kada započinje ljetna sezona i povećana je potražnja za novom glazbom. Ugostiteljski objekti i klubovi traže svježe pjesme za sezonu. Radijske stanice formiraju svoje ljetne play liste. Festival privlači ogromnu medijsku pažnju, a pjesme izvedene na festivalu dobivaju odličnu radijsku i televizijsku rotaciju te ekskluzivnu medijsku pokrivenost.
Pjesme s Melodija Jadrana redovito ostvaruju visoke ulaske i dugotrajan boravak na službenim listama najemitiranijih radijskih pjesama. I na kraju odsustvo natjecateljskog pritiska stavlja fokus isključivo na kvalitetu pjesme i izvedbe.
Sama činjenica da na festivalu sudjeluju naša najpoznatija autorska i izvođačka imena, što pruža pečat kvalitete i potvrdu struke pažnja publike je zagarantirana. Snimke nastupa uživo s vrhunskom produkcijom i scenografijom brzo prikupe na stotine tisuća (i milijune) pregleda. Izvođači nove pjesme odmah testiraju pred prepunim gledalištem u ambijentu Galerije Meštrović, što stvara snažnu vizualnu i emotivnu poveznicu s pjesmom.
Važna sinergija s turističkom sezonom. Budući da se održava u Splitu, u samom srcu Dalmacije, festival spaja glazbu s mediteranskim ugođajem. Pjesme s festivala prirodno postaju "zvučna kulisa ljeta", čime lakše dopiru i do inozemne publike koja boravi u Hrvatskoj.
Otvori KEKS Pay
