Kada se 10. lipnja 1994. godine u kinima pojavio film o autobusu koji ne smije usporiti ispod 50 milja na sat (oko 80 km/h) jer će eksplodirati, nitko nije očekivao čudo. Ljeto je bilo rezervirano za hitove poput "Gradskih kauboja 2" i "Istinitih laži", a "Brzina" se činila kao B-film s apsurdnom premisom i glumcem koji je dotad bio poznatiji po komedijama. No, dogodilo se suprotno. S budžetom od skromnih 30 milijuna dolara, film je poharao svjetske blagajne zaradivši preko 350 milijuna dolara i postao neočekivani fenomen, naširoko smatran jednim od najboljih akcijskih filmova svih vremena.
Za ulogu policajca Jacka Travena studio je u početku htio provjerena imena poput Toma Cruisea ili Toma Hanksa, a uloga je na kraju ponuđena Stephenu Baldwinu, koji ju je odbio smatrajući da je lik previše sličan Johnu McClaneu iz "Umri muški". Tada je redatelj Jan de Bont, koji je bio direktor fotografije upravo na "Umri muški", inzistirao na Keanuu Reevesu, vidjevši u njemu potencijal u filmu "Pakleni val". Reeves se potpuno predao ulozi, sam je izveo gotovo 90 posto opasnih scena, uključujući i legendarni skok iz jurećeg automobila na autobus, čime je zacementirao svoj status akcijskog junaka nove generacije, ranjivijeg i drugačijeg od mišićavih heroja osamdesetih.
S druge strane, Sandra Bullock postala je zvijezda doslovno preko noći. Njezin lik, Annie Porter, putnica koja preuzima volan nakon što je vozač ranjen, nije bila zamišljena kao danas. Scenarij je u jednoj verziji predviđao afroameričku bolničarku (uloga je ponuđena Halle Berry), a u drugoj duhovitu partnericu za koju je bila viđena Ellen DeGeneres. Ipak, Bullock je unijela savršenu mješavinu panike, hrabrosti i humora postavši heroina s kojom se publika mogla poistovjetiti. Godinama kasnije, i Reeves i Bullock priznali su da su tijekom snimanja bili potajno zaljubljeni jedno u drugo, no zbog profesionalnosti nikada nisu ništa poduzeli. Ta neizgovorena privlačnost stvorila je vjerojatno jednu od najuvjerljivijih kemija na velikom platnu.
Uspjeh filma leži i u genijalnoj strukturi koja publici ne daje ni trenutka predaha. "Brzina" zapravo nije jedan, već tri akcijska filma u jednom. Počinje napetom scenom spašavanja taoca iz dizala, nastavlja se središnjom, legendarnom radnjom u autobusu, i završava spektakularnim obračunom u podzemnoj željeznici. Scenarist Graham Yost dobio je ideju od svog oca koji mu je prepričavao film "Pomahnitali vlak", pogrešno tvrdeći da u vlaku postoji bomba. Yost je shvatio da bi priča bila bolja s bombom, a vlak je zamijenio autobusom. Ipak, gotovo sav kultni dijalog u filmu i sve fore koje su ušle u povijest, napisao je Joss Whedon, tada još uvijek mlad i nepoznat autor, koji će samo nekoliko godina kasnije stvoriti legendarne serije poput "Buffy ubojica vampira".
Ono što "Brzinu" čini posebnom u činjenica da se oslanjala na praktične efekte, a ne na CGI. Čuvena scena u kojoj autobus preskače rupu od 15 metara na nedovršenom nadvožnjaku, usitinu je snimljena. Korištena je rampa, a prazan autobus, osim kaskadera, lansiran je preko praznine. Prvi pokušaj je propao i autobus je uništen, no redatelj De Bont je to sakrio od studija i uspješno snimio scenu iz drugog pokušaja. Ta posvećenost realizmu daje filmu ludu energiju koju je nemoguće replicirati zelenim platnom te je u kombinaciji s jednostavnom, ali briljantnom premisom, razlog zašto je "Brzina" postala više od običnog akcijskog filma i ušla u povijest.
Otvori KEKS Pay
