Matt Johnson, redatelj koji stoji iza novog A24 filma o Anthonyju Bourdainu pod nazivom "Tony", donedavno nije znao gotovo ništa o čovjeku čiju je priču odlučio prenijeti na veliko platno. "Gledao sam na njega samo kao na nekog voditelja generacije X s kojim nisam imao apsolutno nikakvu vezu", otvoreno priznaje filmaš.
Za one neupućene, Anthony Bourdain bio je kuhar koji je postao pisac, a zatim i medijska ličnost, ikona poznata po serijalima "Parts Unknown" i "No Reservations". Proputovao je svijet, jeo i poetski promišljao o dalekim kuhinjama i kulturama, uvodeći publiku u zabačene kutke planeta. Od njegove tragične smrti 2018. godine, u 61. godini života, za mnoge je postao gotovo svetačka figura, simbol onih koji žele isisati svu srž iz života ili, u najmanju ruku, iz sočnog odreska. No, ulazeći u produkciju filma, Johnsona ništa od toga nije posebno zanimalo, što je pristup koji je iznenadio mnoge Bourdainove obožavatelje.
Daleko od klasične biografske priče koja prati život od rođenja do smrti, "Tony" se umjesto toga fokusira na najmanje dokumentirani djelić jednog nevjerojatno zabilježenog i vječno seciranog života. Johnsona čak nije toliko zanimao čovjek koji stoji iza mita; želio je prikazati dječaka prije nego što je postao muškarcem. U razgovoru za The Hollywood Reporter, objasnio je kako ga je za projekt pridobio glavni glumac Dominic Sessa. "Bio sam preplavljen ponudama za filmove o stvarnim događajima. Kad su mi ponudili film o Anthonyju Bourdainu, koji je već imao scenarij, bio sam potpuno nezainteresiran. Ne samo da nisam želio snimati još jednu takvu priču, nego nisam znao ništa o njemu. Onda sam otišao na ručak sa Sessom i mojim producentom, i unutar sat vremena smislili smo kakav će film o Bourdainu biti."
Film je labavo temeljen na nekoliko poglavlja iz Bourdainovih najprodavanijih memoara "Kuhinja povjerljivo", a radnja prati mladog i prilično otuđenog Bourdaina (Sessa) tijekom jednog ljeta u Provincetownu, Massachusetts, gdje počinje raditi u svojoj prvoj kuhinji kao perač suđa. Tu kuhinju nastanjuje šarolika skupina kuhara, a vodi je pobožni chef kojeg glumi Antonio Banderas. Upravo je susret sa Sessom bio presudan. "Dom ima nevjerojatan dar za emocionalnu otvorenost. Čini se ranjivim na potpuno šarmantan način", kaže Johnson. "Obojica smo shvatili da je ovo prilika da se pozabavimo osjećajem dječaka koji se pretvara da je muškarac i užasima koji s tim dolaze. To je univerzalna fantazija, pokušaj da lažima izbjegneš potrebu da postaneš odrasla osoba. Shvatio sam da ta okrutna šala nikada ne prestaje, pa je bolje pronaći način da se pomiriš s tim."
Iako Johnson nije imao osobnu povezanost s Bourdainom, na kraju je stvorio karakteristično nekonvencionalan film o njemu. "Ovo uopće nisam doživljavao kao film o hrani. Hranu sam vidio - a mislim da bi i Bourdain to priznao - kao ulaz u neku vrstu staromodnog drugarstva. Hrana je izgovor da nekoga pogledaš u oči i stvoriš vezu. Velik dio Bourdainove ostavštine je upravo to: promatram zajednicu, kulturu i ljude, a hrana je nusprodukt", objašnjava redatelj. Ta se filozofija očituje u scenama poput one u kojoj mladi Tony muku muči s otvaranjem kamenica, što je metafora za njegove tinejdžerske borbe. "Dom otvara tu kamenicu na isti način na koji pokušava riješiti probleme vlastite adolescencije. Ne radi se o tome koliko jako gurate oštricu, već o pronalaženju pravog načina, gotovo kao da obijate bravu."
Proces istraživanja za film nije uključivao duboko uranjanje u arhive, već stvaranje onoga što Johnson naziva "Vennovim dijagramom" između njegovog života, života Dominica Sesse i života Anthonyja Bourdaina. "Pitali smo se: gdje se u opsežno katalogiziranom životu ovog čovjeka naša tri života preklapaju? Krenuli smo snimiti film upravo o onim trenucima za koje smo osjećali da su nam zajednički", kaže Johnson. To objašnjava zašto se film toliko fokusira na uzore i zašto lik Antonija Banderasa nije doslovna preslika jedne osobe, već spoj nekoliko ključnih figura iz Bourdainove mladosti.
Johnson je svjestan da će se njegov film suočiti s publikom koja ima vrlo stvaran i emotivan odnos prema Anthonyju Bourdainu. "Volim film 'Svi predsjednikovi ljudi', ali svjestan sam da je on postao službena priča o Watergateu. Znam da sam to prošao s filmom 'BlackBerry', gdje ljudi sada vjeruju da je moja bizarna osobna verzija tehnološke tvrtke ono što se stvarno dogodilo." Zbog toga se nada da će se publika povezati s univerzalnim iskustvom odrastanja prikazanim u filmu.
"Jedini odgovor koji mogu dati ljudima koji kažu: 'Anthony Bourdain je za mene bio drugačiji', jest da su u pravu. Sjajno je što oni poznaju odraslog Anthonyja Bourdaina. Mi pokušavamo pokazati da on nije uvijek bio takav. A to je poruka nade, ne negativna. Koliko je uzbudljiv lik Spider-Mana ako nikada nije bio štreberski tinejdžer Peter Parker? Možemo razmišljati o Bourdainu kao o nesigurnoj osobi s manama, kako bismo i sami imali kamo stići. On se čini nedodirljivim, a istina je da ni on sam nije uvijek mogao biti takav."
Otvori KEKS Pay
