Jedino mjesto gdje se ti i ja možemo sresti, rekao samo joj, tvoja je pička.
Slažem se, rekla je, ali to neće biti baš tako jednostavno.
Imala je pravo. Ona i spomenuta nisu uvijek bile isto, niti na istom mjestu. Jedna je često bila na jednom, druga na drugom kraju svoga svijeta. Mijenjale su stanove, haljine, namještaj, gradove, velike, male, daleke, izgubljene, selendre, cipele, torbice, frizerke, sela, čarape, brodove, vlakove...
Ono te mjesto čeka, dođi. Bit ćeš počasni građanin. Jedini. Svi drugi samo su porezni obveznici.
Nije voljela letjeti. Ja jesam. Letio sam kao muška kokoš, od jedne susjede do druge. I ja sam mijenjao stanove. Sve su uglavnom imale muževe pomorce duge plovidbe. Moja je plovidba bila puno kraća, dovoljna da mi održi nadu da ću konačno stići na ono jedino mjesto gdje se s njom mogu sresti.
Nedavno me nazvala i rekla: Znaš što sam sinoć sanjala?
Ne znam, čak i da znam, odgovorio sam joj.
Čak i da ne znaš, znaš, rekla je. Evo što sam sanjala: Nekada nisu postojale žene. Postojali su samo muškarci. Jedan od njih ostao je trudan. Umro je zbog toga. Dakle, to nisi bio ti.
Nisam, ali trudan jesam, rekao samo joj, ti si u meni, nosim te već sedamnaest mjeseci.
Sjajno, rekla je. Pređimo preko toga. Jednoga dana u rijeci, nastavila je, muškarci su vidjeli sliku žene. Onako kao što si ti mene vidio onda, golu u bazenu.
Nisam te vidio, bila si, odgovorio sam joj. Muškarci su mislili da je to privid, nastavila je, baš kao što si i ti to mislio dok nisi upao.
Nisam joj ništa rekao.
Ona se sigurno krije negdje gore na stablu, rekli su muškarci, nastavila je. Natjerajmo je da siđe. Tako sam i učinila. Izišla sam iz bazena.
Isijecimo je na komade, vikali su muškarci. Zastala je.
Koji ti se dio mene najviše sviđa, upitala me.
Ne pitaj, rekao sam joj.
Svaki od njih dobio je svoj dio, nastavila je. Dobio si ga i ti. Svaki moj dio pretvorio se u novu ženu. Jedna od tih žena ja sam ova sada. Kada pogodiš koja, doći ćeš na ono jedino mjesto gdje se možemo sresti. Sanjala sam i ovo, dodala je.
Prekinuo sam je. Ako mi nemaš što reći, rekao sam joj, stavi slušalicu između nogu i šuti.
I ovo sam sanjala, odgovorila mi je. Frižider sam sanjala, da mi je netko pojeo svu hranu koja je bila u njemu. Stavila sam hrčka da ga čuva. Frižider je ujutro opet bio prazan, a hrčak se vrtio samo unatrag, gledajući naprijed.
Znaš li što sam još sanjala, upitala me je.
Znam, odgovorio sam joj. Sanjala si Napoleona na Svetoj Heleni.
Znaš li gdje je Sveta Helena, rekla je.
Znam, u Troji, odgovorio sam joj.
Na otoku je, rekla je. Otok je okružen morem sa svih strana.
Kako kad, odgovorio sam joj.
Ti si rekao da sam ja...
...More, rekao sam joj.
Nisam more, odgovorila mi je. Ja sam – voda, voda iz slavine.
Tečeš, rekao sam joj.
Ako je otvoriš, odgovorila mi je. Ne tečem...
...Ako je zatvorim.
Ti sve znaš, rekla je zadivljeno. Dođi, nastavila je. Čeka te ono jedino mjesto gdje se zaista možemo sresti.
To sam ja tebi rekao, odgovorio sam joj.
Eto, kad se više nema što pametno napisat i kad se čovjek umori od pisanja, napiše se nešto ovako. Bez veze, iz dosade. Samo da izgleda pametno.