Kada se famozna crvena razlije preko kinoplatna, to znači samo jedno – Almodóvar ima novi film! Ovog je puta došao s dramom "Gorki Božić", za koji nije čekao Cannes da ima svjetsku premijeru. Prije Cannesa ju je, naime, odlučio imati u rodnoj Španjolskoj, u kojoj je doživio velik uspjeh. Naime, u prvom je vikendu prikazivanja zaradio 728.000 eura, čime je nadmašio početnu zaradu svojih prethodnih ostvarenja kao što su "Paralelne majke" i "Soba pored". Kao što smo se dosad i naviknuli od najvećeg živućeg španjolskog redatelja, i "Gorki Božić" nam daje oštroumnost i neobičnost u kojima se spretno izmjenjuju stvarnost i fikcija, a sve kako bi se nastojala prokljuviti nedokučiva logika života.
Ovog je puta u središtu priče redateljica Elsa koja živi s brižnim, predanim i pažljivim partnerom Bonifaciom. Bonifacio je vatrogasac koji vikendima radi kao striper i koji u svom pretrpanom rasporedu i odgovornom poslu (barem što se tiče ovog posla radnim danima) svaki slobodan trenutak posvećuje Elsi. Posebice otkako je Elsa počela doživljavati napadaje panike zbog kojih zna biti i hospitalizirana. Bonifacio je prikazan toliko dobro da se pomalo cijelo vrijeme čeka hoće li se nešto dogoditi jer je nemoguće da je netko toliko divan. Međutim, ne događa se. Bonifacio zaista jest takav kakav je prikazan. Elsa, s druge strane, umjetnica kojoj su potrebni i vrijeme i prostor za stvaranje, i sama u jednom trenutku pomišlja kako će ga povrijediti. Ona je u kontaktu sa svojim prijateljicama od kojih svaka ima svoje traume i životne teškoće: jedna odlučuje napustiti muža, a druga već dvije godine ne uspijeva izaći iz tuge i žalosti zbog preminulog djeteta. Elsa im je tu na dispoziciji, ali u isto vrijeme suptilno i toliko prirodno koristi njihove priče za svoje scenarije. Zamaskirat će, kaže, likove i nitko neće znati o kome je riječ. Jer, to je ono što ona kao redateljica radi: inspirira se pričama oko sebe i stvara. Naravno, to nailazi na određen otpor kod prijateljica, ali Elsa ne odustaje… Elsina priča u filmu je, zapravo, fikcija. Prava priča je priča o kultnom redatelju Raulu koji piše scenarij u kojem je upravo Elsa glavni lik. Nakon što je film započeo s Elsom i njezinom pričom, vrlo brzo se preskače u stvarnost, odnosno u Raulov život. Uslijedit će skokovi iz stvarnosti u fikciju, a zapravo će se vidjeti da Raul, pišući priču o Elsi, piše priču o sebi (a fiktivna Elsa radi isto sa svojim scenarijem). Raul koristi crtice, pa i najmračnije i najintimnije, iz života svojih najbližih ljudi i od njih pravi priču. Baš kao što se "Tuga i slava" iz 2019. smatra jednim od najautobiografskijih ili, bolje rečeno – najautofikcijskih Almodóvarovih ostvarenja, i "Gorki Božić" je na tom tragu jer se u ovom filmu stvara beskrajna petlja alter ega. Ako se uz to slučajno pročitala njegova posljednja knjiga "Posljednji san", u kojoj je jedna od priča posvećena njegovoj pokojnoj majci, onda je i zbog tog motiva vidljivo da je "Gorki Božić" film o njemu. Jer, kako kaže Raulova suradnica i njegova najvjernija čitateljica u jednom trenutku, ne može se stalno baviti majčinom smrti, na što joj on odgovara da će se baviti time koliko mu se bavi time. Postoji li neka nepisana cenzura uvjetovana odnosima u životu umjetnika, je li stvaralačka sloboda bezgranična ili kolika joj je cijena, je li baš sve u životu vrijedno žrtvovati za priču, tek su neka od pitanja kojima se bavi "Gorki Božić".
Uvijek iznimnu scenografiju i interijere, koji u svakom Almodóvarovu uratku mogu biti shvaćeni kao zasebni članovi glumačke ekipe, ne treba previše komentirati jer toliko pohvala zaslužuje poseban tekst. No unatoč besprijekornosti koju smo se naviknuli dobivati od ovog velikog redatelja, osim njegova za dušu odmarajućeg kolorita i razigranosti, "Gorki Božić" nažalost nije uspjela biti udica za koju se može rado uhvatiti i jedva čekati vidjeti kamo vas može odvesti. Pomalo nasilan svršetak i nedorečenost ostavljaju vas žednima, upravo u onom trenutku u kojem bi vam dobro došao gutljaj punokrvnog filma.
Otvori KEKS Pay
