Kako je dobro ljeto u Zagrebu! Sigurno nisam jedina koja je to pomislila skačući na žestoke riffove Amyl and the Sniffers, australske punk-rock senzacije koja na matičnom kontinentu drma već deset godina, a ovog su ljeta svojom turnejom prvi put zahvatili i Hrvatsku.
Predvođeni kreštavom, karizmatičnom Amy L., čije ime destilirano u "Amyl" ujedno označava popularnu drogu za inhaliranje (u nas poznatiju kao poppers), ovi politički angažirani pankeri iz radničke klase, kojima se katkada tepa i da su kraljevi "bijelog smeća", u Zagrebu su potvrdili svoju reputaciju benda koji dođe, izmitraljira hitove i nestane prije nego što si se snašao. Baš poput poppersa čiji je efekt kratak i dojmljiv, Amyl and the Sniffers u samo sat i petnaest minuta pokazali su nam srž svoje glazbene i životne filozofije, pa nestali prije nego što smo se stigli snaći.
U eksplozivnom setu povremeno isprekidanom porukama podrške Palestini, queer zajednici i svima koji su na udaru politika kakve propagiraju američki predsjednik Trump i njegovi istomišljenici, Amyl and the Sniffers isporučili su nam najbolje sa svoja tri albuma: od otvorne "Control" koja je izazvala instant-oduševljenje, preko žestokih hitova "Hertz", "U Should Not Be Doing That", "Jerkin''", "Chewing Gum" i "Big Star", tijekom kojih su Šalatom letjele čaše pune piva, kartonski rekviziti i tijela fanova koje je gomila nosila na rukama, do nešto melodičnije "Security" i generacijske himne "Big Dreams", u fenomenalnoj interakciji s bendom Zagrepčani i njihovi gosti pokazali su nam da itekako prate što se događa na jugu planeta.
Kratkoća koncerta ipak nije pokvarila dojam jednog od najugodnijih iznenađenja ovoga glazbenog ljeta, obilježenog prije svega velikim imenima koja smo dugo slušali i mnogo puta vidjeli: od Nicka Cavea do Mobyja, divni su to koncerti s čijom se snagom Amyl and the Sniffers ne trebaju i ne mogu uspoređivati, ali ono po čemu je ovaj koncert bio poseban svježina je i osjećaj novoga, odnosno da napokon u našu zemlju dolaze i bendovi u naponu snage, a ne samo oni koji žive od tantijema.
S izvanrednom Lakotom Vellom umjesto Gusa Romera na basu, u anakronim kostimima i s frizurama dostojnima Linde Evans, Amyl and the Sniffers u vreloj zagrebačkoj noći izgledali su kao družina Scooby Dooa na drogama, što je možda i najbolji opis benda za koji mnogi prije koncerta na Šalati nisu ni znali, ali će ih sigurno pamtiti. A oni koji su stigli na predgrupu, koja zbog probušene grupe umalo pa nije stigla na vlastiti koncert, možda će ubuduće slušati i zaraznu talijansku četvorku Hey Darling!
Otvori KEKS Pay
