U svibnju 2008. godine Siniša Lelak radio je od šest do trinaest sati u jednoj od zagrebačkih pekara, svakoga dana osim nedjelje. Završio je Rudarsko-geološko-naftni fakultet, prijavio se za posao u struci i čekao da se otvori radno mjesto.
Kada se profesionalni put prepričava 18 godina poslije, takvo čekanje lako postane tek kratka crtica između diplome i prvog zaposlenja, ali čovjeku koji ga proživljava izgleda drukčije. U tom se trenutku njegov svijet vrtio između ranog ustajanja, pekare i iščekivanja poziva.
Poziv je napokon stigao iz Ine. Otvorilo se mjesto u Growwwu, programu za mlade stručnjake, u koji se uključio s nekoliko kolega s fakulteta. Prvo je pekaru zamijenio uredom, a zatim ured terenom. Do kraja godine nadzirao je izgradnju prve bušotine, a u veljači 2009., manje od devet mjeseci nakon poziva, spakirao je stvari za Siriju.
Od prve bušotine do međunarodnog iskustva
Počeo je kao pripravnik u Sektoru istraživanja i proizvodnje nafte i plina.
„Moj prvi pravi posao bio je rad na istražnoj bušotini Dravica-1 u Čađavici pokraj Slatine. Prvo sam sudjelovao u projektiranju, a zatim otišao na teren kao nadzornik i prošao gotovo sve faze izgradnje bušotine. To mi je iskustvo dalo dobru osnovu za sve što je uslijedilo“, prepričao je Lelak.
Nakon uspješno završenog zadatka direktori su odlučili da je spreman za ugovor na neodređeno i poslali ga u Siriju. Ondje je radio godinu i pol, u ritmu 35 dana u Siriji i 35 dana odmora u Hrvatskoj.
Po povratku iz Sirije teren je postupno zamijenio projektiranjem i vođenjem sve zahtjevnijih projekata. No nakon godina provedenih u drugačijoj ulozi ponovno ga je povuklo ono od čega je sve počelo.
Vratio se „doma”
Nakon sedam godina vođenja projekata, vratio se onome što zapravo voli, onome što naziva svojim domom - bušenju.
„Sad opet radim ono što najviše volim, a kaj bude dalje, vidjet ćemo“, kazao je.
Zbog posla je proputovao Hrvatsku, Siriju, Egipat, Škotsku, Njemačku i Rumunjsku. U vrijeme našeg razgovora bio je u Bukureštu. Zahvaljuje roditeljima, supruzi i Ini na, kako kaže, najboljem poslu na svijetu.
Sve počinje jednom prijavom
No posao u Ini nije samo seljenje postrojenja po pustinjama. Karijera Lidije Kolić mijenjala se s ljudima s kojima je surađivala kao partnerica u Ljudskim resursima. U Ini je 28 godina, ali posao joj se nije pretvorio u rutinu.
„Ne postoje dva ista dana jer svaki donosi nove situacije, izazove i prilike za učenje. Posebno je zanimljivo što se uloga partnera u ljudskim resursima mijenja s poslovanjem kojemu smo podrška pa promjenom biznisa odnosno poslovne jedinice dobivamo potpuno novu perspektivu svog posla i drugačiji pogled na organizaciju. To omogućuje kontinuirani profesionalni razvoj i održava visoku razinu motivacije kroz godine“, kazala je.
Uz to, tvrdi, INA veliku pažnju posvećuje svojim zaposlenicima. Kao majci troje djece, stabilnost joj je možda i najvažnija.
„INA mi je tijekom godina pružila osjećaj povjerenja i sigurnosti koji iznimno cijenim. Kada pogledam unatrag na ovih 28 godina, mogu reći da sam imala priliku profesionalno rasti, učiti i razvijati se s kompanijom. Upravo zbog kombinacije zanimljivog posla, kvalitetnih međuljudskih odnosa i osjećaja sigurnosti koji INA pruža svojim zaposlenicima, i danas s jednakim ponosom mogu reći da sam dio ove kompanije”, objasnila je.
Ono što povezuje i Lidiju i Sinišu su kolege na koje se mogu osloniti, ali i mogućnost stalnog razvoja, ono što INA sažima porukom „Stvaramo rješenja”. Ako i vi tražite stabilno radno okruženje u kojem možete učiti i razvijati se, pregledajte pogodnosti i otvorene pozicije na stranici INA Karijera, pronađite posao koji vam odgovara i prijavite se.
Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom INA.
Otvori KEKS Pay
