Među svim protagonistima rock-scene koji vole pozornicu, aktualna pandemija vjerojatno je najviše pogodila Boba Dylana. Poznat po svojoj “neprekidnoj” “Never Ending” turneji započetoj 1989., Dylan je doslovno svake godine bio na putu oko devet mjeseci i održavao koncerte širom svijeta. Prekid uslijed dolaska korone zaustavio ga je prije negoli zrele godine života, pa je novopečeni 80-godišnjak čitavu 2020. i 2021. proveo kod kuće.
Dylan je posljednji put nastupio u prosincu 2019., imao je bukiranu turneju za 2020. koja ga je trebala provesti pozornicama Sjeverne Amerike. I u Europi je nastupao gotovo svake godine, po različitim teritorijima i državama naizmjenično.
Velika obljetnica u povodu 80 godina života nedavno je prošla bez slavlja i, uslijed korone, bilo kakvih posebnih koncerata “u počast”, kakav je bio onaj u povodu 50-godišnjice Dylanova života kad se 1991. u newyorškom Madison Square Gardenu sakupila “all stars” i “old stars” reprezentacija prvotimaca na rođendanskom slavlju.
Taj gala koncert sniman je i poslije prikazan na televiziji, te objavljen na DVD-u. Posljednji Dylanov televizijski nastup bio je 1994. u sklopu tada aktualne MTV-jeve serije “Unplugged”. Stoga je najveće iznenađenje zadnjih tjedana bila iznenadna najava televizijskog specijala Boba Dylana “Shadow Kingdom”, najavljivanog tjednima kratkim trailerom na novoj platformi Veeps koja je ušla u svijet streaming koncerata. I tako su u nedostatku nastupa uživo i turneja namjernici mogli za 25 američkih dolara pogledati tajanstven nastup Boba Dylana za koji se nije znalo niti kada je i gdje snimljen, niti hoće li izvoditi pjesme s odličnog lanjskog albuma “Rough and Rawdy Ways”.
Iz kratke najave dalo se zaključiti da Dylana prate neki svirači, ali se zbog maski nije moglo vidjeti je li to njegov stalan prateći sastav, a moglo se vidjeti i da nastupa pred svečano odjeveno publikom u odijelima. Iz 30 sekundi najavnog filma čulo se i da Dylan izvodi pjesmu “Watching the River Flow” iz 1971., koju uživo nije svirao od 2014., što je bio znak da je materijal za emisiju vjerojatno novijeg datuma. Uglavnom, reklamiran kao “prvi Dylanov televizijski specijal u tridesetak godina” i najavljivan riječima “u intimnom okruženju izvodi pjesme odabrane posebno za ovu priliku”, bez reklama i smetnji specijal se mogao pogledati od 18. srpnja, a zatim ste ga mogli ponovo pogledati ili prvi put kupiti, još iduća dva i pol dana, do ponoći 20. srpnja.
Na koncu je rok produljen do 25. srpnja, a mnogi koji su ga pogledali vidjeli su primjereno začudan Dylanov nastup u kojem je opet ostalo neodgovorenih pitanja, iako je bilo i dovoljno sigurnih odgovora. Prije svega se tu radi o izvrsnom Dylanovu glasu koji dugo nismo čuli u ovako “čistom” izdanju, pa su se mogle nazrijeti i mnoge promjene u tekstovima koji su u nekim slučajevima vidno odstupali od izvornih verzija pjesama.
Čitava predstava snimljena je navodno u kalifornijskoj Santa Monici tijekom svibnja, u crno-bijeloj tehnici kao svojevrsni rock-noir nastup u kojem su, kasnije se otkrilo, prisutnu publiku činili kostimirani glumci, a dim koji je uslijed dozvoljenog pušenja napunio prostoriju bio je scena koja se dugo nije vidjela na nekom programu.
U pedesetak minuta Dylan je s novim četveročlanim bendom izveo trinaest pjesama, dok se “All Along the Watchtower” može čuti u instrumentalnoj verziji na odjavnoj špici. No, po svemu sudeći, muzičari su snimili program ranije, jer se u nekoliko scena jasno nazire da sviraju na playback, dok se čini da Dylan pjeva uživo.
No budući da je i sam Dylan često u sjeni ili iza velikog starinskog mikrofona, ostaje mogućnost da su i njegovi vokali snimljeni ranije, pa čitav ovaj nastup zapravo nije bio svirka uživo, nego televizijska emisija s prethodno snimljenom glazbom.
Kako god bilo, riječ je o sjajnim, prilično promijenjenim aranžmanima Dylanovih pjesama, od kojih je većina bila iz šezdesetih godina i s početka sedamdesetih, ali je usprkos najave “rane pjesme Boba Dylana” u programu završila i jedna relativno novija pjesma. Mogao je Bob ovu priliku iskorititi i za premijerne izvedbe materijala sa sjajnog lanjskog albuma “Rough and Rowdy Ways” i nitko se ne bi bunio, kao što se nitko nije bunio ni protiv ovoga što se moglo čuti i vidjeti. Što se tiče kurioziteta, Dylan se sa suradnicima potrudio da nastup dobije notu posebnosti u izboru pjesama, jer su, primjerice, nakon početka s “When I Paint My Masterpiece” odsvirali “To Be Alone With You” i “Tombstone Blues” koje nije izvodio petnaestak godina, “Pledging My Time” Dylan je izveo prvi put nakon 1999., a “What Was It You Wanted”, koju je posljednji put uživo svirao još 1995., ujedno je bila i najmlađa pjesma na repertoaru, s albuma “Oh Mercy” iz 1989. Sve skupa zvučalo je toliko dobro da se već pojavljuju pitanja hoće li biti albuma ili DVD izdanja, kao i prijedlozi da bi Dylan mogao odraditi sličnu emisiju s pjesmama iz novijeg razdoblja karijere.
