Svijet 1969. godine nije znao da su The Beatles na izdisaju. Iza kulisa, sukobi su najveći bend na svijetu doveli do točke pucanja. Projekt "Let It Be" bio je toliko mučan da je producent George Martin vjerovao kako više nikada neće raditi s njima. Ipak, Paul McCartney ga je nagovorio na još jedan, posljednji pokušaj, pod uvjetom da snime album onako kako su to radili nekada. U toj atmosferi pomirenja i labuđeg pjeva nastajao je album koji će postati njihova zvučna oporuka. Kad je došlo vrijeme za naslovnicu, iscrpljeni bend nije imao volje za komplicirane koncepte. Rješenje se nametnulo samo, jednostavno, korak od studija.
Prvotna ideja bila je sasvim drugačija. Inženjer zvuka Geoff Emerick pušio je cigarete marke "Everest", što je bend inspiriralo da album nazovu upravo tako. Slijedila je ideja o fotografiranju na obroncima Himalaje, no pomisao na dugo putovanje nikome se nije svidjela. "Zašto jednostavno ne izađemo van i slikamo se na ulici?" predložio je McCartney. Ideja je prihvaćena s olakšanjem. Album će se zvati "Abbey Road", po ulici studija EMI, a fotografija će biti snimljena na pješačkom prijelazu. To pragmatično rješenje, rođeno iz umora, postat će jedan od najjačih vizualnih simbola dvadesetog stoljeća.
Fotografiranje je povjereno Iainu Macmillanu. Tog 8. kolovoza, policajac je nakratko zaustavio promet. Macmillan se popeo na ljestve, a četvorka je dobila uputu: prijeđite cestu. U desetak minuta, prešli su zebru tri puta, a Macmillan je snimio šest fotografija. Pregledavajući snimke, McCartney je odabrao petu po redu. Bio je to jedini snimak na kojem su svi savršeno sinkronizirani u koraku. Slika je bila puna spontanih detalja: John u bijelom vodi kolonu, Ringo ga slijedi u crnom, George je u traperu, a Paul je bos, nakon što je zbog vrućine skinuo sandale. Nisu slutili da će svaki detalj uskoro postati predmetom globalne debate.
Osim slavne četvorke, na fotografiji su se slučajno našli i drugi prolaznici. Na pločniku iza Johna stoji američki turist Paul Cole. Gledajući "četiri čudaka" kako prelaze cestu, nije imao pojma čemu svjedoči. Mjesecima kasnije, prepoznao je samog sebe na naslovnici kupljenog albuma. Na lijevoj strani slike uhvaćena su i trojica dekoratera - Alan Flanagan, Steve Millwood i Derek Seagrove - koji su se vraćali s pauze za ručak. Ispričali su kako im je fotograf mahao da se sklone, no oni su ga odlučili ignorirati, nesvjesni da će tako postati dio povijesti.
U jesen 1969., Amerikom se proširila nevjerojatna glasina: Paul McCartney je mrtav. Prema teoriji, poginuo je u nesreći 1966. i zamijenjen je dvojnikom, a bend je ostavljao tajne poruke u pjesmama i na naslovnicama. Naslovnica "Abbey Roada" postala je krunski dokaz. Protumačili su je kao prikaz pogrebne povorke: John u bijelom kao svećenik, Ringo u crnom kao pogrebnik, bos Paul kao leš, a George u traperu kao grobar. Činjenica da ljevoruki Paul drži cigaretu u desnoj ruci bila je dodatan "dokaz". Vrhunac je bila registarska oznaka Volkswagen Bube, "LMW 28IF", protumačena kao "Linda McCartney Weeps" i "28 IF" (Paul bi imao 28 godina da je živ, iako je imao 27). Iako je bend sve demantirao, teorija je postala globalni fenomen i pridonijela prodaji i mističnosti albuma.
"Abbey Road" bio je i vizualna prekretnica. Na inzistiranje kreativnog direktora Johna Kosha, naslovnica nije sadržavala ni ime benda ni naziv albuma. "Oni su najpoznatiji bend na svijetu", objasnio je. Bio je to hrabar potez koji je naglasio njihov status ikona. Fotografija je postala neizbrisiv dio popularne kulture, beskrajno puta replicirana i parodirana. Pješački prijelaz u ulici Abbey Road postao je mjesto hodočašća, a 2010. dobio je i status zaštićenog spomenika kulture. Fotografija simbolički prikazuje bend kako odlazi od studija u kojem je stvorio svoju magiju, zatvarajući jedno poglavlje. Bio je to njihov posljednji, tihi pozdrav i savršena vizualna metafora za kraj najvažnije priče u povijesti rock and rolla.
Otvori KEKS Pay
